Autor knjige "Veliki Sejtan"

 

"Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove nece na vidjelo iznijeti? A da hocemo Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti ceš ih poznati po nacinu govora njihova, a Allah zna postupke vaše."

(Muhammed : 29-30)

 

(knjigu "Veliki Sejtan" wehabije Halida Tulica mozete procitati na ovom linku)

https://docplayer.es/43084331-Knjiga-o-siijama-i-siizmu-veliki-sejtan.html

 

Na naslovnoj stranici knjige nalazi se ime koje bi trebalo da oznaci autora knjige, a i na njenoj drugoj stranici se, takodjer, ponavlja isto ime u ulozi lektora, a na pozadini knjige nalazi se slika sa istim imenom i biografijom.

 

Mada o samom pitanju autorstva postoje ozbiljne sumnje i mada je nakon štampanja knjige jasno da u stvari cijela vehabijska sekta stoji iza nje, ipak cemo ukratko navesti nekoliko napomena o osobi koja je navedena kao autor knjige i analizirati cemo samo ono sto je navedeno na kraju knjige kao njegova biografija.

 

Ta biografija zapocinje nabrajanjem vrlina i plemenitih osobina njegovih predaka, zeleci time navodnom autom priskrbiti iste takve osobine. Cak i da su njegovi preci imali takve osobine, nicije vrline ne ovise o vrlinama njegovih predaka. Svako svojim licnim trudom mora pokazati svoje vrline. Uostalom, historija svjedoci koliko je bilo sinova koji ne samo da nisu naslijedili dobre osobine svojih oceva vec su bili cak i protiv njihovih uzvišenih i svetih ciljeva, kao sto je to bio slucaj sa Nuhovim a.s. sinom.

["A Nuh je bio svoga Gospodara zamolio, i rekao: "Moj Gospodaru, doista je sin moj iz porodice moje." ... "O Nuhu, - Allah je kazao - iz porodice tvoje on nije, jer je on djela lošega! I Mene zbog toga ne moli ..." (Hud: 45 i 46)]

 

Pri nabrajanju predaka i blize rodbine neki "revnosni" biograf je zaboravio spomenuti autorovu majku i brata, kršcane hrvatske nacionalnosti. S obzirom da se veza djeteta s njegovim precima ogleda u odgoju, nacinu ponašanja i shvatanjima, ko to onda ima veceg upliva u odgoj djeteta, da li pradjed odnosno cukun djed ili majka u cijem okrilju se dijele razvija i iz cijih se grudi neposredno hrani. Pa cak, da li je uloga oca u odgoju djeteta veca ili uloga majke? Po našem mišljenju, uloga majke je kljucna. Pogledajmo sada kakve se to osobine navode kao vrline predaka tzv. autora knjige.

 

U toj biografiji se navodi da mu je djed bio "upravitelj Gazi Husrevbegovog hanikaha" a svi znamo da hanikah oznacava mjesto okupljanja derviša i sufija. Isti taj autor derviše odnosno sufije naziva "braca velikog šejtana." Prema tome ako su derviši odnosno sufije po mišljenje tog tzv. autora braca šejtana, onda se podrazumjeva da je njegov djed takodjer šejtan.

 

U biografiji se, takodjer, navodi podatak da se autorov otac kao direktor Gazi Husrev-begove medrese, angazovao na vracanju sadašnje zgrade Medrese, u kojoj su doskora bile smještene i prostorije Fakulteta islamskih znanosti, u okrilje islamske zajednice.

 

S obzirom na karakter komunistickog rezima znamo da su komunisti za tako uticajna mjesta birali samo lojalne clanove i odane pristalice, te su samo takve osobe mogle uticati na vracanje uzurpirane imovine islamske zajednice. Pretpostavimo sada da mu otac nije bio komunista i da je bio jedan dobar vjernik i veliki alim, kako se u biografiji hoce reci, kako je onda mogao uzivati tako visok i uticajan polozaj a sin da mu bude izlozen svim onolikim kaznjavanjima samo zbog jednog obavljanja molitve na javnom mjestu (u kancelariji)? Kako na kraju da riješimo ovu proturjecnost? Uostalom, ako je autorov otac, zaista, bio toliko pobozan i odan islamu, zašto se onda ozenio zenom, mnogoboškinjom? Zar Kur'an muslimanima nije zabranio prijateljstvo sa mušricima i zar, s druge strane, to nije bila uobicajena praksa komunista, koji su ovakve brakove podsticali medju muslimanima, kao i onima koji su zastupali ideju "bratstvo-jedinstva", drugim rijecima, zar mješani brakovi izmedju muslimana i nemuslimana nisu bili najdjelotvorniji i ujedno najpodliji metodi za uništavanje islama na prostorima naše Bosne i Hercegovine? Pa zašto je onda njegov otac, - kad je vec bio tako dobar cuvar vjere - dozvolio da bude izvršilac ovog podlog i prljavog plana? Ili zar direktor Husrevbegove medrese, u najmanju ruku, nije znao da ce zena koja treba da odgoji njegovu djecu - a cije je tijelo odhranjeno svinjskim mesom i alkoholom - imati negativaan uticaj na odgoj njegove djece? Kako moze jedan musliman i to alim i vjerski ucenjak dozvoliti da mu dijete odraste i bude odgojeno kao kršcanin?

 

U dijelu biografije koji govori o samom tzv. autoru on se zeli predstviti kao budilacka licnost te zacetnik pokreta "Zelenih beretki" zato sto je "1979. poceo nositi zelenu beretku"," 1980. obavio molitvu na javnom mjestu", "odbio da potpiše knjigu zalosti za Titom i "1983 bio proganjan". O ovome cemo mi ovdje navesti nekoliko napomena:

 

1. Kao što je poznato 1979. godina je godina pobjede islamske revolucije u Iranu. Ovaj dogadjaj je uzdrmao citav islamski svijet, potaknuvši kod muslimana zelju za islamom. Uticaji islamske revolucije su se osjetili i u bivšoj Jugoslaviji, a posebno u našoj zemlji. Veliki broj, danas veoma aktivnih, sudionika politickog zivota u Bosni i Hercegovini je tada imao vodecu ulogu u pokretu budjenja muslimana.

 

Vrijedno je, pri tome, spomenuti i ulogu arapskih studenata koji su svojom publikacijom "El-mudzteme" promovisali islamsku revoluciju i Imama Homeinija. Uostalom, jedna od glavnih optuzbi ucesnika Sarajevskog procesa 1983 je povezivanje i davanje podrške "fundamentalistickom" Iranu. Prema tome ako je on bio ucesnik u budnickim aktivnostima 1979. i ako je, kako se to tvrdi u biografiji, bio proganjan 1983. kada su hapšeni mladi muslimani proizilazi da je bio na strani Islamske revolucije i Imama Homeinija, kao što se to jasno moze vidjeti na 5 i 6 stranici knjige gdje kaze: "Licno sam se uvjerio u istinitost njihovih namjera još 1982 kad sam posjetio iransku ambasadu u Beogradu, trazeci od njih da nam omoguce emitiranje radio emisja na našem jeziku ...", dakle taj period njegovog zivota (1979 - 1983) po njegovom sadašnjem, vehabijskom mišljenju je period mraka i zablude i ne moze se njime ponositi.

 

2. Ono sto je bitno nalazi se u glavi, a ne na glavi. [Kao što je to lijepo rekao indijski premijer Nehru]

Nositi zelenu beretku ne znaci isto što i biti zacetnik pokreta "Zelene beretke", ako se to ne odnosi na vojnu organzaciju koja je formirana neposredno prije agresije na našu zemlju, osim ako se odnosi na neku drugu organizaciju za koju znaju samo vehabije. Pored toga nijedan pokret, ni ideologija se ne temelje na pukim vanjskim obiljezjima.

Komunisti nisu hodali sa crvenom petokrakom provocirajuci policiju Kraljevine Jugoslavije, vec su rasturali knjige poput Manifesta komunisticke partije, Kapitala i drugih djela u kojima su date idejne postavke samog komunizma.

 

Takodjer, kada se formirala Komunisticka partija Jugoslavije dijeljeni su dokumenti u kojima je bilo jasno odredjeno kako i na koji nacin ustrojiti organizacije na nizem nivou, ili kako u toku Drugog svjetskog rata organizovati partizanske jedinice.

 

3. Iz same biografije se moze vidjeti da su njegove tvrdnje da je 1983. bio proganjan, lazne. Jer ako je on bio, kako sam tvrdi, tako aktivan da je SDB htjela da ga uhapsi i ako je SDB znala za njegove aktivnosti, trebala je znati gdje se on i nalazi. Kako to da umjesto da ga trazi u Sarajevu gdje je on radio vec duze vrijeme, trazi ga u Zavidovicima gdje je on boravio dosta vremena ranije. I kako to da on u Sarajevu saznaje da ga SDB trazila u Zavidovicima, a SDB nikako da sazna da joj se bjegunac bezbrizno seta po Sarajevu.

 

A pored svega toga, tek po saznanju da SDB traga za njim, on krece da vadi pasoše za sebe i cijelu porodicu, "sa svojom suprugom u sedmom mjesecu trudnoce i dvoje sitne djece" (biografija) i nakon toga legalno napušta zemlju "sa svojom suprugom u sedmom mjesecu trudnoce ...", a SDB ga ostade traziti u Zavidovicima. (Izgleda daje baš iz ovih nekih razloga zemlja plocasta, jer SDB je mogla da sazna da je unutar kancelarije neko obavio molitvu a nikako da sazna da joj se bjegunac prošetao po cijeloj zemlji i prešavši sve administiativne i neadministiativne granice napustio zemlju, sem ako za tu priliku Bin Baz, ili Albani u njegovo ime nisu izdali fetvu, da u tom periodu dok se on izvlaci iz Juge sihr ne bude širk.)

 

4. Na kraju, ako je autor toliko odan islamu, zašto se u biografiji spominju njegove aktivnosti samo do 1983 godine. Nije valjda da u proteklih skoro pet godina rata nije osjetio potrebu da se vrati u svoju domovinu, u kojoj su nauticajnim mjestima upravo oni koji su s pocetka osamdesetih godina bili proganjani, kako bi dao svoj doprinos u njenoj odbrani. Zar se njegova pomoc Bosni sastoji u tome što u Jordanu, za jedne tamošnje novine, "El-liva", piše protiv Alije Izetbegovica, predsjednika Bosne i Hercegovine, pripisujuci mu krivicu za rat, a i ne osvrcuci se na zlocine i pokolje koji su se desili po nalozima hrvatskog predsjednika Tudjmana i srbijanskog vodje Milosevica. Zar je dzihad to sto je napisao knjigu kleveta o onima koji su, uz Boziju pomoc, imali kljucnu ulogu u odbrani Bosne i Hercegovine od kršcanskih agresora i koji su tokom cijelog rata narodu Bosne i Hercegovine pruzali i pruzaju i materijalnu i moralnu pomoc?

 

5. Medjutim, ipak nije na odmet napomenuti to da biografija tri pula spominje obavljanje autorovog namaza i to u periodu od 1980. pa do 1983. godine. Naravno neka niko ne misli da je on time pocinio "rijaluk" (svjesno pokazivanje pojedinih djela bogobojaznosti radi samoisticanja ili nekog drugog interesa) ili da je taj njegov cin, kako to "Braca" znaju reci: "skriveni širk", - ne, on je time samo htio da kaze kako je on u to vrijeme bio "klanjac", a nije bio kao ova sadašnja "Braca" od kojih vecina sve do nedavno ne samo da nisu klanjali i da su pili vec su cak bili protiv namaza i uopce vjere, ali im se odjedanput nekako po principu automatike brade znatno povecaše, a nogavice im okracaše!!

 

U dijelu biografije stoji i to da se tzv. autoru ukazala prilika, "da nestane iz zemlje skupa sa svojom suprugom u sedmom mjesecu trudnoce i dvoje sitne djece." (biografija)Radi bolje inlormisanosti citalaca dodajemo da je taj nazovimo autor za vrijeme boravka u Jordanu, otprilike u cetrdesetoj godini, imao dvanaestoro djece od jedne zene, a u vrijeme kada je napuštao Jordan Allah zna u kojem mjesecu trinaeste trudnoce je bila njegova zena kada se zajedno sa dvanaestoro sitne djece, sa njim uputila u Sudan.

 

Ovakav sunnet je on valjda naslijedio od svoga Imama, velikana imama jednobozaca, pomagatelja sunneta, rušitelja novotarija kralja Abdulaziza ibn 'Abdurrahmana, cije se poslednje u nizu djece rodilo kada je on imao više od sedamdeset godina. Kada je ovaj "Velikan" preselio na onaj svijet imao je samo cetrdeset i pet sinova od kojih su trideset i pet bili zivi, a broj njegovih kceri spada u porodicne tajne. Ovoliki broj djece na svijet je došlo od njegove dvadeset i dvije zene. Dok je naš narod pod kišom granata i raznih ubojitih sredstava vodio bitku za našu vjeru, cast i domovinu dotle je naš valjani autor, borbu vodio negdje drugdje. "Kad borba postaje dzihadom, a borac mudzahidom!"

 

Na osnovu onoga što se tvrdi u biografiji autor ce 1983. godine u Jordanu poceti da studira islamske znanosti i po svoj prilici tamo ostati sve do 1996. dakle, trinaest godina, da bi se odatle uputio u Sudan i tamo nastavio studije.

 

Medjutim, dobro bi bilo da se u toj biografiji spominje i stepen školske spreme tog autora, jer on u toj njegovoj nazovimo "knjizi" nekoliko puta naglašava kako u Bosni navodno nema ucene uleme i kako bi trebalo da bude onih koji ce izucavati islamska vjerska ucenja, zeleci time da kaze kako je eto on taj jedini i nezamjenjivi uceni alim Bosne i Hercegovine. Na primjer na 22. stranici: "Takodjer je preveden i šijski Tabatabaijev tumac Kur'an, ... zahvaljujuci nepostojanju znalaca islamskih nauka."

[Svi znamo da ono što je od velikog alima Tabalaba'ia prevedeno na naš jezik jeste samo mala knjiga pod naslovom "Kur'an u islamu" i u njoj se raspravlja na lemu "Kur'anske znanosti" i nema nikakvog govora o tumacenju Kurana, a tefsir Kur'ana je jedna vrijedna i jedinstvena knjiga al-Mizan fi tefsiril-Kur'an" napisana u 20 tomova i ukupno ima 8086 stranica velikog formata. To što naši alimi islamskih znanosti ne snvataju razliku izmedju Kur'anskih znanosti i tumacenja Kurana, moze da bude dobar dokaz o nivou njihove svijesti i upucenosti u islamske znanosti.]

 

Mi bismo bili doista srecni da imamo tako jednog velikog alima u poredjenju s kojim bi postojeca ulema u Bosni bila nepismena, medjutim iz onog sto cemo vidjeti u toku izlaganja studije o njegovoj knjizi, bit ce nam jasno da tzv. autor ne samo da nije upucen u najosnovnije islamske nauke (hadis, fikh i tefsir) vec i nakon trinaest godina studiranja u jednoj arapskoj zemlji nije mogao nauciti cak ni arapski jezik.

 

Ali, naravno u toj biografiji on da bi sebe predstavio ucenim alimom nabraja nekoliko naslova knjiga koje je navodno on napisao od kojih je i knjiga "Veliki šejtan", a koju cemo ovdje analizirali i vidjeli do kojeg stepena zaista doseze njegovo znanje. Još jedna od tih njegovih knjiga je dospjela u naše ruke pod naslovom "Islam i druge vjere". Vjerovali ili ne, ova knjiga ima cijelih sedam listova, malog je formata te je štampana velikim slovima u tirazu 100 hiljada primjeraka! Valjda zato da se dobro vidi šta to taj nezamjenljivi ucenjak hoce da kaze kada veli: "Mozda ste culi za razlicite cudne nazive: Sije, Ahmedije, Ismailije, ... a šije (vjeruju) u dvanaest (imama) i rijeci tih imama smatraju objavom."

 

Da, ima dosta toga cudnog u svijetu, ali naravno mi smo culi i za ovakve cudne nazive: vehabijje, Britanija, Hemfer, Ser Ferov Cox, David Shakespear, Harry St John Philby, Amerika, Cionism, Behaijje, Jazidijje, Haridzije ... i još dosta cudnih stvari, na primjer: Zemlja je plocastog oblika ili zabranjena je borba protiv Izraela ili Poslanik je svome ummetu ostvio dvije vrjedne stvari, a to su: "Kur'an"!! i još dosta toga smo mi culi, ali nam je prvi put da cujemo zacudne lazi kao što su: rijeci svojih Imama šije smatraju objavom ili to da se za sedam listova malog formata kaze "knjiga" .....Ova "knjiga" je pisana na inicijativu tzv. odreda "arap-afgana" tj. "El-Mudzahidin", ciji je idejni zacetnik valjda bio navodni Autor!

 

Na kraju osvrta vezanog za samog autora napomenut cemo da se na zadnjoj korici knjige nalazi autorova slika. Svima je poznato da su vehabije zestoki protivnici slika i po njihovom ucenju slika je haram, ali za ovu priliku oni su pred tom cinjenicom zatvorili oci, ili mozda smatraju da je to samo za nevehabije haram!