Metoda i sadrzaj knjige "Veliki Šejtan"

 

Onaj ko danas posjeduje bar malo informacija o kulturi pisanja knjiga i naucnih studija, zna da svako pisano djelo ili naucna studija treba da ima odredjene principe i metode na kojima se ona zasniva, a samo poštivanje ovih principa i metoda je garancija vrijednosti naucnih studija i umjetnickih djela i znak je napretka naucno-istrazivackog rada te kulturnog i civilizacijskog pomaka.

 

Pisci knjige "Veliki šejtan" krše sve moguce norme ahlaka, stida i cednosti, ali i odbacuju sva pravila i metode jedne naucne studije i pisanog djela.

 

Jer, metodi koji su u pisanju ove knjige upotrijebljeni, nemaju ni najmanje vrijednosti, a ti metodi su:

 

1. Pozivanje na izjave nepoznatih i nekompetentih lica

 

U ovoj knjizi od pocetka do kraja postoje na desetine primjera gdje se prenose izjave osoba koje nemaju ni imena niti se moze saznati ko su zapravo oni. Knjiga i zapocinje sa takvim jednim primjerom. Otvorimo na primjer 1 stranicu (prva stranica):

... "a jedan iracki šija koji je primio islam, pricao mi je kako mu je djed pricao da sunije imaju repove!" ... "Jedan dobar prijatelj iz grada Bakube ... pricao mi je svoja iskustva...." i "Pricao mi je dalje moj prijatelj, kako šije ne izgovaraju Bismillu, nego kazu: "Ja Ali!" ili "Ja Kerbela mukaddase!" cak i kad hoce da pridju suprugama.", a na istoj stranici takodje kaze : "Prica takodjer kako mu je pricao kolega ..."

Na 2. stranici, pak veli: "Naša su tri mlada hafiza prije par godina otišla na studije u centar šitske nauke grad Kom u Iranu .....". Na kraju 5 stranice piše: "Pricao mi je poznanik izbjeglica iz Sirije koji je zivio u Nasiriji, gradu na jugu Iraka (!!) pretezno šitskog stanovništva, i koji je bio nekoliko dana u rukama Šija, kako su i sunijska djeca bila ubijana po bolnicama ." Ovakav metod se ponavlja na desetine puta do kraja knjige.

 

Prvo: Casni Kuran u suri Al-Hudzurat u šestom ajetu zabranjuje da se prihvataju izjave pokvarenjaka i nepoštenih ljudi.

 

"O vjernici, ako vam nekakav nepošten covjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onoga sto ste ucinili pokajete."

 

a i narod po prirodnom instinktu kada vidi da neko namjerno laze njegove izjave više ne prihvata.

 

Mi cemo pokazati da pisci namjerno lazu, pa je stoga sasvim moguce da je i ono njegovo ili njihovo brojno pozivanje na izjave nekih nepoznatih i neimenovanih osoba takodjer laz.

 

Drugo: Jedna od najvaznijih znanosti u islamu je "Ilmul-Hadis" (nauka o hadisu) i u toj nauci jedna od najvaznijih tema je "Metodi za ispitivanje ili dokazivanje ispravnosti, odnosno, neispravnosti neke predaje ili historijskog slucaja."

Metod koji su muslimani još stotinama godina ranije prikazali i upotrebljavali za dokazivanje "ispravnosti, odnosno neispravnosti neke predaje ili dogadjaja", koristi se u svim naucnim centrima u svijetu i jedna je od onih stvari kojim se muslimani mogu ponositi.

 

U ovoj nauci spominju se neki veoma zanimljivi uvjeti za prihvatanje odredjenog govora ili predaje. Neki od tih uvjeta su: da prenosilac hadisa mora biti poznata osoba, pravedna i kompetentna, u suprotnom hadis se ne moze prihvatiti.

 

Prema tome ne moze se bilo kakav govor od bilo koga prihvatili kao istinit, jer zamislite, koja bi se tragedija i zbrka dogodila kada bi svako uzeo pero i pisao historiju onako kako prenosi njegov drug, djevojka, momak ili pak nana i djedo itd.? Steta koja bi se prouzrokovala takvim pisanjem historije bila bi zapravo neimanje i gubljenje vlastite historije, jer na primjer, za rat u Bosni, oni ce reci: uzrok genocida nad muslimanima od strane srba jeste to što muslimani nisu imali duge i rašcupane brade.

[Obratite se na pismo koje je jedan od "brace" napisao i objavio u novnama "Preporod" br 1/603 - 1 januar 1997]

 

Sigurno je da cemo, ukoliko budemo prihvatali izjave svakog bezimenog i nepoznatog prenosioca i sunnet Poslanikov a i islamsku historiju da izgubimo, jer postoje mnoge proturjecnosti u prenošenju hadisa i islamske historije, a ne mozemo ih sve istodobno i prihvatiti i odbacili.

 

Prema tome, moraju postojati neka mjerila, a ta mjerila su upravo ono sto je islamska ulema jasno odredila, a to je da prenosilac mora biti poznat, pravedan i kompetentan.

 

Ibn Kesir u knjizi pod naslovom El-Baisul-Hasis str.99 izdanje kuvajtskih vehabija Dzami'ijatu Ihjait-Turasil-islamij) piše: "Bilo koje predanje prenosioca, cije ime nije pomenuto ili je pomenuto samo je nepoznat, takvo predanje ni kod koga nece biti prihvaceno."

 

Prema tome, mnoga neutemeljena prepricavanja koja se pominju u ovoj knjizi nemaju nikakve vrijednosti, a u pogledu vjerodostojnosti ne mogu se prihvatiti nikako drugacije nego kao laz.

 

Trece: Cak i ako pretpostavimo da se mogu prihvatili govori i izjave nepoznatih i neimenovanih osoba i ako zaista takve osobe i postoje, njihove izjave se mogu prihvatiti samo onda kada smo se oslobodili od pristrasnosti i kada se radi o nekome ili necemu što se nas puno ne tice, a ne kada hocemo da osudimo vlastitog protivnika, jer, veoma je malo onih koji ce sudeci o svome suparniku ili protivniku biti pošteni i drzati se istine. Izlaganje autora "Velikog šejtana" cesto je samo prenošenje prica nekih nepoznatih i neimenovanih osoba, a u cilju objedivanja sljedbenika drugacijeg mišljenja.

 

Cetvrto: Dali vehabije nama dozvoljavaju da se oslonimo na izjave naših poznanika koje necemo imenovati? I da li ce onda ta naša prepricavanja i izjave prihvatiti vrijednim i vjerodostojnim? Na primjer mi se ne pozivamo na neke bezimene i nepoznate osobe iz neke zemlje do koje ne mozemo tako lahko doci kao što je Sirija ili Irak, vec se pozivamo na izjave osoba od kojih su neki i veoina poznate licnosti i koji su u periodu izmedju 1979 do 1983 bili u Sarajevu i tzv. pisca knjige dobro poznavali. Da li ce naše izjave tada biti prihvacene i vjerodostojne?

 

Kada smo se raspitivali o licnosti ovog valjanog autora, od osoba koje su ga poznavale i bile u toku dogadjanja za vrijeme pomenutih nekoliko godina, neki od njih su sa sigurnošcu kazali daje on bio homo.... a neki su pak izjavili: "U to vrijeme je s tim u vezi bilo dosta price, da li je istinita ili ne, Bog zna. "Mi ovo u pišcevoj biografiji nismo htjeli da spomenemo zbog toga što drzimo da iznošenje dokaza na osnovu izjava neimenovanih osoba, ne moze biti vjerodostojno, a imena tih osoba nismo mogli da pomenemo iz razumljevih razloga!

 

Kur'an casni veli:

"O vjernici, ako vam nekakav nepošten covjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onoga sto ste ucinili pokajete."

(Al-Hudzurat:6)

 

2. Nedokumentovanost izjava i namjerno laganje

 

Potkrijepljenost neke izjave ili govora dokumentom prvi je i osnovni uvjet valjanosti i vjerodostojnosti te izjave, a tvrdnje koje nisu argumentovane dokumentima i jasnim dokazima smatraju se laznim. Prema tome, nevjerodostojnost ovog metoda je jasnija od nevjerodostojnosti prethodnog. Knjiga "Veliki šejtan" ovu bolest posjeduje na jednom širem nivou i veci dio knjige se sastoji od ovakvog jednog nevjerodostojnog metoda.

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 2

"Otreznjenje je došlo 1982 godine, kad je Iran podrzao šitskog sirijskog predsjednika ....

 

Knjiga "Veliki Šejtan" takodje 2 stranica

"Ova je sekta (Nusajrija) nastala ... zaštitom Hamdaniske drzave ..."

"S podrškom Homejnija ovoj sekti protiv muslimanskih naroda ... "

 

Knjiga "Veliki Šejtan" str 3

" ... u neopisivoj guzvi koja je ostavila na desetine mrtvih ... "

 

Knjiga "Veliki Šejtan" 3. str. dostize svoj vrhunac

" ... Svi njihovi potezi danas u svijetu zasnivaju se na ovom principu pretvaranja, da bi karte razotkrili tek onda kad se više ne mogu kriti. Pravi njihov cilj jeste preobracanje muslimana svijeta u šije. Njihova pomoc, bilo kakve vrste, uslovljena je dozvolom za širenje svoje propagande."

 

Knjiga "Veliki Šejtan" kraj 3.stranice

"1982. kada je Izrael prodro u Libanon, Sije na jugu Libanona nisu pruzali otpor, nego su se prihvatili masovnih klanja sunijskih palestinskih izbjeglica."

[Dali su shije na jugu Libana u vrijeme Izraelskog napada na Liban 1982 godine imali bar deseti dio vojnika i oruzja koje su imali Palestinci u Libanonu?]

 

Zar u to vrijeme glavno sjedište Palestinske Oslobodilcke Organizacije (PLO) i njihovih snaga nije bilo u juznom Libanu? Zašto oni nisu pruziti otpor? Zaista, koje 1982 godine pretrpio vece gubitke, šije na jugu Libana ili Palestinci ciji su civili bili u Bejrutu, zar Izraelci prave razliku izmedju palestinskih sunija i libanskih šija?

 

I da li je iko do sada toliko ustajao u odbranu palestinskih prava kao sto su to radili šije? Medjutim, ono što je i za Libance i za Palestince jasno kao dan, jeste stav vehabizma.

 

Na slici iz knjige Tarih Ali Sauda, str 1023 je ondasnji ambasador Saudije u Libanu Muhammed Mensur Er-Ramih, u povodu 36-godisnjice osnivanja partije "Keta'ib. Na proslavi godisnjice te stranke on pijuci vino sjedi pored jednog od njenih vodja, ali izgleda da vino na takvim svjecanostima ne opija". Na istoj stranici se dodaje: "Kraljevina mjesecno daje 2 miliona libanskih lira krscanskoj partiji Keta'ib, kao i 1 milion "Kumejl-še'munu"Najtezi pokolj koji je, pocinjen nad Palestincima u Libanu jeste onaj u kampovima "Sabra" i "Satila" 1982 godine. Ovaj pokolj jedan je od najkrvavijih dogadjaja u cijeloj povjesti okupacije Palestine. Koje pocinio ovaj pokolj? Ovaj pokolj izvršili su libanski kršcani koji podrzavaju Izrael a nose naziv "Keta'ib" i uz saucesništvo specijalnih snaga Izraela. U ovoj tragediji za samo jednu noc izmasakrirano je na stotine palestinskih muhadzira muslimana, vecinom zena i djece.

 

Zar "Keta'ib" nisu bili sljedbenici Kumejjil Še'muna, bivšeg predsjednika Libana? Zar vehabijska vlast zbog svoga protivljenja Siriji i Libiji nije bila ta koja je u gradjanskom ratu u Libanu podrzavala snage "Keta'iba" koje su ratovale protiv muslimana? Oni koji to zele mogu da pogledaju knjigu KATARUL-MEVT ("Vlak Smrti") koju je napisao, Halid 'Aid, a posebno izvještaj jednog od pocinilaca zlocina u "Sabra" i "Satila" na strani 294.

 

Knjiga "Veliki Šejtan" str 4

" ... Afganistanski muhadziri ... imali su teška iskustva ... " 1987 iranska vojska ie ušla u Afganistan i otela im protivavionske rakete "Stinger" da bi in koristila protiv Iraka."

 

Amerika pokusava da ponovi kupi rakete "Stinger" od afganistanskih mudzahedina, koje im je CIA poslala, da bi izbjegla da te rakete dodju u ruke neprijatelja Amerike i Izraela. Od hiljadu raketa, koje je CIA poslala afganistanskim mudzahedinima, za njih oko 300 CIA nezna gdje su, te se pribojava da su te rakete mogli kupiti Iran, Sjeverna Koreja i islamske organizacije

 

Knjiga "Veliki Šejtan" str 4

Današnji predsjednik Irana .... ušutkao je parlamentarca koji htio napasti na Sovjetski Savez ... "

 

Do kraja knjige na svakoj njenoj stranici se pominju veoma ruzne i odvratne stvari koje nisu potkrijepljene nikakvim dokumentima. Medjutim, pisci su koristeci se lukavoscu pored takvih tvrdnji stavili neke nebitne stvari koje su podkrijepili dokumentima, tako da nepazljivi citalac ne moze shvatiti neutemeljenost njihovih ogavnih i ruznih tvrdnji.

 

Obratimo paznju na 90 stranicu u knjizi "Veliki šejtan":

Knjiga "Veliki Šejtan" str 40

"Od dolaska Homeinijevaca razmahao se ... ."

 

vidimo kako pisci koristeci se šejtanskim metodama nastoje da u svrhu davanja vjerodostojnosti onome što zele da nametnu citaocu, ispred i iza toga dodaju neke iskrivljene navode.

 

Na primjer obratimo paznju na sliku cetiri lica na 29 stranici i procitajmo dvije recenice koje su napisane ispod slike. Prevod arapskog teksta koji je tamo ispisan glasi: "U potrazi za skrovištem u Egiptu," a nastavak teksta je izostavljen i sigurno je bilo nešto što potvrdjuje laznost recenice napisane na Bosanskom jeziku ispod slike, a u kojoj se ta lica optuzuju za placenicke aktivnosti u korist Irana. Medjutim, nije nam predoceno na osnovu kojih dokaza i kojeg dokumenta su optuzeni.

 

Zar je dovoljan dokaz postaviti sliku cetiri nepoznate osobe i ispod nje napisati: "Celija iranskih placenika uhvacenih u Egiptu koja je bila zaduzena za sabotaze,"

 

Pogledajmo stranicu 26. Zar se slika od nekoliko iranskih zarobljenika u irackom logoru na cijim se licima jasno vidi izmorenost i izmucenost moze uzeti kao dokaz za ono što je napisano ispod slike? Zar se ljubav prema Ehlul-Bejtu i mrznja prema njegovim neprijateljima moze shvatiti kao mrznja prema ehli-sunnetu kako je to protumacio autor knjige "Veliki šejtan?" Kako se na osnovu slike na 5 stranici moze izvesti zakljucak u prilog onome što je napisano ispod nje? Otkuda se moze saznati da su mrtva tijela na slici Iranci, pored toga što oni koji su podrobno obavješteni o tom ratu znaju da je najviše gubitaka pretrpio Irak. Isti je slucaj i na 6. stranici.

 

Šta piscima znaci ta slika za ono što hoce da kazu? Ovakav metod se koristi sve do kraja knjige, cime pisci nastoje da dodju do svog šejtanskog cilja, a to je: stvaranje mrznje i neprijateljstva medju muslimanima.

 

Ovo su samo neki od stotine primjera njihovih šejtanskih metoda. I citalac moze lahko da uvidi da je vecina sadrzaja knjige nedokumentovana, neutemeljena i lazna. Svaki pošteni covjek zna da izjave i predanja koja nisu utemeljena ni potkrijepljena dokazima ne mogu imati nikakve vrijednosti, a ako se radi o nekim ogovaranjima onda se to smatra samo obicnim klevetama i izmišljenim lazima.

 

U Kur'anu casnom se kaze:

"A onaj ko kakav prestup ili grijeh pocini pa time neduzna covjeka potvori - natovario je na sebe i kletvu i grijeh ociti."

(An-Nisa:112)

 

"A oni koji vjernike i vjernice vrijedjaju, a oni to ne zasluzuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh."

(Al-Ahzab:58)

 

Lazi vehabija su do te mjere sramne i odvratne da je radi pokazivanja dubine njihovih šejtanskih namjera, potrebno valjano prosuditi neke primjere iz knjige i analizirati ih.

 

Obratimo paznju, na primjer, na 14 stranicu gdje stoji:

Knjiga "Veliki Šejtan" str 5

"Iran ni do danas ne priznaje Bahrein, (pola stanovništva šitsko) kao samostalnu drzavu i smatra je dijelom svoje teritorije, neprestano poticuci pobune šija... u Kartumu libanske šije su:

... bahreinske šije su pobile radnike iz Bangladeša (sunije) ... ."

 

A na 6 stranici ispod jednog odlomka iz novina piše:

Knjiga "Veliki Šejtan" str 6

"Bahreinski Šiti treniraju se za pobunu kod Libanskih Šita, a Sirija im ne stavlja pecate u pasoše prilikom izlaska i ulaska u Liban, kako bi njihova rabota ostala prikrivena!"

 

Radi analize ovih navoda obratimo paznju na ove napomene:

Kao prvo: Navodi i tvrdnje sa 5 stranice nemaju nikakvog dokumentovanog dokaza i neosnovani su, a i ono sto je napisano na 6 stranici je, s obzirom na izvorni engleski tekst, takodjer neosnovano i nedokumentovano, jer tamo ovako stoji: ... sources close to the opposition here said ... some sources close to the opposition said Hezbollah might have taught the activists. "Neki izvori bliski opoziciji u Bahreinu kazu: "Desetine mladih šitskih muslimanskih aktivista svakog mjeseca odlaze u Liban kako bi prošli obuku u kampovima Hezbollaha......" vidite da se te novine pozivaju na nepoznate sumnjive izvore kada kazu: "Neki izvori bliski opoziciji u Bahreinu izjavljuju: ... mozda je Hezbollah ... " a tvrdnje, koje su dokumentovane na takav nacin nimalo se ne razlikuju od onih nedokumentovanih.

 

Medjutim, ispod tog teksta vehabije sa punom uvjerenošcu pišu: "Bahreinski Šiti treniraju se za pobunu kod Libanskih Šita ..."

 

Kao drugo: Bahrein je ranije bio sastavni dio Irana da bi se na referendumu 1970. godine, narod izjasnio za neovisnost.

Odmah nakon toga tj. 11. maja 1970. izdavanjem rezolucije br. 278 od strane Vijeca Sigurnosti Ujedinjenih Nacija kojom se podrzava volja naroda u Bahreinu, Šahova vlast u Iranu, mada je bila surova i ponašala se zandarmerijski u cijelom tom regionu i mnoge probleme rješavala iskljucivo silom, ipak prihvata volju naroda i 17 juna 1971 sa drzavnim predstavnicima u Bahrenu potpisuje se sporazum o granicama izmedju dvije zemlje koji je od 14 maja 1972 god. stupio na snagu.

 

Habib Ahmed Kasim, ministar trgovine i poljoprivrede Bahreina:

Nivo ekonomskih odnosa Islamske Republike Irana i Bahreina je 1991 godine dostigao vrhunac, a 1992 god. kada je visoka delegacija Irana na celu sa ministrom trgovine posjetila Bahrein, ti odnosi su postali jos veciNakon ovog datuma, u vrijeme Šaha, a i nakon pobjede islamske revolucije na nivou ambasada su postojali puni diplomatski odnosi izmedju dvije zemlje, [Midlle East Quqrterly, br.4 str.59] a trgovacke i ekonomske veze izmedju dvije zemlje su od 1991 godine pa na ovamo dostigle zavidan nivo. [Al-Alam, br 487, str.42; 12 juni 1993; London]

 

Zar je moguce da jedna zemlja ne prizna neku drugu zemlju, a istovremeno sa tom zemljom ima politicko-diplomatske odnose na nivou ambasada i najveci stepen trgovacko-ekonomskih odnosa?

 

Naravno to nije moguce sem kod onih koji smatraju da se dvije paralelne linije sijeku uz Boziju dozvolu, ili oni koji smatraju daje zemlja plocastog oblika.

 

Kao trece: Izgleda da je ona stara poslovica u potpunosti tacna kada kaze: "U lazi su kratke noge," jer pisci knjige najprije na 14 stranici kazu da šiti sacinjavaju "polovinu stanovništva Bahreina," a onda to zaboravljaju pa na stranici 11 izjavljuju: "Sije u Bahreinu, Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji, Indiji i Afganistanu cine manjinsko stanovništvo," a, na 6 stranici u tekstu odlomka iz novina na engleskom jeziku piše: "Sije cine vecinu stanovništva u Bahreinu. (... because most of it's people are Shiite,...)"

 

Pisci ce ovu recenicu iz teksta sigurno da prihvate, jer ako su mogli jedan njegov dio da prihvate kao dokaz za neke svoje tvrdnje, onda i njegov drugi dio takodjer, treba da prihvate kao dokazni materijal. Prema tome, po vidjenju pisaca knjige, šije u Bahreinu ujedno sacinjavaju manjinu stanovništva, vecinu kao i njegovu polovinu.

 

Na osnovu zvanicnih podataka, koje je izdala vlada u Bahreinu, šije cine 72% stanovništva te zemlje. [Shi'sm and Social Protest, str 48]

 

Pošto je vlast u rukama manjinskog sunnitskog stanovništva moguce je daje ovaj procenat mnogo veci.

 

Kao cetvrto: Pošto pisci svim raspolozivim lazima nastoje da stanu u odbranu Amerike i njenih saveznika, unutarnje probleme Bahreina bestidno prebacuju na Iran, Hezbollah i Siriju, ne iznoseci nikakve dokaze za ova lazna tvrdjenja, dok u istom onom odlomku iz novina na engleskom jeziku stoji:

(Manama has never handed over the "concrete proof' of foreign involvment in the riots that it claims to have obtained:)"

Manama (glavni grad Bahreina) nikad nije pruzila nikakvih konkretnih dokaza o uplitanju strana koje optuzuje."

Jer karakteristika pokvarenih vlada je da u svrhu prikrivanja svoga hrdjavog i diktatorskog karaktera uzrok svakog svog unutrašnjeg problema pripiše uplitanju sa strane.

 

Interesantan bi bio odgovor vehabija na pitanje: Da li je ustanak vehabijskih sljedbenika Dzuhejmanul-Utejbija protiv porodice Saud i njihovo zaposjedanje Mesdzidul-Harema, te Muhammed el-Kantanijevo proglašavanje Mehdijem, godine 1979. (1400 po hidzri), u vezi sa neposrednom pobjedom islamske revolucije u Iranu ili zbog toga što je cilj tog pokreta bila borba za svrgavanje pokvarene porodice Saud i stvaranje islamske vlasti.

[Tarihul-arabijjelis-Saudiije, Fasilif, str.516.]

 

Da li se i taj dogadjaj zbio pod uticajem i uplitanjem Irana, Hezbollaha i Sirije? Zašto oni ne obrate paznju na gorku stvarnost unutar Bahreina koju mora da trpi i podnosi kako vecinsko šitsko, tako i manjinsko sunnitsko stanovništvo?

 

U istom onom odlomku teksta iz novina na engleskom jeziku, ukazuje se na osnovne razloge borbe bahreinskog naroda, (Shiia opposition leaders insist there is no link between foreign countries and the protests which are against unemplovment and the suspension of parliament in Bahrain) a to su: nezaposlenost i ukidanje parlamenta od strane diktatorskog rezima i trazenje da se parlament ponovo uspostavi.

 

A protivnici vlasti u Bahreinu su polovinom mjeseca novembra 1992 predavanjem "Zajednickog zahtjeva svih gradjana", ulozili svoje posljednje napore u pravcu rješavanja problema te zemlje. [El-Vahde, br.135; str.15; Bejrut, Liban.]

 

Svako ko je upucen u politicke prilike Bahreina zna da tamošnji problem nije problem izmedju šija i sunnija niti izmedji šija i vehabija, vec je problem to što je narodu (i šitskom i sunnitskom) odvec dozlogrdio diktatorski rezim pokvarene porodice koja vlada tom zemljom.

 

A ustanak bahreinskog naroda je zapoceo nekoliko godina prije pobjede islamske revolucije kao što se to navodi i u onom istom odlomku iz novina na engleskom jeziku, gdje se kaze da je Islamski Front za oslobodjenje Bahreina ustanovljen 1976 godine. A do pobjede islamske revolucije je došlo 1979 godine.

 

Kao peto: Pisci na svaki nacin nastoje da dokazu zajednicku umješanost Sirije, Hezbollaha i Irana u slucaj Bahreina, a od pridruzivanja Sirije Iranu i Hezbollahu imaju jedan drugi šejtanski cilj, na koga ce se ukazati kasnije. Medjutim, ovdje napominjemo to da je ono što su oni napisali: ".... a Sirija im ne stavlja pecate u pasoše prilikom izlaska i ulaska u Liban kako bi njihova rabota ostala prikrivena!", laz, a u tekstu na engleskom je zapravo napisano: "Oni preko sirijsko-libanske granice prelaze na taj nacin da im se na pasoše ne udari pecat," (The activists who trained with Hezbollah were able to return to Bahrain withut arising suspicion because they avoided getting their passports stamped when thev crossed between Syria and Lebanon, sources said.) a to znaci da oni na neki ilegalan nacin prelaze granicu, a ne legalno i uz pomoc Sirije, jer ako bi to cinili legalno i javno, i ako bi Sirija doista i bila na njihovoj strani, nemoguce je da sa druge strane izbjegnu kontrolu libanskih vlasti na granicnom prijelazu izmedju Libana i Sirije i nije moguce da kršcansko-vehabijska drzava Liban (ciji predsjednik je kršcanin, a potpredsjednik je saudijski drzavljanin i jedan od sljedbenika vehabizma), sa njima saraduje.

 

I pošto se Hezbollah nalazi na jugu Libana, a stanovnici pogranicnog podrucja sa Sirijom su kršcani i Druzi i posto je to podrucje pod potpunom kontrolom vojske i libanskih vlasti, prica da prolaz kroz njega da bi došle do podrucja koje kontroliše Hezbollah na jugu Libana izgleda nevjerovatna.

 

I kao što cemo to kasnije pokazati, Sirija se na osnovu nekih svojih politickih interesa i to u posebnim oblastima slaze i u dogovoru je sa Iranom, ali tvrdoglavi je protivnik Islamskog Pokreta, pogotovo ako je on šitski. Ubistvo više od trideset oficira mudzahidina iz Hezbollaha u Bejrutu od strane Sirijske armije, koja je tada bila smještena u tom gradu, svjedoci o stavu Sirije po tom pitanju. U vehabijskom magazinu "El-Vatanul-Arabi", koji izlazi u Libanu, u broju 1021. od 27.9.1996 u okviru studije o narušenim politickim odnosima izmedju Irana i Sirije, je napisano: "Svi su smatrali da ce Sirija zadati jedan pogubni udarac na fundamentalisticko-ekstremisticko tijelo pogotovo ono šitsko, proiransko ...." i to što vehabije zele da politicku saradnju Irana i Sirije protiv cionisticke opasnosti prikazu kao vjersko - mezhebsku saradnju jedna je od desetina lazi kojima su vehabije u ovoj knjizi oklevetali šije

 

Ovdje jasno mozemo vidjeti na koji nacin sljedbenici nedzdanske fitne u svrhu ostvarenja svojih šejtanskih ciljeva izmišljaju lazi i konstruišu cinjenice. Zato se sjetimo Kur'anskog ajeta u kojem se kaze:

""Usudjuju se da lazi izmišljaju satmo oni koji u Allahove rijeci ne vjeruju, i oni su pravi lazljivci."

(An-Nahl:106)

 

Neke od lazi pisaca "Velikog šejtana" dokumentovane su knjigama autora Muse Musavija, pod naslovom "Es-Sevretul-Ba'ise" obratimo paznju na 56 stranicu: "... Ovu knjigu preporucujemo svakome ko zeli znati istinu (!) o Revoluciji u Iranu iz prve ruke (!) i najblizeg svjedoka dogadjaja ..." i cijele stranice 56: "... prica nam autor o djeci koja se šalju da gaze po minama kako bi ocistili put za tenkove, s kljucevima za Dzennet obješenim oko vratova (!!) (posudjen ideja od Pape Gregora koji je slao krstaše u rat s muslimanima s kljucevima ...), str. 57: "... o ubijanju desetina hiljada sunnija u pobunjenim sunnijskim pokrajinama Kurdistan, Arabistan (?) i Balucistan bez sudjenja .... unošenju Homeinijevog imena po dolasku na vlast u ezan, pa se nakon Allahu ekber, spomene Homeini Rehber ... " str. 57 "... kada Homeinijev zet i kandidat za predsjednika Irana, Sadik Tabatabi uhvacen 1983 na Dizeldorfskorn aerodromu s koferom punim opijuma ...." str. 57: ".... (Homeini) ... izjavivši da za to primio Objavu! (!!!)..."

 

Pozivanje pisaca na djela ovog autora u svrhu svjedocenja za njihove tvrdnje, isto je kao kada bi lisica pozvala svoj rep da joj bude svjedok.

 

Na strani 56 pisci knjige citaocima preporucuju da procitaju knjigu Musaa Musavija pod nazivom "Es-Sevretul-Ba'ise."

 

Mi, takodjer, to isto preporucujemo citaocima, ali za sada je dovoljno da se obrati paznja na pomenute stranice jer i tako se moze odmah shvatiti o kojoj vrsti knjige se radi i na koji nacin razmišlja njen pisac, a da bi ova tema bila još jasnija moze se pogledati i njegova druga knjiga pod naslovom "Eš-S'a vet-Tashih".

 

Radi boljeg upoznavanja sa licnošcu autora tih knjiga Muse Musavija ukazujemo na nekoliko bilješki iz njegove biografije koju je napisao Kuvajtski pisac doktor-'Ala'uddin es-Sejjid Emir Muhammed el-Kazvini u zanimljivoj knjizi pod naslovom "Mead - Doktor Musa el-Musavi fi-Kitabihi eš-Si'a vet-Tashih": "Njegov otac je u veoma zapetljanom slucaju teroristickog napada nad njim ubijen u gradu Nedzefu (u Iraku) tako da s obzirom da je bio jedini njegov sin postaje predmetom velikog pritiska i nevolja. Medjutim, odredjeni broj bogatih i dobrostojecih ljudi preuzima brigu o njemu udovoljavajuci mu sve što pozeli kako bi smanjili negativaan uticaj terora nad njegovim ocem."

[Me'ad-Doktor Musa el-Musavi fi Kitabihi eš-Ši'a vet-Tashih str. 16.]

Godine 1964 u Francuskoj je uhapšen zbog pronevjere novca. [Ibid, str. 16.]

Precizno proucavanje njegovog zivota i njegova pretjerana nesredjenost i zbrka u mislima i ponašanju, pokazuje da je on samo jedan trgovac u svijetu politike i kulture. [Ibid, str. 18]

Oni koji ga poznaju od djetinjstva do zrelosti, znaju ga po nastranostima i lošim osobinama i niko od njih ništa ne kaze pozitivno o njemu. [Ibid, str. 18.]

 

Pisac ove knjige prenosi zanimljive i rasvjetljavajuce podatke iz njegovog dosijea kod Šahove kontraobavještajne sluzbe SAVAK [Emin Mustafa libanski pisac, piše: "Ni jedna medjunarodna špijunska organizacija nije postala tako cuvena kao sto je Šahova špijunska sluzba 'SAVAK' i to zbog svojih teroristickih i muciteljskih postupaka. Ova organizacija osnovana je 20 marta 1957 a njeni specijalisti obucavani su posredstvom americke centralne obavještajne sluzbe 'CIA-e' kao i od strane cionisticke obavještajne sluzbe 'MOSAD'. Zvanicni budzet SAVAK-a za 1973 godine iznosio je 255 miliona dolara, a 1974 se popeo na iznos od 310 miliona dolara, ova cifra je sigurno samo dio stvarnog budzeta ove organizacije. Sah je 1976 objavio da je SAVAK imao 3120 clanova, dok je casopis News Week 1974 godine objavio da se broj clanova SAVAK-a krece izmecu 30 i 60 hiljada. Medjunarodna organizacija za ljudska prava 1977 godine je procjenila da se u zatvorima SAVAK-a nalazi i do 100 hiljada politickih zatvorenika. SAVAK je protivnika mucio najnehumanijim sredstvima, kao što su elektricni šokovi udaranje do besvjesti, stavljanje na elektricnu stolicu .... Francuski pisac Dzirad de Fileri u knjizi pod naslovom "Imperijski Sah" piše: "Ja Šaha ne mogu zamisliti bez SAVAK-a ", a na strani 230 piše: ... od tada je SAVAK postao iranska policija koja je nastala posredstvom americke i izraelske obavještajne sluzbe i postao je ministarstvo u sklopu iranske vlade, a vremenom je SAVAK postao sredstvom ne samo u rukama Šaha vec i sredstvom Amerike i Izraela ...." Iran ve Falaslin bejne 'ahdejn, str. 25. - 26. Emin Mustafa, El-Merkezul-'Arabi lil-Ebhasi vet-Tevsik, Bejrut, Liban. 1996.]  dokumentu koji je datiran na 21.6.1966 ovako stoji: "....imenovani je putovao za Irak i tamo je htio da posjeti Homeinija, ali ga Homeini nije primio. Neko pismo je slao Seriatmedariju u kojem je napisao: "Ako mu da mjesecnu nadoknadu od 20 hiljada tomana (u to vrijeme oko 10 000 dolara) on (Musavi) ce raditi u njegovu (Seriatmedarijevu) korist, medjutim dobio je negativaan odgovor." [Ibid, str. 19.]

 

A na dokumentu datiranom 13.10.1968 ovako stoji:

"... izaslanstvo SAVAK-a u Iraku je otkrilo da je imenovani (Musavi) zatrazio susret sa ambasadom Irana u Iraku kako bi izrazio kajanje i zatrazio oproštenje, i trazio je da se odgovorni u Sahinšahovoj drzavi o ovome izvijeste. Izjavio je da je spreman dati pisani zavjet svakom iranskom sluzbeniku .... on je prilikom susreta sa upraviteljem medrese "Sadr" u Teheranu takodjer izjavio spremnost da prikuplja potrebne informacije i predaje ih po potrebi na korištenje Sahinšahovih sluzbenika .... [Ibid, str. 21.]

 

U jednom drugom dokumentu predsjednik SAVAK-a nakon Musavijeve zakletve na vjernost i uspostavljanja njegovog radnog odnosa u toj Sahovoj obavještajnoj sluzbi, piše: "To je jedan besposlenjak koji njuška za novcem i ne moze mu se vjerovati, katkad se pretvara i laze i ni u kom slucaju ne radi iskreno ...." [Ibid, str. 21.]

 

U drugom pak dokumentu stoji: "... imenovani je izgleda zivio u teškom imovinskom stanju i namjerava da se ulize odgovornima u Sahinšahovoj vladi... njemu se ne moze vjerovati,... obaveze koje je dao dvojici svojih potrazitelja nije ispostovao." [Ibid, str. 22.]

 

U opširnom dokumentu, opcem izvještaju o njegovom radu, postoje mnoge bilješke o njemu:

To je doktor, mlad, rasipan i raspušten, koji je u kratkom vremenu potrošio sve što je imao i veoma cesto odlazio na igranke i pijanke.

Njegova veza sa ministrom Huseinom Ala'ijem postala je uzrokom njegovog uticaja na Sahinšahove vlasti i njegovog izbora za clana Parlamenta Nacionalne Skupštine, a od tada pa na dalje on se upustio u uzimanje mita i korupciju.

Raspuštanjem Parlamenta Nacionalne Skupštine putevi do mita i korupcije su zatvoreni, tako da se pocinje baviti realizacijom i falsifikovanjem nevazecih cekova, cime je opljackao milion tomana.

Doktor Musavi je redovno zahtjevao od SAVAK-a i Fondacije Pahlavi da mu se poveca dohodak.

Doktor Musavi je medju narodom na lošem glasu. [Ibid, str. 23]

 

Prema tome, ako znamo da su islamska revolucija i Imam Homeini u korjenu sasjekli najstravicniju i najkrvolocniju špijunsku organizaciju te regije SAVAK, onda ce nam biti sasvim jasno da ono što je clan ove organizacije doktor Musavi napisao protiv Imama Homeinija i islamske revolucije nije ništa neocekivno.

 

Veoma sazetim prikazom licnosti doktora Muse Musavija a osobito njegovog "prekomjernog isposništva" kada je u pitanju dunjaluk i dunjalucke blagodati te njegovog vrlo otvorenog sluzbovanja SAVAK-u i Sahovom rezimu te s obzirom na cijenu koja se danas nudi za pisanje knjige protiv šiizma i islamske revolucije, mislimo da nema nikakve potrebe da poklanjamo više paznje tom covjeku i njegovim djelima.

 

Ovu temu cemo privesti kraju ukazujuci na kur'anski ajet koji kaze:

"A doista je jadno ono za što su se prodali, kad bi samo znali!"

(Al-Bakara:102)

 

Jer...

 

"Ima ljudi koji kupuju price za razonodu, da bi, ne znajuci koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ceka sramna kazna."

(Lukman:6)

 

 

3. Tahrif (Iskrivljavanje)

 

Jedna od metoda ove knjige je i tahrif (iskrivljavanje) koje je veoma rasprostranjeno i uveliko se koristi u razlicitim slucajevima. Iskrivljavanje je jedna od najprljavijih i najnehumanijih metoda suocavanja sa cinjenicama. Osoba koja je spremna da se u takvo što upusti daleko je i od vjere i od Boga, a i od svih principa morala i ljudskosti i takva osoba je spremna da ucini svako moguce djelo samo da dodje do svojih šejtanskih ciljeva. Covjek koji je pao na takav stupanj niskosti i sramote i koji za sebe nije postavio nikakve norme ni granice, moguce je da neku stvar, za koju zna daje istinita, u svrhu postizanja vlastitog cilja izmijeni (nešto od nje oduzme ili joj nešto pridoda) i na neki drugi nacin je prikaze.

 

Kur'an Casni je samo Jevreje, koje prikazuje najljucim neprijateljima vjernika i poslanika u svojim brojnim ajetima opisao kao one koji su skloni "iskrivljavanju" cinjenica, ukazujuci još i na to da je "tahrif" (iskrivljavanje) karakteristika ovog nevaljalog i bogohulnog naroda:

"Ima Jevreja koji izvrcji smisao rijecima i govore uvijajuci jezicima svojim i huleci pravu vjeru: Cujemo, ali se ne pokoravamo! ... ali Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prekleo, jer malo ko od njih vjeruje."

(An-Nisa: 46)

 

"Zar se vi nadate da ce vam se Jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki medju njima su Allahove rijeci slušali pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli."

(Al-Bakara: 75)

 

"Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleti i srca njihova okrutnim uciniti. Oni su rijeci s mjesta na kojima su bile uklanjati, a dobar dio onoga cime su biti opominjam izostaviti. I ti ceš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ..."

(Al-Maida: 13)

 

A i u naše vrijeme Jevreji su u okviru cionizma pokazali da u ostvarivanju svojih šejtanskih ciljeva nikakva ogranicenja ne priznaju (ni Boga, ni moral, ni humanost).

 

Isto tako i vehabije su, bilo iz razloga toga što je njihov vodja Muhammed ibn Abdulvehhab porijeklom iz zidovske familije ili zbog uloge Jevreja u osnivanju i jacanju ove sekte (na što cemo ukazali kasnije), posjednici ove zidovske karakteristike u punom smislu te rijeci.

 

Oni nemaju drugog posla do stvaranje fitneluka (a osnove vehabizma zapravo cini teznja za pravljenjem razdora koji se podigao iz Nedzda, a i kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, predskazao), a najbolji nacin za stvaranje razdora je tahrif odnosno iskrivljavanje jasnih cinjenica.

 

Tahrif je osobina svih vehabija i ne odnosi se samo na pisce ove knjige. Oni izgleda misle da imaju pravo raspolagati svim temama, miješati se u svaki posao i koristiti se svim i svacim, a ko god se usprotivi njihovom specijalnom mišljenju mora biti ubijen i sve ono što se bude kosilo sa njihovim specijalnom logikom i mišljenjem mora da nestane ili da se izmijeni.

 

Veliki francuski filozof Roze Garudi izrazava zaljenje zbog napada na njega od strane Saudijske Arabije, od kada je izašla njegova knjiga "Fundamentalizam" na francuskom jeziku, 1991.godine. U toj knjizi je naveo neke informacije koje su izbacene iz knjige u arapskom izdanju. Te informacije su vezane za imovinu Saudije u bankama USA, a ta imovina prelazi cifru od 170 milijardi dolara, i uvjek je pri ruci Amerike za naoruzavanje Amerike i Izraela.

 

Bivši direktor CIA-e, Vilijem Kazi ponosno piše u svojim memoarima daje dobio 200 hiljada dolara 1984 god. od kralja Fahda i 240 miliona u 1985.godini.Ovdje cemo navesti neka od vehabijskih iskrivljavanja, a onda ukazati na neke od primjera iz knjige.

 

U knjizi "Zapecaceni napitak" (Er-Rahikul-Makhtum) mogu se naci neki od najgorih i najodvratnijih historijskih tahrifata (iskrivljavanja).

 

Na primjer u poglavlju "Javno pozivanje" o okolnostima objave Casnog ajeta broj 214 iz sure Aš-Su'ara, pisac prenosi predanje iz Ibn Asirove povijesti gdje se kaze da je Pejgamer, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, najprije uputio poziv sinovima Hašimovim, (Beni Hašim) i u tom pozivu ukazao na svoje poslanstvo te na to da ce oni sigurno poumirati, a onda ponovo biti ozivljeni ... [Zapecaceni dzenetski napitak, str.86, Visoki Saudijski komitet, Sarajevo, 1996]

 

Medjutim, kada se obratimo na povijest od Ibn el-Asira, naci cemo da tamo ovako stoji: "Nakon objave casnog ajeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je naredio Aliju da pripremi hranu i da pozove sinove Abdulmutalibove, itd ... a poslije jela Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, im se obraca rijecima: "O sinovi Abdulmutalibovi! Tako mi Allaha ja medju Arapima ne poznajem covjeka koji je svome narodu donio nešto bolje od onoga što ja vama donosim. Donio sam vam dobro i ovoga, a i buducega svijeta i Allah mi je naredio da vas Njemu pozivam.

Koji ce zato od vas u ovom poslu (pozivanje u islam) da me pomogne, da bude moj brat, moj nasljednik i moj zamjenik medju vama?" Ali kaze: Pošto sam bio mladji od svih, kada vidjeh da se svi od njega okrenuše, rekoh: "Ja hocu da budem tvoj zamjenik i pomagac."

Poslanik je na to stavio ruku na moja ramena i rekao: "Ovo je moj brat, moj nasljednik i moj zamjenik medju vama, zato slušajte ono što vam on govori i pokoravajte mu se."

[El-kamil fil Tarikh, od Ibn el-Asira (el-Mubarek ibn Muhamed el-Dzazri es-Sefa'i umr.606. h.g.) 2/62, Tarihul Taberi, 2/217, Es-Siretul-Halebijja, 1/461, Tarih ibn Esakir, 1/100, Musned Ahmed ibn Hanbel (Ahmed ibn Muhamed ibn Hanbel, umr.241. h.g) 1/111 (skracen), Savahidul-Tanzil, 1/372, Me'alimut-Tanzil, 4/278]

 

Pošto se ovdje radi o veoma velikoj odlici koja ide u prilog hazreti Alija i koja sa druge strane potvrdjuje stav šija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, od samog pocetka svoga poziva i poslanstva jasno odredio pitanje zamjeništva i hilafeta nakon svoje smrti i da je nazreti Alija a.s. predstavio svojim zamjenikom. Vidimo kako vehabijski pisac knjige "Zapecaceni dzenetski napitak" predaju o ovom dogadjaju prenosi iz Ibn Asirove povijesti, ali izostavlja njen glavni dio.

 

A još zanimljivije od toga je ono što nalazimo kod Ibn Kesira, vehabijskog mufessira u njegovoj knjizi historije pod nazivom "El-Bidaje ven-Nihaje", u kojoj on ovaj dogadjaj prenosi upravo onako kako smo ga i mi prenijeli, ali kada dolazi do pitanja zamjeništva i hilafeta, ovako piše:

"Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je rekao: "Tko ce od vas u ovom poslu (pozivanja u islam) da me pomogne pa da bude moj brat, "itd." i "itd."?

Ali kaze: rekoh: "Ja hocu da budem tvoj zamjenik i tvoj pomagac." Boziji Poslanik, salallahu alejhi ve alihi ve sellem., stavi ruku na moja ramena i rece:

"Ovo je moj brat, "itd." i "itd.", slušajte ono što vam on govori i pokoravajte mu se."

 

Zaista, kako da se covjek ne cudi ovolikoj mjeri iskrivljavanja i bestidnosti?

 

U prevodu knjige "Rijadus-Salihin" koju su vehabije preveli, a vehabijske organizacije štampale, na pocetku poglavlja koje govori o slanju salavala na Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, stoji prevod 56 ajeta sure Al-Ahzab koji govori o slanju salavata i selama na Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, kao i sve hadise koji to potvrdjuju. Medjutim, zadnja tri hadisa koja su sa stanovišta vjerodostojnosti prenosilaca mnogo jaca od svih prethodnih, a koja govore o nacinu slanja salavata i koja tumace 56 ajet sure Al-Ahzab, uopce nisu prevedena.

 

Zašto? Zato što u ovim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, biva upitan: "Na koji nacin se treba ciniti salavat?" A on odgovara: recite: "Allahumme Salli Ala Muhammedin ve Ala Ali Muhammed." (O Boze blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu) (iz Rijadus-Salihin na arapskom jeziku 412-414, izdata u Kuvajtu od strane tamošnjih vehabija), a vehabije zele da se ne sazna da je Poslanik, sallallaliu alejhi ve alihi ve sellem, naredio da je i na njegovu porodicu, Ehlul-Bejt, obavezno slati salavat. Upravo zbog toga Ibn Tejmijje kaze: "Mada je mustehab na osnovu Poslanikovog sunneta, slati salavat i na Ehlul-Bejt, ali pošto se radi o jednom od principa šiizma, ipak to nije mustehab!!"

[Minhadzus-Suna, 2, str.147. prvo izdanje 1321 hidzretske]

 

Dakle to je ucinio u skladu sa odredbom koju je donio njihov pejgamber Ibn Tejmijje (to što kazemo da je Ibn Tejmijje njihov poslanik, iz toga je razloga što više njega slijede i slušaju nego Bozijeg Poslanika Muhammeda, sallallaliu alejhi ve alihi ve sellem).

 

Nedavno su vehabije štampale i dijelile knjigu pod nazivom "Trijumf istine" koja je kako kazu sazetak knjige "Izharul-Hakk" od rahmetli šejha Rahmetullaha el-Hindija.

 

Ime prevodioca ili prevodilaca te knjige nije navedeno. Medjutim, tamo je napisano ime jednog vehabije, profesora i doktora na Kraljevskom Univerzitetu u Saudijskoj Arabiji koji je bio komentator te knjige, a iskrivljavanja koja je unio u taj tekst pokazatelj je stvarnog karaktera vehabija.

 

Kada citalac procita ovu knjigu misli daje glavni autor toga djela Sejh Rahmetullah el-Hindi bio vehabija. Medjutim, on je bio jedan od alima hanefijskog mezheba i borac protiv engleskog kolonijalizma. Ko uporedi ovaj tekst sa njegovim originalom uvjerit ce se da je ucinjena velika nepravda prema piscu knjige.

 

Na primjer u poglavlju o istinosti Kur'ana, Sejh Rahmetullah el-Hindi iznosi opširnu raspravu na temu: "Sta je stav šija o iskrivljenosti Kur'ana", i izjavljuje da je stav šija u tom pogledu kao i stav svih drugih muslimana, tj. da u Kur'anu nije došlo ni do kakve izmjene, a Kur'an koji je sada medju muslimanima isti je onaj koji je i Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, objavljen bez ikakvih izmjena.

[Izharul-Hakk, Tahkik ed-Desuki, El-Mektebetul-Asrijje, Bejrut 1980, svezak broj 2, str. 206-209; i svezak br 2, str 11-115; Darul-Dzemat-Bejrut]

 

U ovoj skracenoj verziji knjige nema cak ni jedne rijeci koja bi o tome govorila, jer bi u tom slucaju njihove lazi vec bile razotkrivene. I ovo je još jedan primjer vehabijskog iskrivljavanja cinjenica ....

 

U knjizi "Veliki šejtan" vehabijsko iskrivljavanje dostize svoj vrhunac. Pisci te knjige bez stida i bez bojazni od Allaha pa cak i bez imalo ljudskosti i morala koriste ovaj metod u svrhu postizanja svojih sejtanskih ciljeva.

 

Na primjer, u fusnoti na 4 stranici knjige Veliki Sejtan na sljedeci nacin se iskrivljeno prikazuju tri clana iz ustava Islamske Republike Iran i to:

Knjiga "Veliki Šejtan" str 4 (fusnota br.5)

"Clan 115 IRANSKOG USTAVA: Predsjednik drzave mora biti perzijskog porijekla i vjere koja je zvanicna u drzavi."

 

A originalni prevod clana 115 ustava Islamske Republike Iran glasi:

"Predsjednik mora biti izabran iz reda vjerskih i politickih licnosti koje posjeduju sljedece kvalifikacije: iransko porijeklo, iranska nacionalnost, sposobnost u upravljanju i snalazljivost, dobra prošlost, dostojnost povjerenja i poboznost, ubjedljiva vjera u fundamentalne principe Islamske Republike Iran i zvanicni mezheb drzave."

[THE CONSTITUTION OF THE ISLAMIC REPUBLIK OF IRAN (ustav IR Iran); str 76; izdanje Consulative Assebly; Internationak Department, Teheran]

 

Knjiga "Veliki Šejtan" str 4 (fusnota br.5)

"Clan 12: Zvanicna je vjera Irana islam "dvanaestoimamskog dza'ferijskog mezhaba." Ovaj se clan ne moze mijenjati."

 

A originalni prevod clana 12 ustava Islamske Republike Iran glasi:

"Zvanicna vjeran Iranu je islam, a škola mišljenja (u usulud-din i likhu) je dzaferijska, dvanaestoimamska. Ovaj princip ostaje trajno nepromjenljiv. Ostalim islamskim školama mišljenja (pravcima) ukljucujuci hanefijsku, šafijsku, hanbelijsku, malikijsku i zejdijsku, daje se puno uvazavanje, a njihovi sljedbenici su slobodni da postupaju u skladu sa vlastitim pravima u izvršavanju vjerskih obreda.

Ove škole uzivaju sluzbeni status u stvarima koje se odnose na vjersku naobrazbu, poslove privatnog karaktera (sklapanje i razvod braka, nasljedstvo, oporuke) i pravosudnih pitanja. U ovim regijama drzave u kojima su muslimani sljedbenici bilo koje od ovih školan vecini lokalne zakonske regulative ce biti u skladu sa doticnom školom fikha u dozvoljenim granicama nadleznosti lokalnog savjeta, bez kršenja prava sljedbenika drugih škola."

[Ibid str 31-32]

 

Knjiga "Veliki Šejtan" str 4 (fusnota br.5)

"Clan 13: "Ostali mezhebi kao i druge vjere Zoroastrovci, Jevreji, Kršcani imaju slobodu vjeroispovjesti i porodicnih pitanja."

(ovdje se izjednacuju islamski mezhebi sa vjerom Jevreja, kršcana i zoroastrovaca).

 

Prevod originalnog teksta 13. Clana ustava Islamske Republike Iran glasi:

"Zoroastrijanci, Jevreji i iranski kršcani su jedine priznate vjerske manjine i u granicama zakona su slobodni da izvršavaju svoje vjerske obrede i ceremonije te da postupaju u skladu sa vlastitim svetim zakonima po pitanju vjerskog obrazovanja i privatnih poslova."

[Ibid str 31-32]

 

Obratimo paznju na sljedece napomene:

 

Prvo: Pisci Velikog Sejtana su rijeci "iranskog porijekla" iz teksta toga clana, preveli sa "perzijskog porijekla", i pošto pisci od pocetka do kraja knjige pokazuju da prema Perzijancima osjecaju mrznju i u ovom slucaju rasizam nastoje pripisati Perzijancima. Znamo da svi Iranci nisu Perzijanci, kao i da samo polovinu populacije u Iranu cine Perzijanci, dok drugu polovinu cine ostale etnicke skupine, kao što su Turci, Kurdi, Arapi, Turkmeni ... itd.

 

Prema tome, nemoguce je da se Ustavom uslovljava da predsjednik Repulike bude perzijskog porijekla.

Na primjer, Ajatollah Hamenei, porijeklom Turcin, od 1981. godine je za dva mandata vršio duznost predsjednika Islamske Republike Iran.

 

Drugo: Pisci knjige ukazivanjem na ovaj uvjet da predsjednik Republike treba da bude Iranac zele pokazati kako se radi o neislamskom karakteru Islamske Republike, ili da je ovaj uvjet neislamski. Medjutim, ovakvo shvatanje je neispravno i nelogicno, jer sa stajališta prakticnosti osoba koja je rodjena i odrasla u nekoj zemlji moze više biti korisna za tu zemlju od nekoga treceg. Osim toga ako se takvim uvjetovanjem sistem vlasti cini neislamskim, onda je i sistem vlasti Ebu Bekra i Omera takodjer neislamski, jer su njih dvojica na skupu kod Sakife Beni Sa'ide od ansarija preuzeli hilafet pod izgovorom da su oni Kurejšije te da hilafet treba da bude u rukama plemena Kurejš.

[Buhrija, 4 knjiga el-hudud, poglavlje redzmul-hubla.]

 

Ebu Bekr i Omer nisu imali nikakvog dokaza iz Kur'ana i sunneta za tako uvjetovanje, a i u rukovodjenju islamskom drzavom nijedan Kurejšija nije mogao imati nikakve prednosti nad ne-Kurejšijom, jer su i ansarije bili stanovnici te zemlje.

[Ali naravno iz onoga što je Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, rekao: "Poslije mene ce biti dvanaest halifa i svi ce biti od Kurejšija" razumije se da je time htio obavijestiti da ce dvanaest velikih licnosti biti od Kurejšija i time nije postavio nikakav uvjet da tih dvanaest halifa moraju da budu od Kurejšija. Ebu Bekr i Omer na Sakifi se nisu cak ni pozvali na ovaj hadis]

 

Trece: I uvjetovanje da predsjednik Republike treba da bude šija, pisci knjige takodjer zele predstavili neislamskim.

Ali to nije ni ispravno ni pošteno jer 91% od ukupnog iranskog stanovništva su šije a predsjednik Republike ima najveci polozaj izvršne vlasti u toj zemlji i pošto se radi o jednom vjerskom sistemu onda i predsjednik Republike nalazi jedan poseban vjerski polozaj, zbog cega nije izvodljivo da na tom mjestu bude neko ko nije šija.

 

Ovo uvjetovanje nije ni zbog privrzenosti šiizmu jer kada je postavljen uvjet da predsjednik treba da bude Iranac, to ujedno znaci da niti jedan drugi šija koji nije Iranac ne moze biti predsjednik Republike.

 

Zvanicni dokument ministarstva za naftu i podzemne zalihe Kraljevine Saudijske ArabijeVRHOVNA TAJNA!

"Ministar za naftu u vladi Saudijske Arabije, Hišam Nazir, predsjedniku drzavne opzine obznanjuje da je razlog istjerivanja (s posla) jednog ši'ijskog gradjanina Saudijske Arabije po imenu Abdullah ibn Ibrahim Bin Kasim Alu Halam, koji je zivio u teškom imovinskom stanju, bilo na zahtjev Ministra unutrašnjih poslova."

(Dakle, ovaj gradjanin je kriv zato što je bio šija.)A ako sa ovog stanovišta pogledamo drzavu koju pisci predstavljaju zemljom "izvornog islama" vidjecemo da tamošnji kralj mora voditi porijeklo iz jedne familije, tako da je krug izbora daleko uzi od drzavljanstva ili mezheba, jer neki drugi vehabija koji nije clan porodice Saud ne moze biti kralj.

Sije u toj zemlji nemaju pravo da se zaposle ni kao najobicniji radnici samo zbog toga što su šije (o tome ce biti više pojašnjenja).

 

Cetvrto: Pisci bez stida, na najgori nacin iskrivljuju clanove 12 i 13 Ustava, prenoseci tekst napisan o ostalim islamskim mezhebima iz clana broj 12 u tekst clana broj 13 gdje ih stavljaju na istu ravan sa vjerskim manjinama u Iranu i izjednacuje u pogledu prava. Kada razmotrimo ovo iskrivljavanje, vidjet cemo dokle seze taj šejtanski karakter i sklonost ka stvaranju razdora od strane sljedbenika tog Nedzdanskog fitneluka.

 

Molimo da još jedanput procitate ono što su pisci knjige napisali kao 12 i 13 Clan Ustava i uporedite sa njihovim originalima. Zar se ostali islamski mezhebi u Ustavu Islamske Republike Iran nalaze na nekom nizem nivou od šitskog mezheba i zar im je dat status vjerske manjine?

 

Jedan od izvora na koje se pisci pozivaju u knjizi "Veliki šejtan" je i djelo "Kašfe Asrar" Imama Homeinija.

 

Obratimo paznju na stranice: 7, 8, 83, 84, 94, 95, 99, 100, 101. Na nekim od tih stranica po nekoliko puta se pozivaju na sadrzaje iz "Kašfe Asrara." Jedan od glavnih ciljeva i na kojeg najviše napadaju u "Velikom šejtanu" jeste licnost Imama Homeinija, kao što se to cini i u knjizi "Satanski stihovi" Salmana Rušdija. A razlog tome je jasan i jednostavan.

 

Imam Homeini je bio rijetka licnost u historiji Islama koji je; oslanjajuci se na Allaha dz.š. i to u vremenu kada su šejtani ovladali cijelim svijetom, uputio poziv covjecanstvu da se okrene jednoboštvu i odbace velike sile Istoka i Zapada, a u isto vrijeme vodeci veliku revoluciju koja ce historiji dati novi tok.

 

On je bio taj koji je ozivio cisti Muhammedov, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, islam, a americki islam upropastio i šejtansku vlast istocnih i zapadnih sila istjerao iz Irana.

 

Prema tome prirodno je da on i njegova casna i velika licnost budu glavna meta napada istocnih i zapadnih sila i njihovih sluga.

 

Nikome nije skriveno, da se posljednjih godina vrše propagandni napadi neprijatelja cistog Muhammedovog islama, na licnost Imama Homeinija, njegova vjerovanja, misli i ideje.

 

Jedan od nacina pomocu kojih Zapad i njihove sluge napadaju na licnost Imama Homeinija jeste i zloupotreba njegovih djela. U Americi je na primjer izdata knjiga pod nazivom "Sayings of the Ayatollah Khomeini", ciji je pisac Clive Irving, a u kojoj se islamski prakticni zakoni (ahkam), prevodjenjem samo nekih dijelova knjiga ili fetvi od Imama Homeinija u oblasti fikha, kao što je nacin sjedenja u toaletu, (prilikom obavljanja nuzde prednja ili zadnja strana tijela ne smije biti okrenuta prema kibli) itd ... uzimaju za podsmijeh i zabavu.

 

Vehabije su na ovom polju otišli cak idalje od ostalih neprijatelja islama. Imam Homeinije bio najveci pozivac u islamsko jedinstvo ovog stoljeca, ali vehabije cija je sekta zasnovana na poticaju fitneluka i stvaranju razdora i koji se protive temeljima islamskog jedinstva, da bi ovaj poziv Imama Homeinija u ocima naše brace sunnita prikazali neistinitim i da bi sprijecili ujedinjavanje islamskog ummeta protiv Istocnih i Zapadnih šejtanskih sila, upuštaju se u najprljavije prevare i podvale.

 

Klevete, iskrivljavanje istine i skrivanje cinjenica samo su neke od tih njihovih zavjera.

 

Oni to nastoje prikazati tako kao da Imam Homeini u svom pozivu na islamsko jedinstvo nije iskren i da prema ehlu-sunnetu i sunnitskom vjerovanju nosi skriveno neprijateljstvo, iako je Imam Homeini u toku svoga zivota bio uvijek iskren, direktan i hrabar da se takva hrabrost kod drugih rijetko nalazi. On je od samog pocetka direktno i otvoreno obznanio svoj stav prema vehabijskoj sekti i taj stav je stav vecine muslimana (kako shiia tako i sunnita).

 

On je od pocetka jasno razdvojio vehabizam od sunnizma i ocijenio ga samo jednom obicnom sujevjernom frakcijom koju je britanski kolonijalizam ubacio radi stvaranja fitne i razdora te islamskog uništavanja iznutra. I poslije pobjede islamske revolucije, Imam Homeini ostaje pri istom stavu nazivajuci sunnije "bracom po vjeri" i kako je prije pobjede islamske revolucije pozivao na jedinstvo izmedju šiia i sunnija tako je i poslije pobjede, pozivao na jedinstvo na osnovama zajednickih temelja islama, ocjenjujuci ujedinjenje medju muslimanima kao nezaobilaznu nuznost za oslobodjenje Palestine. Imam Homeini r.a. je 1942 napisao knjigu "Kešfe Asrar" u kojoj je iz temelja opovrgao kolonijalisticku i praznovjernu sektu vehabizam. U svom vrijednom i sadrzajnom testamentu je još jedanput naglasio isti stav rekavši:

... za štampanje Kur'an-i Kerima, propagandu vehabijskog mezheba, tog istog mezheba koji je suprotstavljen Kur'anu i koji je u osnovi utemeljen na praznovjerju, i kako neoprezni i nemarni svijet vodi u pravcu velikih sila koje i islam i Kur'an koristi za uništavanje islama i obesnazenje Kur'ana." [Islamska Vlast, Imam Homeini r.a. str.125; 'Testament']

 

Imam Homeinije prvih godina revolucije, tacnije 1963 godine (16 godina prije njene pobjede) prilikom obiljezavanja godišnjice masovnog pokolja nad gradjanima Koma od strane Šahove vojske i policije, izjavio:

"Naš put je islam, a naš cilj je da uspostavimo jedinstvo medju muslimanima i islamskim zemljama, da stvorimo bratske odnose sa svim islamskim grupama širom svijeta, da napravimo neraskidiv i jak savez i dogovor sa svim islamskim zemljama u svijetu, kako bismo mogli da stvorimo jedan cvrst bedem naspram izraelskog cionizma i svih kolonijalistickih drzava u svijetu, kao i protiv onih koji se usudjuju upustiti u otimacinu prirodnih i drugih bogatstava ovog naroda." [Et-Tawhid, br.55; str.84]

 

Nakon pobjede islamske revolucije 1979 i sve do kraja svog blagoslovljenog zivota imam Homeini je insistirao na ovom stavu te u testamentu kaze:

"Mi smo ponosni, a i naš narod koji se drzi islama i Kur'ana je ponosan, da smo sljedbenici mezheba kome je cilj da spasi Kur'an da ne bude sahranjen, ovaj isti Kur'an cija suština poziva na jedinstvo medju muslimanima, ..."

[Islamska vlast, Imam Homeini r.a. str.126; 'Testament']

 

Kako je nakon pobjede islamske revolucije obznanjivao da je pomoc i podrška razlicitim islamskim zemljama obaveza i nuznost, tako je i prije pobjede imao isti stav i šijama preporucivao da daju zekat u prilog podrški borbe palestinskog naroda koji je sunnitski.

 

Jedno od zanimljivih djela Imama Homeinija je knjiga "Kašfe Asrar" koju je napisao 1942 godine kada još uvijek nije bio poznat kao vodja na politicko-društvenoj sceni. Napisao ju je kao odgovor na knjigu pod naslovom "Hiljadugodišnje tajne." Autor ovog djela je jedan od iranskih nacionalista koji je koristeci se argumentima vehabijskih uvjerenja, pozivao na povratak u vjeru predislamskih Iranaca, napadao na islam i islamske ucenjake dokazujuci nemoc islama u vodjenju suvremenog društva.

 

Imam Homeini je radi odbacivanja ove knjige, a u svrhu odbrane islama, kao i radi dokazivanja njegove vjecite moci u vodjenju društva, napisao opširno djelo "Kasfe Asrar", u kojem se daje odgovor na praznovjerna ubjedjenja u vehabizmu koje su nacionalisti iskoristili protiv islama.

 

Ova knjiga "Kašfe Asrar", pocinje sa problemom vehabizma i zivotopisom njegovog osnivaca, a prva recenica nakon bismile je:

"Muhammed ibn Abdulvehhab je rodjen 1116 godine (po hidzri) u Ujejni u Nedzdu ..."

Imam u toj knjizi otvara razlicita pitanja kao što su tevhid i širk, šefa'at (posredovanje), tevassul, obilazenje Poslanikovog mezara i mezareva evlija te na osnovu ajeta i hadisa kao i na temelju stavova uleme iz razlicitih islamskih mezheba i sa stajališta razuma i filozofije u potpunosti odbacuje vehabijska praznovjerja.

 

Osvrce se i na stare i neosnovane optuzbe šitskih neprijatelja u vezi sa imametom, Kur'anom i takijom, ... potpuno argumentovano odgovarajuci na njihove primjedbe i prigovore. Ovu knjigu Imam Homeini je napisao na perzijskom jeziku i štampana je na 340 stranica velikog formata.

 

Godine 1987 vehabije su prevele "Kašfe Asrar" na arapski jezik, a zatim štampali u Jordanu i to na 314 stranica u štamparskoj kuci "Daru 'Ammar lit-Taba'ati ven-Našr." Na knjizi su napisana tri imena: Doktor Muhammed el-Bendari u svojstvu prevodioca, Selimul-Helali u ulozi komentatora i Doktor Ahmed el-Hatib kao pisac predgovora.

 

A zatim na osnovu tog prevoda štampaju nekoliko knjiga: "Me'al Homeini fi Kašfi Asrarihi" pisac, Ahmed Kemal Sas, zatim "El-Fitnetul-Homeinijje" Sa'id Havva, i "Feda'ihul-Homeinije" zbirka clanaka od šest autora napisanih protiv Imama Homeinija i šija, "El-Homeini vet-takijje" pisac, Malullah, "El-Homeini ve tazjifut-tarih" Malullah, "El-Homeinijje vel-Islam," pisac, Ebu Rejhan Faruki....

 

Zašto vehabije prevode i štampaju baš ovu knjigu Imama Homeinija? Zašto se taj korak poduzima tek 1987 godine kada je knjiga napisana još 1942 godine (45 godina ranije)?

 

Zašto ukupan broj stranica zajedno sa opširnim uvodom doktora Ahmeda el-Hatiba i velikim brojem komentara Selima el-Helalija, iznosi tek 314 dok se originalni tekst te knjige na perzijskom jeziku bez predgovora i komentara nalazi na 340 stranica? I da li su ti napadi koji su uslijedili odmah nakon prevoda knjige slucajni ili programirani od ranije? To su pitanja su na koja ce nam odgovoriti jedan od najvecih mislilaca, islamista sunnitskog mezhebaj porijeklom iz Egipta, doktor Ibrahim ed-Dasuki Seta profesor i direktor Fakulteta za istocne jezike i knjizevnost pri Kairskom Univerzitetu.

[U casopisu 'El-'Alem' koga štampaju muslimani u Londonu i koji je poznat po nepristrasnosti po pitanjima u kojima se islamske zemlje razilaze, u njegovom 212 broju godina 1988 na 32 stranici o doktoru Ibrahimu ed-Dasukiju Seta i ovako piše: "On je profesor za istocne jezike na Fakultetu za književnost pri Univerzitetu u Kairu, mislilac je i islamista poznat po hrabrosti, dubini i analiticnosti.]

 

On je istrazitelj pitanja vezanih za savremene islamske pokrete i sa istinskim imanom i svojim širokim pogledima omogucit ce nam da steknemo zivu sliku o pobjedonosnom islamskom pokretu.

 

Autor je više od dvadeset djela od kojih su i: "El-Harekatul-Islamijjetu fi- Turkija", "Es-Sevretul-Iranijje, El-Dzuzur vel-Iduludzijje" i "Es-Sevretul-Iranijja, Es-Sira, El-Malhame , En-Nasr,". Preveo je, "Bazgašt be Khod" ciji je autor poznati Iranski pisac Doktor Ali Seriati, i još nekih djela u oblasti historije, knjizevnosti i sl ....

 

Doktor Ibrahim ed-Dasuki Seta u februarskom broju egipatskog magazina "El-Ahbarul-Misrijja" 1989 navodi clanak koga je napisao jedan od muslimanskih alima u Egiptu doktor Abdulmun'im en-Namr u kojem stoji:

"Knjiga Salmana Rušdija ne zasluzuje onoliko kritika, jer to što se u toj knjizi grde neki velikani medju ashabima Bozijeg Poslanika mnogo je manje od onoga sto je Homeini izjavio u svojoj knjizi "Kešful-Asrar", gdje Omera i Ebu Bekra opisuje "idolima Kurejšija." (Obratimo se na 95. stranicu knjige "Veliki šejtan": "Stoga Homeini naziva Ebu Bekra i Omera "idolima Kurejšija" i trazi njihovo proklinjanje, kao i njihovih kceri Aiše i Hafse, supruga Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" i na 121 str.: "... Homejni kaze: ... Prvo što cu uciniti kad udjem u njih (Mekku i Medinu) bit ce da iskopam dva idola (Ebu Bekr i Omer) sto leze pored Poslanika."(!!)

[Zapazamo dakle da se ono sto je preneseno na 95 stranici pripisuje da je uzeto iz knjige "Kasfe Asrar" ali se ne navodi stranica knjige iz koje je to uzeto a ono što se navodi na 121 stranici uzeto je navodno iz knjige pod naslovom "Homeinijetve Islam" koju je napisao jedan od vehabijskih potpiritelja smutnje.]

 

Naziv ove knjige spomenut je u knjizi "Veliki šejtan" na stranici 150 pod brojem 17 i ova knjiga je napisana od strane vehabija i to nakon prevodjenja knjige "Kašfe Asrar" na arapski jezik. Ako je to tacno zašto onda na 95 strani nisu navede broj stranice na koju se poziva iz "Kašfe Asrar" i zašto nije odštampan original te stranice na perzijskom jeziku?

Na 121 stranici Imamu Homeiniju se pripisuje da je pred skupom mladih rekao: "Islamske i neislamske sile svijeta nece priznati našu snagu dok ne uspostavimo našu vlast nad Mekkom i Medinom, pošto su oni centri islama. Prvo što cu uciniti kad udjem u njih bit ce da iskopam dva idola (Ebu Bekr i Omer) što leze pored Poslanika."

Kako to da je pored ovolikog broja ljudi samo vehabijski pisac knjige "Homeinijet ve Islam" cuo za to i niko drugi, mada su svi govori, pisma i knjige Imama Homeinia štampani i distribuirani i mada su svi govori Imama Homeinija emitovani putem radija i televizije Irana?

 

Doktor za perzijski jezik koji je brojne knjige preveo sa perzijskog na arapski jezik i u vrijeme pripreme dviju vaznih knjiga o islamskoj revoluciji proucio sva djela o Imamu Homeiniju i islamskoj revoluciji izmedju ostalih i knjigu "Kašfe Asrar," Doktor Seta se nije mogao sjetiti da je tako što (idoli Kurejšija) u toj knjizi napisano. Onda je uzeo "Kašfe Asrar" na perzijskom jeziku i detaljno je jos jedanput procitao, ali ništa što bi tome licilo tamo ne nalazi, izjašnjavajuci se pri tom da ukoliko takvo što i postoji onda bi trebalo da se nalazi u jordanskom prevodu te knjige na arapski jezik. Pronašao je jordanski prevod i detaljno, stranicu po stranicu, recenicu po recenicu pa i rijec po rijec poceo daje uporedjuje sa originalnim perzijskim tekstom.

 

Ubrzo je shvatio da su se vehabije dodavanjem nejasnih recenica u vezi Ebu Bekra i Omera, pogrešnim prevodjenjem velikih dijelova knjige i izostavljanjem vaznog i suštinskog dijela u kojem Imam Homeini iznosi dokazne materijale, zatim izostavljanjem izvora proucavanja koji se nalaze u knjigama ehlu-sunneta te izostavljanjem svih recenica Imama Homeinija u kojima je receno nešto protiv kraljeva, njihovih vlada i Amerikanaca, kao i americkih agenata, upustili ujedno do sada nevidjeno iskrivljavanje istine. Doktor Seta tada shvaca da je sve ono sto je napisano u kasnijim knjigama protiv Imama Homeinija zasnovano na istom iskrivljavanju cinjenica.

 

On ovu zanimljivu i preciznu studiju šalje na adresu redakcije egipatskog casopisa "Alemul-Kitab" u cijem se svakom broju odredjeni prostor posvecuje za izlaganje kritika i studija o knjigama i knjizevnim djelima da bi iste te godine 1989 bila i objavljena.

 

Na taj nacin je zavjera koju su vehabije bile skovale protiv dobrog i iskrenog Bozijeg roba Imama Homeinija, Allah okrenuo protiv njih samih i ucinio da to bude njihova sramota i propast.

"I nevjernici poceše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje."

(Ali 'Imran:54)

 

"A one koji imaju rdjave namjere ceka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna."

(Fatir: 10)

 

Mi cemo na kraju knjige prenijeti prevod nekih dijelova kritike doktora ed-Dasukija Seta'a na jordanski prevod lmam Homeinijevog djela "Kašfe Asrar" iz egipatskog casopisa "Alemul-Kitab"

 

U "Velikom šejtanu" se na osnovu iskrivljenog jordanskog prevoda knjige "Kašfe Asrar" iznose velike lazi i klevete na Imama Homeinija, mada su oni na tri stranice knjige stavili originalni tekst "Kašfe Asrara" na perzijskom jeziku i to na stranama: 99, 100, 101, cime su izgleda htjeli pokazati da su se koristili originalnim tekstom. Allah dz.š. je i ovu njihovu rabotu osujetio i njihove lazi razotkrio.

 

Na primjer, na stranici 99 odštampan je tekst na perzijskom jeziku koji bi trebao biti dokaz za ono što prethodno tvrde, medjutim taj isti tekst rasvjetljava dvije vazne stvari:

"Ono sto je ispod perzijskog teksta napisano na bosanskom jeziku ne nalazi se u gornjem tekstu, cak se o takvom necemu tamo i negovori. Recenica podvucena linijom na vrhu stranice ima potpuno suprotno znacenje od onoga što su oni napisali. Prevod te recenice glasi: "On (Poslanik) je propagirao (Imamet) i u tom pravcu se zalagao do zadnjeg daha, ali protivnicka stranka nije dozvolila da se to sprovede u djelo."

 

U Bosni, hvala Bogu, ima sasvim dovoljno onih koji poznaju perzijski jezik pa ko zeli da se uvjeri u ispravnost prevoda ove recenice neka se obrati na Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za orijentalistiku u okviru koje se proucava i perzijski jezik.

 

Recenica na pocetku teksta na perzijskom jeziku ciji smo prevod prethodno spomenuli u cjelosti proturjeci onome što pisci na 83. stranici iznose na lmama Homeinija pozivajuci se u tom klevetanju na knjigu "Kašfe Asrar" str. 155.":

"Veli Homeini u svojoj knjizi: "Kešful esrar": "Jasno je vidljivo, da je Poslanik bio ulozio vise truda na objavljivanju Bozije zapovijedi o uspostavljanju imameta nakon njegove smrti da nebi došlo do svih ovih razlika u osnovi vjere i njenim granicama."

[Knjiga Veliki Sejtan; str 83, red 11]

 

Vidimo kako oni iznose jednu recenicu sa gotovo nevjernickim znacenjem i pripisuju je Imamu Homeiniju.

 

Radi veceg rasvjetljavanja ovih vehabijskih lazi, mi cemo navesti original 155 stranice "Kašfe Asrar" kao i prevod nekih dijelova sa strane 152, zato svi oni koji zele da se uvjere u ono što govorimo mogu da se obrate onima koji poznaju perzijski jezik. Imam Homeini r.a. na str.152 knjige "Kašfe Asrar" piše:

".... Onog sata kada je postalo jasno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, objavio svoje poslanstvo, je objavio i imamet Ali ibn Ebi Taliba a.s.. Zbog tih njegovih rijeci njegova rodbina se pocela izrugivati. Tokom svoga poslanja on je, pagotovo u posljednjim godinama casnog zivota nastojao da potvrdi ovu stvar. Za što je najveci svjedok historija islama i hadiske zbirke sunnija i šija. Ko pogleda ove knjige saznat ce da se u islamu ni jednoj temi ne pridaje toliko vaznost koliko imametu. I ni zašta drugo se ne prenosi po nekoliko hiljada hadisa kao što je to ucinjeno po pitanju imameta. Još treba znati da je posljednji govor Pejgambera, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, bio o imametu kao sto je to preneseno u zbirkama hadisa i povjerljivim historijskim knjigama, što više ovo je jedna od predaja koja se ne moze poreci."

 

Prema tome, i ovu prevaru koju su pisci knjige, umetanjem teksta na perzijskom jeziku bili namjestili citaocima, Allah dz.š. je povratio njima samima.

" ... oholost na zemlji i ruzno spletkarenje, a spletke ce pogoditi upravo one koji se njima sluze."

(Fatir:43)

 

Oni koji budu proucavali kritiku jordanskog prevoda "Kašfe Asrara" na arapski jezik sigurno ce uvidjeti da je sve sto se u ovoj knjizi iznosi na Imama Homeinija kao i ono što mu se pripisuje u drugim njihovim šejtanskim djelima kao što su: "Me'al Homejnijje", "Feda'ihul-Homeinijje," samo obicna i bestidna zavjera vehabija i njihovih zapadnjackih gospodara koja ima za cilj da napadne i omalovazi Imama Homeinija kod muslimana, pripadnika ehli-sunneta te na taj nacin sprijeci islamsko jedinstvo u koje Imam Homeini poziva.

 

4. Izmišljenost tema

 

Jedna od metoda knjige "Velikog šejtana" je i medjusobno preturanje razliditih tema. Od podetka do kraja knjige ne moze se nadi ni jedno pitanje u okviru neke teme koje bi bilo na jedan razumski nadin otvoreno, a onda u potpunosti razmotreno i valjanim argumentima do kraja dokazano, a da u isto vrijeme ne bude izmiješano sa drugim nepovezanim i raštrkanim pitanjima, što nedvojbeno govori o nemodi i nesposobnosti "nezamjenljivih alima" Bosne.

 

Vrhunac ovog preturanja tema moze se vidjeti tamo gdje se raspravlja o mezhebima i razlicitim sektama.

 

Na 25. stranici knjige kao i u tekstu biografije, izjavljuje se da se u ovoj knjizi govori o dvanaestoimamskim šitima, medjutim ono što je napisano od 25 do 52 stranice (27 stranica) nema nikakve veze sa njenom temom.

 

I pored toga što vecina iznesenog nije potkrijepljena valjanim dokazima i izvonma vrijednim povjerenja, otisci lazi su u mnogim temama jasno vidljivi, što dokazuje da pisci nemajuci šta da pišu, iznose rasprave o nekim pitanjima koja nemaju nikakve veze s onim što zele da kazu i medjusobno ih miješaju kako bi došli do svog šejtanskog cilja. Jer, kakve veze ima izmedu šija s jedne i ismailija, handzija, zejdija, jazidija, tesavufa, behaija, ahmedija, mu'tezilija, alevija, ... s druge strane. Vjerska i misaona nastranost i zalutalost neke grupe ili nevaljala djela i loše ponašanje pripadnika neke sekte, ne moze se prebaciti na teret nekome drugom.

 

" ... a onaj ko luta na svoju štetu luta, i nijedan griješnik tudje grijehe nece nositi ... "

(Al-Isra':15)

 

Prema tome nije logicno da zbog vehabijskih praznovjerja posumnjamo u sunnitski mezheb, kao što nije pravedno ni to da zbog vehabijskih zlocina optuzimo ehlu-sunnet.

 

Isto tako nije logicno niti je pravedno to da zbog vjerovanja alevija ili ismailija ili zbog zlih djela nekih od njin, dvanaestoimamski šiti budu osudjeni i optuzivani. I ako su se behaije odvojile od šija i zalutale to nije dokazda su i šiti zalutali, isto kao što ni odvajanje i zastranjivanje haridzija od islama ne moze biti dokaz za to da je islam zalutao, kao što ni odvajanje i nastranost vehabija od sunnizma ne moze biti dokaz za zalutalost sunnija.

 

Ipak izgleda da pisci ovim raspravama o razlicitim sektama koje nemaju nikakve veze sa šitima, zele stvoriti neki psihicki efekat kod citaoca, s ciljem stvaranja mrznje i neprijateljstva prema Ehlul-Bejtu Poslanikovom, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, jer onaj ko pazljivo, sa strpljenjem i analiticki ne cita knjigu, nesvjesno ce povezati stvari u tom pravcu, medjutim, onaj koji je cita strpljivo postace mu jasne njihove namjere.

 

Vidimo kako nastoje da pomocu uporednog stavljanja stvari koje nemaju nikakve veze jedna s drugom, na jedan nelogican, podmukli nacin izvuku neke zakljucke u svoju korist. To je isto kao da se u knjigu povijesti vehabizma unesu neka predanja o zlim djelima Hitlera i Musolinija na taj nacin da citalac nesvjesno padne pod psihicki uticaj tih tema.

 

Ovaj kao i ostali pogrešni i zlonamjerni metodi vehabija ne mogu imati nikakve vrijednosti ni vjerodostojnosti. I kako god su na sije iznosili brojne optuzbe i klevete bez ikakvih argumenata, iskrivljavajuci jasne cinjenice od nepoznatih i neimenovanih lica prenoseci lazne price, tako su se isto okoristili historijom i vjerovanjima raznoraznih i zalutalih sekti koje nemaju nikakve veze sa dvanaestoimamskim šitima.

 

Vehabije nastoje da dvanaestoimamski šiizam svedu na nivo ovih sekti i zbog toga ga uporedjuju i stavljaju pored njih, kao da je dvanaestoimamski šiizam neka malena praznovjerna i zalutala sekta koju treba traziti u historijskim knjigama i muzejima drevnih religija (kao što je haridzizam), ili pod plaštom obavještajnih sluzbi kao što je vehabizam. Dok sami ponegdje u knjizi nesvjesno priznaju da je dvanaestoimamski šiizam ziva misao koja je danas predmet rasprava u islamskim društvima i da su na hiljade mladih, sunnitskog mezheba prešli na šiizam. Priznaju takodjer, da u knjigama koje šije stampaju redovno pobjedjuju šitski dokazi. Na primjer na str.22: "... prevodilac diskusije Sija i Sunija u kojima redovno pobjeduje šijski dokazi." i na str.125: "... štampanje knjiga na domacem jeziku u kojima Sunije objašnjavaju zašto su postali Šije, ili dijalozi izmedu Sunije i Sije gdje redovno pobjeduje Sija." I još na str.133: "... "Nehdzul-belaga" ... Zamislimo samo neukolikog citaoca koji bude citao ovaj otrov, ...!"

 

I umjesto da daju odgovor na ove pobjedonosne argumente šija u pitanjima vjerovanja i vjerskih ubjedjenja, oni nam govore kako nam je duznost da sprijecimo širenje ove vjere (str. 22). Nacin za sprecavanje te vjere po njihovom mišljenju je laz, iskrivljavanje istine, klevete, (kao što smo to na ranijim stranicama naveli) i ubijanje kao što smo to procitali u izvještaju iz humanitarne organizacije el-Haremejna kao i na 132 stranici knjige "Veliki šejtan":

"Kaze šejhul-islam Ibnu Tejmijje: "Dozvoljeno je ubiti bilo koga od njih ako je pozivalac u svoju vjeru ...."

[Ibn Tejmijje je rodjen 661 god. p.h. u gradu Harranu, glavnom vjerskom centru Sabejaca (sabeizam kao i kršcanstvo i zidovstvo zasnivao se u svojim pocecima na monoteizmu, ali vecina ih smatra idolopokloncima, prevod Kur'an Casni od Cauševica, str.16; komentar 62 ajeta sure Al-Bakare).]

 

Godine 698 on je od strane islamskih fakiha pozvan da se pojavi pred kadijom hanefijskog mezheba po imenu Dzelaluddin Hanefl zbog svog nevjernickog govorenja u kojem je tvrdio da Bog (ne'uzubilah) ima tijelo i dijelove tijela kao i covjek. Medutim, on se nije pojavio pred kadijom gdje je trebao da odgovora za svoje tvrdnje. (El-Bidaje ven-Nihaje, tom 14, str. 4 i 26)

 

A 705 godine Ibn Tejmijje je zbog nastavka svog nevjernickog govorenja protjeran u Egipat i od strane malikijskog kadije osudjen na kaznu zatvora. (Isti izvor)

Godine 707 je od strane šafijskog kadije Bedrudina ibn Dzemata zbog iznošenja klevete na Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, osudjen na kaznu zatvora do 708 godine. (Isti izvor 52)

720 godine je zbog izdavanja neuobicajenih i cudnih fetvi osudjen na kaznu zatvora od pet mjeseci da bi konacno 726 godine od strane islamske uleme bio osudjen na kaznu zatvora gdje je i umro 728 (Mir'atul-Dzenan 4/277)

 

A ibn Hadzer koga nazivaju Šejhul-islam Ibn Hadzer i koji je jedan od vaznih i poznatih alima ehlu-sunneta o Ibn Tejmijji ovako piše: ".... Malikijski kadija ga je bacio u zatvor." Kada je cuo da ga neki posjecuju rekao je: "Njegovo nevjerstvo je utvrdeno, pa ako ne bude ubijen onda mu se ne smije popuštati ....". Šafijski kadija je o njemu donio presudu i u Damasku je objavljeno: "Ko god bude vjerovao u ono što bude vjerovao Ibn Tejmijje, krv i imovina njegova je halal..." (Ed-Durerul-kamine fi a'janil-miatis-semanije, tom 1, str. 154.)

 

On u svojoj drugoj knjizi kaze:

"Ibn Tejmijje je jedan rob kome je Allah uskratio svoju milost, dopustio da ode na stranputicu, ucinio ga slijepim, gluhim i ponizenim. Svi alimi koji su obznanili njegova pokvarena l lazna stanja jasno su istakli ovu cinjenicu..." (En-Nudzumuz-Zahire, Sejhul-islam, Ibn Hadzer, tom 2. str. 279)

 

Medju djelima Ibn Tejmijje je i knjiga koja govori o odlikama Muavije i njegovog sina Jezida o kojima cemo kasnije govoriti.

 

Prije nego ovaj dio privedemo kraju ukazacemo na odnos vehabizma prema nekim od pomenutih sekti. Ranije smo kazali, da je birajuci metode i principe, Britanija uz pomoc orijentalista nanovo ozivjela haridzijski pokret u okvirima vehabizma.

 

U vezi s tim citaoci se mogu osvrnuti na dokumentovanu i opširnu naucno-historijsku raspravu u knjizi "Kašful-Irtijab" koju je napisao veliki libanski alim es-Sejjid Muhsen el-Emin u kojoj na jedan sveobuhvatan nacin razmatra zajednicke karakteristike haridzija l vehabija.

 

Obratimo paznju na 42 stranicu knjige "Veliki šejtan":

Knjiga "Veliki Šejtan" str 42

 

" ... Jezidijske vjere koja je potekla od sufijskog šejha Adijj bin Musafira ...."

 

i na 43 stranicu

Knjiga "Veliki Šejtan" str 43

"... zbog svog poštivanja šejtana, koji je po njihovom ucenju stvorio svijet, dok je Bog stvorio samo covjeka, oni imaju specijalnu šejtanovu zaštitu. Oni ga ne zovu šejtanom, nego "melekom paunom", a ako ko prokune šejtana pred njima, na mjestu ga napadaju.

 

Po njihovom vjerovanju je njihov osnivac šejh Adijj bin Musafir preuzeo na sebe .... U tajnim ceremonijama njihove vodje traze savjeta od Iblisa. ...." [Knjiga "Veliki šejtan", str. 42 i 43]

 

kao i ono što je u fusnoti na stranici 44 napisano o Jezidijama. [Jazidije se vezu za Jezida ibn Muaviju voljenog imama pisca knjige (str.103) (o Jezidu cemo kasnije dati neke kratke naznake)]

 

Pisci knjige Adijj ibn Musafira spominju kao vodju te sekte i u fusnoti na 43 stranici daju opširno objašnjenje o njemu.

 

Vehabije prihvataju sve novotarije Ibn Tejmijje, koga slijede i slušaju više nego Pejgambera, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, (govorili smo o slanju salavata na Muhammeda s.a.v.a i njegovu porodicu).

 

Ibn Tejmijje je rodjen u vrijeme kada je sekta jazidija bila veoma aktivna, mada je Ibn Tejmijje mnoge od islamskin mezheba smatrao nevjernickim, ipak je sljedbenicima Adijj ibn Musafira, sljedbenicima jazidijske sekte poslao jedno zanimljivo pismo koje pokazuje samu bit vehabizma. Evo odlomka iz tog pisma:

"Od Ahmeda ibn Teimijje za one kojima ovo pismo stigne, a koji su iz reda muslimana ehlu-sunneta vel-dzema'ata i koji slijede grupu uzoritog i blazenog šejha arifa Adijja ibn Musafira Omavija, r.a. (!!) i onima koji se krecu njinovim putem, da im Bog da uspjeh na Njegovom putu ... neka je mir Boziji i blagoslov ... !!"

[El-Vasijjetul-Kubra, Ibn Tejmijje str.5; Abdul-Latif Ibrahim, Mektebut-Turas; Bagdad]

 

Prema tome jazidije pripadaju ehlu-sunnetu vel-dzematu (kako to veli Ibn Tejmijje) a Adijj ibn Musafir, "šejtanski sluga" (kako to kazu pisci u "Velikom šejtanu"), je uzoriti arif i šejh Ibn Tejmijje pa prema tome i vehabija.

 

Po mišljenju Ibn Tejmijje, pripadnici sekte koja obozava šejtana (jazidije), su muslimani koji ldu Bozijim putem i zbog toga im Ibn Tejmije zeli uspjeh od Boga kao i onima koji se krecu njihovim putem, a lzgleda da su to i Ibn Tejmijje, Ibn Kajjim i Muhammed ibn Abdulvehhab kao i sva "braca." Na taj nacin Ibn Tejmijje, neustrašiva i direktna osoba, otkriva jednu novu stvarnost, a to je da vehabizam, rog ljudskog šejtana slijedi i dzinskog šejtana tj. Iblisa. Ovo zanimljivo pismo Ibn Tejmije moze se procitati u njegovoj knjizi pod nazivom "El-Vasijjetul-Kubra" str. 5

 

5. KRIVO TUMACENJE

 

Svaki razuman covjek, kada zeli da protumaci neki govor, misao ili vjerovanje neke osobe ili škole, najprije nastoji da to ispravno razumije; onako kako je ta osoba zamislila djelovanje tog govora, misli ili vjerovanja, pa tek onda, uz savršeno povjerenje i dobronamjernost vjerodostojno predstavi i protumaci drugima.

 

U Kur'anu Casnom spominje se jedna srupa ljudi koji kada hoce da shvate ili protumace neki govor, zbog svoje necistoce i bolesti koju u srcu nose uvijek se u svrhu stvaranja fitne udaljavaju od onoga što je jasno i razgovjetno, a pribjegavaju onome što je nejasno i sumnjivo:

"... Oni cija su srca pokvarena - zeljeni smutnje i svog tumacenja - sljede one što su manje jasni."

(Ali-Imran:7)

 

Iz onoga što smo do sada rekli, vjerovatno je vec svima jasno kakve namjere imaju pisci "Velikog šeitana", a citatelji mogu zamisliti na koji bi nacin takvi pisci drugima predstavili šitsko vjerovanje, misao ili govor.

 

U ovom dijelu pokazati cemo nekoliko primjera pogrešnog i zlonamjernog tumacenja šitskog vjerovanja, misli i govora, pisaca koji ni jedno pitanje ni primjer u ovoj knjizi nisu predstavili cak ni blizu ispravnim.

 

Oni se ponekad prilikom tumacenja nekog šijskog govora priblizavaju rijecima nevjernika i iznose najgore potvore i lazi na Poslanika sallalhu allejhi ve allihi ve sellem, (obratite paznju na stranu 133)

 

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 133

"... a Aliji pripisuju da je izjavio kako ga je Poslanik dok je bio dijete, stavio u svoju postelju i privijao njegove grudi uz njegovo tijelo svoje blizu njegova (pederluk je veoma rasiren medju Sijama)"

 

Hazreti Ali a.s. u "Nehdzul-belage" kaze:

".... Znate doista mjesto moje u Poslanika Bozijeg - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i porodicu njegovu, s obzirom na srodstvo vrlo blisko i na polozaj poseban. Kada bijah dijete, uzeo me je u okrilje svoje. Obicavao me privijati uz grudi svoje i stavljati me pored sebe u postelji svojoj, primicati tijelo svoje blizu moga, te mi omogucavati da mirišem miomiris njegov. Obicavao je sazvakati nešto, pa mi onda to davati, zalogaj po zalogaj. Nikada nije našao laz u govorenju mome, niti slabost u bilo kojem postupku mome. Od vremena njegova - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj i na potomstvo njegovo! - odbijanja od sise, Allah je uz njega postavio najveceg od meleka Svojih daga vodi i danju i nocu putem dobrote i lijepog ponasanja ljudi. A ja sam ga slijedio poput devcela koje slijedi trag majke svoje ....."

[Nehdzul-belage, STAZA RJECITOSTI, govori, pisma i izreke Alije ibn Ebi Taliba a.s., prijevod: Rusmir Mahmutcehajic i Mehmedalija Hadzic, Islamska Zajednica Zagreb; 1995; Govor 191; str.158]

 

Šta oni u komentaru na predaju iz Nehdzul - Belage pripisuju našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i hazreti Aliju a.s.?

 

Ponekad i pozitivne i dobre stvari prikazuju negativnim i mracnim. Pogledajte na primjer 125 stranicu cetvrti red:

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 125

"U propagandne svrhe se koristi spremnost Irana da pošalje 10 hiljada vojnika u okviru snaga UN (znajuci dobro da to UN nece nikad prihvatiti)."

 

 

Svi se dobro sjecamo godine 1993 kada su cetnici i ustaše zdruzenim snagama napali na Bosnu i cinili genocid, kada su se u odgovoru na proteste širom svijeta zbog cutnje i ravnodušnosti Organizacije ujedinjenih nacija zapadne zemlje na celu sa Amerikom izjasnile da nemaju dovoljno snaga da pošalju u Bosnu radi sprijecavanja genocida nad muslimanima.

 

Islamska Republika Iran je pred Ujedinjenim nacijama tada izrazila spremnost da pošalje 10.000 vojnika u okviru UN-a u svojstvu cuvara mira. Mozda su predstavnici Islamske Republike Irana znali da to UN nece prihvatiti, ali, da li je zaista ovo bio jedan propagandni potez Irana kojim se medju muslimanskim narodom u Bosni navodno zeli steci dobar glas?

 

Zar Iran nije zemlja koja je imala glavnu ulogu u odbrani Bosne od krstaškog agresora i kojoj uvjeti i vrsta pomoci nisu dozvoljavali da se oglašava l vrši propagandu? Zar se radije ne moze reci da je Islamska Republika Iran sa takvim izrazavanjem spremnosti htjela da razotkrije lazi vehabijskih gospodara i svijetu dokaze da Amerika i Zapad lazu i da razlog nastavka genocida i zlocina u Bosni nije nedoslalak snaga, vec udruzenost Zapada sa Srbima i Hrvatima na putu uništenja muslimana?

 

Po našem mišljenju, ovaj potez jedan je od najsjajnijih diplomatskih poteza Islamske Republike Iran po pitanju Bosne i Hercegovine. Pretpostavimo da je u tim uvjetima dok su se zlocini krstaša nastavljali, a UN i Zapad se neprestano izgovarale za nedostatak snaga, Iran šutio i da nije oglasio svoju spremnost za pomoc. Šta bi vehabije tada rekle? Zar ne bi rekli: "Ako je Iran tako iskren u svojim tvrdnjama da zeli odbraniti muslimane u Bosni, zašto onda nije spreman da pošalje svoje snage za cuvanje mira u Bosni?"

 

Odgovor na ovo pitanje potrazimo na 6 stranici njihove knjige.

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 6

"Licno sam se uvjerio ... posjetio iransku ambasadu u Beogradu, trazeci od njih da nam omoguce emitiranje radio emisija na našem jeziku, nudeci im spreman tim strucnih ljudi. ... Danas Teheran emituje program na našem jeziku. Glavne vjerske teme na njemu su hvalospjevi Iranu i psovanje Saudijske Arabije, koja im je trn u oku zbog zabrane dizanja turbeta ...." [Iznošenje psovki na nekoga ili puko hvalisanje poglavica jednog plemena niko drugi ne smatra glavnom 'vjerskom' tematikom sem vjerski sistem vehabizma]

 

Da li je radio program iz Irana nešto što je dobro ili loše?

Što se tice emitovanja radio Teherana na bosanskom jeziku u kojem su navodno glavne vjerske teme hvalospjevi Irana i psovanje Saudijske Arabije, srecom put za provjeravanje ove tvrdnje je jednostavan. Svako u Sarajevu i njegovoj okolici moze na svom radio prijemniku pratiti glas Teherana na bosanskom jeziku koji se emituje preko radio-Hajata i radio-Vogošce.

 

Vratimo se na 125. stranicu:

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 125

"Prvo je pocelo od Iranske ambasade - prijemi, filmovi, vijesti. Zatim su gradjeni islamski centri sa širokim dijapazonom aktivnosti, medju ostalim i obrazovnim. Besplatne ljekarske usluge, citaonica, korištenje sufijskih tarikata, i konacno, štampanje knjiga ...."

 

Da li su ljekarska pomoc, prikazivanje filmova i gradnja citaonica dobre ili loše radnje?

 

Na 6 i 18 stranici knjige kazu:

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 6 i 18

"... u Iran gdje su pokašali traziti pomoc. Dobili su samo prazna obecanja i hrpe Homeinijevih knjiga, ..."

 

a na 125 stranici kazu:

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 125

"oni pomazu"

 

Na 6 i 18 stranici se osudjuju zato što ne pomazu, vec covjeku samo daju hrpu Homeinijevih knjiga, a na stranici 125 vele: "oni pomazu", ali krivi su zato što pruzaju besplatnu pomoc u lijecenju, obrazovanju ... kao i prevodjenju i stampanju sitskih knjiga, (obratite se na izvještaj špijunske sluzbe el-Haramejn koji je poslan u Saudiju a koga smo ranije u cijelosti prenijeli), u kojima se na razne nacine propagira šitsko vjerovanje, zbog cega su sva njihova djela loša i zato su krivi.

 

A na sedmoj stranici, kazu:

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 7

"Posebna opasnost šitske vjere je u njihovom principu pretvaranja (tekijje)."

 

Sta je ovdje loše? Da li je lose primjenjivanje tekijje i neiznošenje svog šitskog vjerovanja ili je loše nepimjenjivanje tekijje i prevodjenje, a zatim štampanje knjiga o šitskom mezhebu i vjerovanju?

 

Izgleda da je, neuzubillah, Allah, kod vehabija, kriv što je šijama dao da zive na zemlji, jer šitsko pruzanje pomoci je loše djelo koa sto je lose i nepruzanje pomoci, njihovo primjenjivanje tekijje je loše djelo kao i njihovo neprimjenjivanje?!!

 

Obratimo paznju na 8 stranicu:

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 8

"Stoga im je naredjeno da klanjaju iza nešitskog imama u namazu ako se nalaze u nešitskoj drzavi, a da zatim obnove namaz kod kuce, a taj mu namaz s' pretvaranjem vrijedi kao 25 namaza. Ipak, ko ode na hadzdz ili umru, primjetit ce da šije ne klanjaju sa sunijama, nego nasamo."

 

Iz ovog teksta se mogu razumjeti tri stvari:

1. Sije klanjaju namaz iza sunnitskog imama i taj im namaz vrijedi koliko drugih dvadeset pet.

2. Sije obavljaju namaz iza sunnitskog imama ali ga kod kuce ponovo naklanjavaju.

3. Kada malo pazljivije pogledamo, vidimo da šije u stvari ne klanjaju iza sunnitskog imama vec obavljaju molilvu za sebe.

 

Ako je tacan onaj prvi zakljucak onda šije zaista klanjaju iza sunnitskog imama jer takav im namaz vrijedi koliko i dvadeset pet obicnih. Prema tome, drugi zakljucak je pogrešan, jer sa obavljanjem molitve koja vrijedi dvadeset pet obicnih molitvi baš je glupo da covjek ponovo, kod kuce klanja taj isti namaz.

 

I treci zakljucak je, takodjer pogrešan, jer uporedjivanjem vrijednosti jednog namaza iza sunnitskog imama sa dvadeset pet njih kada se klanja nasamo, nelogicno je onda da taj namaz covjek nasamo klanja. Na osnovu drugog zakljucka, treci zakljucak je pogrešan, jer naklanjavanjem namaza kod kuce jasno je da šija klanjajuci iza sunnitskog imama nije klanjao namaz sam za sebe!

 

Vidimo kako i kontradiktorne izjave lahko prolaze kod vehabija, sve im je izgleda ravno do mora kao što im je i planeta zemlja ravna kao tepsija, jer ono što je za nijh bitno jeste, što zešce napasti na šije sluzeci se svim raspolozivim sredstvima. Profesor i veliki egipatski pisac doktor Ibrahim ed-Dasuki Seta u studiji o vehabijskom prevodu "Kašfe Asrar" od Imama Homeinija, kaze: "Vehabije su spremne pustiti da se stubovi islama sruše i da ga potpuno nestane, ako ce pasti na glavu Ajatollaha Homeinija!!"

 

O njihovom stavu po pitanju tekijje dacemo više objašnjenja nešto kasnije. Radi rasvjetljavanja vehabijskih lazi u vezi sa obavljanjem molitve iza sunnitskog imama paznju citalaca skrecemo na savjete šitskih imama o nuznosti prisustvovanja šija skupnim namazima sunnita

 

Eš-Sejh es-Saduk Muhammed ibn Ali ibn el-Husejn r.a. u vrijednoj knjizi "Men la Jehdurul-Fakih" sa svojim lancem prenosilacaod Ammar ibn Osmana a ovaj od Imama Sadik a.s. prenosi da je rekao: "Onaj ko sa njima (sunnijama) obavi namaz u prvom safu nalik onome ko je klanjao u prvom safu iza Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem"

[Men La Jehduruhul-Fakih, I; pog. 25; hadis 1126]

 

Eš-Sejh Muhammed ibn Ja'kub el-Kulejni r.a. u poznatoj knjizi "El-Kafi" sa lancem prenosilaca od Halebija a ovaj od Imama Sadika a.s. prenosi da je rekao:

"Onaj ko sa njima (sunnijama) u prvom safu obavi molitvu kao da je iza Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, molitvu obavio." [El-Kafi, III, str. 380; hadis 6]

 

Eš-Sejh Muhammed ibn el-Hasan et-Tusi r.a. u knjizi "Et-Tahzib" sa svojim lancem prenosilaca od Ishaka ibn Ammara, a ovaj od Imama Sadika a.s. prenosi da je rekao:

"0 Ishaku, da li sa njima (sunnijama) obavljaš namaz u Mesdzidu?" Rekao sam: "Da." On rece: "Sa njima obavljaj molitvu jer onaj ko u prvom safu obavi molitvu sa njima slican je onome koji je svoju sablju isukao radi dzihada na Bozijem putu."

[Et-Tahzib, III, str. 277; hadis 809]

 

Postavljamo pitanje: Dali je u biti prevodjenje i štampanje knjiga krivicno djelo? Da li je ispoljavanje vjerovanja krivicno djelo? Zar covjek nema pravo da drugima kaze svoja uvjerenja i mišljenja? Izgleda da ni taj posao nije krivicno djelo, jer vehabije su u tome nadmašile i ekstremniji su od svih drugih. Zašto pisci "Velikog šejtana" onda u nekoliko navrata kao na primjer na 22 i 125 stranici knjige, na prevodjenje i štampanje šitskih djela gledaju kao na neko krivicno djelo, navodeci na 125 stranici spisak knjiga koje šije obicno štampaju?

 

Izgleda da je prevodjenje i štampanje samo šitskih knjiga krivicno djelo! Zasto? Medju stvarima koje vehabije krivo prikazuju i tumace jeste i njihovo šejtansko tumacenje šitskog stava prema ehlu-sunnetu. Oni od pocetka do kraja knjige, u nekoliko navrata nastoje da koristeci se lazima, petljanjem i psovkama citaocu prikazati što zešcu sliku "mrznje i neprijateljstva" šija prema sunnijama. Ovo je jedan od najjacih sredstava u postizanju njihovog šejtanskog cilja, tj. stvaranja neprijateljstava i razdora.

 

Otvorimo stranicu 57 te knjige, gdje izmedju ostalog stoji:

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 57

... šitska vjera ima deset ruknova:

1 post

2 namaz

3 hadzdz

...

9 ljubav prema Alijevoj porodici

10 mrznja prema njegovim neprijateljima (tj. ehli-sunnetu)

 

 

Na ovoj stranici nailazimo na nekoliko veoma zanimljivih stvari:

1. Tumacenje rijeci "navasib" sa ehlu-sunnet (znacenje rijeci navasib koje pisci knjige navode u zagradi jedan je od primjera koji pokazuju koliko pisci poznaju arapski jezik).

2. Krivo kazivanje: umjesto Ehlul-Bejt Pejgamberov, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, kazu Alijev Ehlul- Bejt. (Mada je Poslanikova, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, porodica, isto što i Alijeva. Oni odvajanjem Alija a.s. i injegove porodice od Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, na razlicite nacine pokazuju svoju mrznju i neprijateljstvo prema Ehlul-Bejtu Poslanikovom, o cemu cemo dati još pojašnjenja)

3. Tumacenje rijeci neprijatelji Alijevi i njegovog Ehlul- Bejta (u stvari Poslanikovog, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem) sa ehli-sunnet.

4. Zloupotreba slike izmorenih lica iranskih zarobljenika u zarobljenickorn logoru i tumacenje njihovog jadnog stanja kao neprijateljstvo i mrznja prema sunnitima.

 

Tumacenje rijeci "navasib" sa ehlu-sunnet jedno je od iskrivljenih i potpuno pogresnih tumacenja pisaca knjige, (a ovaj šejtanski komentar su preuzeli od Ibn Tejmijje iz njegovog djela Minhadz us-Sunna 1/257).

Rijec navasib je poznati termin medju šitskom i sunnitskom ulemom u okvirima nauke koja se bavi proucavanjem vjera i naroda (el-milel ven-nihel), a cija definicija glasi: "Navasibi su oni koji osjecaju neprijateljstvo prema porodici Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem."

 

Prijateljstvo i ljubav prema Ehlul-Bejtu šije smatraju obaveznim i to na osnovu 23 ajeta iz Kur'ani Kerima iz sure Aš-Sura, kao i brojnih, vjerodostojnih hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ye alihi ve sellem, u kojima se rijeci "bliznja rodbina" iz pomenutog ajeta tumace sa Ali, Fatima i njihova djeca i isticu potrebu iskazivanja ljubavi i prijateljstva prema njima.

 

Tumacenje sure Aš-Šura i njenog 23 ajeta moze se procitati u poznatim tefsirima ehlu-sunneta:

Tafsirut-Taberi, Tafsirul-Kurtubi, Tefsirul-Kebir, Tefsirul-Alusi, Ed-Durrul-Mensur, Tefsirul-Kur'anil-'Azim Ibn Kesir, Telsirul-Bejdavi, Tefsirun-Nesafi...kao i u knjigama: Mustadrikus-Sahihejn 3/172, Es-Sava'ikul-Muhrike str.169, Fethul-Kadir tom 4. str. 537, Sevahidut-Tanzil 2/130, Hiljetul-Evlija, 3/201...

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je drzeci za ruke Hasana i Husejna, rekao: "Onaj ko bude volio mene i ovo dvoje, te oca i majku njihovu, na Sudnjem danu ce biti uz mene i na mome stepenu."

[Tirmizi (Muhammed ibn 'Isa ibn Sure et-Tirmizi umr. 279. h.g.), feda'ili Ehli Bejt, Musned Ahmeda ibn Hanbela 1/77, Tarihu Bagdad Hatib el-Bagdadi 3/287 Tahzibut-Tahzib, Ibn Hadzer el-'Askalani (Ahmed ibn Ali umr. 852. h.g.) 10/430]

 

Iz tog razloga imam šafijskog mezheba je predaje koje o tome govore, srocio u nekoliko stihova:

"O porodico Poslanika Bozijeg, ljubav prema vama je u Kur'anu od Allaha objavljenom naredjena, a za vaš polozaj kod Allaha zar nije dovoljno što onaj koji vas u molitvi svojoj ne spomene, salavat na vas ne donese, kao da molitvu ni obavio nije i kao takva mu ni valjana nije."

[Es-Sava'ikul-Muhrike Ibn Hadzer str.148, Jenabi'ul-Mevedde hanefijski alim el-Kunduzi str. 295, El Ithafu bi Hubbil-Ašraf str.29]

 

Neprijateljstvo prema onima koji su neprijatelji Poslanikove porodice šije smatraju obaveznim i na osnovu hadisa kojeg prenose sunnitski izvori,

Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je rekao:

"Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša ni jedan covjek se prema nama, Ehlul-Bejtu nece ponijeti neprijateljski, a da ga Allah nece utjerati u Dzehennem."

[Es-Sava'ikul-Muhrike, Ibn Hadzer, str.174 i Ihja'ul-Mejt u okviru El-Ithaf bi Hubbil-Ašraf, str.111]

 

O hazreti Aliji a.s. Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je rekao:

"O Ali! Tebe ne vole do mu'mini i ne mrze te do munalici."

[Sahihut-Tirmizi 5/306, Hasa'isun-Nesa'i str.27, Sunenun-Nesa'i tom 8. str.l16. Er-Rijadun-Nadire 2/184, Historija Damaska Ibn 'Asakir 2/188, Usdul-Gabe, tom 4. str. 26, Mizanul-I'tidal 2/41; Hiljetul-Evlija tom 4. str.185; Musned Ahmed ibn Hanbel 1/95, Es-Sunenul-Kubra od Bejhaki (Ahmed ibn el-Husein ibn Ali el-Bejhaki. umr.458 h.g.) tom 2. str.271; Feda'ilus-Sahabe od Ahmed ibn Hanbel tom 2. str. 648, 650, 565, 506, 419, 648. 685, 642, 639, 622, 594. 671, 570, 693]

 

Prema tome, ono što je kod šija obavezno i što ne spada u temeljne vec u formalne vjerske duznosti, jeste ljubav i iskazivanje prijateljstva prema Poslanikovom, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, Ehlul-Bejtu, a mrznja i neprijateljstvo prema neprijateljima njihovim. Neprijatelji Poslanikovog Enlul-Bejta se po defeniciji nauke o vjerama i narodima, nazivaju "navasibi" i sva šitska ulema je slozna u ocjeni da obje ekstremisticke grupe kako "Gulati" [Imam Sadik a.s. šesti šitski Imam o jednom od celnika "Gulata" Ebul-Hattabu kaze: "Neka je Allahovp prokletstvo na Ebu-Hattaba i neka je Allahovo prokletstvo na one koji su s njim ubijeni i neka je Allahovo prokletstvo na one koji su ostali iza njih, i neka Allahovo prokletstvo na onoga u cijem srcu bude imalo sazaljena prema njima." (Ridzalul-Kešši tom 4 str.584 hadis br.521) Vehabije na 26. stranici svoje knjige ovu prljavu licnost predstavljaju jednim od šija, mada su ga šije uvjek smatrali kafirom.]  tako i "navasibi" spadaju u nevjernike."

[Gulati su oni koji vjeruju daje neki od clanova Ehlul-Bejta kao sto je Ali a.s. na primjer, neuzubillah olicenje bozanstva ili nešto slicno, a navasibi su oni koji iskazuju neprijateljstvo prema Poslanikovom Ehlul-Bejtu (pogledati Tahrirul-Vasile knjiga I str.118 autora imama Homeinija).]

 

Zar se moze staviti znak jednakosti izmedju sunnita i navasiba?

 

Zar su pripadnici ehlu-sunneta neprijatelji porodice Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem? Zar je neko od šija rekao da su sunnije navasibi te da ih zbog toga smatraju nevjernicima? Ovakvim iskrivljenim i tumacenjem pisci zele dokazati da šije vjeruju da su sunniti navasibi te kao i uvijek bez ikakvog dokaza govore da ehlu-sunnet znaci navasib i neprijatelj Alijevog Ehlul-Bejta. (Ovaj izraz, "Alijev Ehlul-Bejt" jedno je veliko krivotvorenje od strane vehabija, jer takav izraz kod šiia uopce ne postoji, a ono sto je za šije obavezno jeste ljubav prema Poslanikovoj porodici a.s.)

 

Takvo krivotvoreno kazivanje o sunnijama u knjizi se ponavlja nekoliko puta. Na primjer stranica 83 red 19 gdje pisci u zagradi, rijeci "munafike" tumace sa "ashabi" pripisujuci to Imamu Homeiniju.

 

Ovih nekoliko primjera su metodi koji se najcešce koriste u "Velikom šejtanu," pored ostalih kao što su dogmatizam, zanemarivanje historijskih i vjerskih cinjenica, podrugivanje ... sto je pokazatelj stepena uctivosti, kulture i znanja pisaca, na što cemo posebno ukazati u našim narednim temama. Kada se sve ove metode saberu, nastaje ovo remek djelo vehabija za koje bi im trebalo uruciti nagradu "Kralj Fejsal" za 1996 godinu, jer u svijetu u kojem se dodjeljuju nagrade za najduzi nokat, zašto se ne bi dodjelila nagrada i za najvecu laz.? Pogledati 11 stranicu:

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 11

"Na Filipinima gdje nije nikad bilo Šija, nakon sto je dvadeset hiljada muslimana prešlo na šijsku vjeru, poceli su oruzani sukobi s muslimanima oruzjem doturenim iz iranske ambasade."

 

Obratimo paznju: Naoruzavanje 20.000 tek postalih sita na Filipinima putem iranske ambasade a u svrhu ratovanja protiv muslimana!!

 

Na prethonim stranicama smo ukratko izlozili neke od metoda kojima se koriste u ovoj knjizi. Ako pazljivo razmotrimo ranija izlaganja lahko cemo moci procijeniti kakve su namjere pisaca te knjige i do kog nivoa dostizu njihove misli i razum, kao i nacin pristupanja razlicitim pitanjima i problemima.

 

Ukratko cemo ukazati i na psihologiju pisaca knjige, mada je to tezak posao i nešto što podrazumijeva duboke i precizne analize. Ukazivanje na neke kratke naznake, moze da bude dobro mjerilo za citaoce u procjeni licnosti pisaca "Velikog šejtana."

 

Ova knjiga na jedan vrlo rasvjetljavajuci nacin pokazuje misao, osjecanja i psihu njenih pisaca. Iz redova knjige moze se vidjeti o cemu pisci obicno razmišljaju, te se tako moze doci do spoznaje osjecanja i psihickog karaktera pisaca.

 

Hazreti Ali a.s. kaze:

"Covjek je skriven pod jezikom svojim."

[Nehdzul-Belage, Izabrane izreke i kazivanja str.244; br.148]

A na drugom mjestu kaze:

"Govorite da biste bili prepoznati, buduci daje covjek skriven pod jezikom svojim."

[Nehdzul-Belage, str.270; br.402]

 

Govor je ogledalo cijele covjekove licnosti i iz njegovog govora moze se steci uvid u nivo njegove misli, a iz kategorije vidjeti vrstu njegovog razmišljanja i pristup stvarima koje ga okruzuju, dok se nacinom njegovog govorenja moze doci do nacina koji on razumije i osjeca.

Njegov govor zapravo predstavlja mala vrata koja slušaocu ili citaocu daju priliku da udje i zaviri u njegovu unutrašnjost.

 

Svrha našeg studija o psihologiji pisaca knjige jeste proucavanje njihove licnosti kroz vlastite izjave i govore, onoga što moze da bude najbolji svjedok i dokaz na putu do njihovog potpunog poznavanja. Sa ovog stanovišta se u ovoj knjizi moze doci do veoma zanimljivih pitanja, ali prije nego se direktno pozabavimo njima, napisati cemo predgovor.

 

Posljednjih godina na Zapadu se pojavila neka nova vrsta pristupa "vjerskim svetinjama" i "svetim licnostima" što pored niskosti i primitivizma Zapada pokazuje i prljave metode u njihovom odnosu prema uzvišenim vrijednostima.

 

Ovaj pristup sastoji se u skrnavljenju svetinja i svetih licnosti i to optuzbama za seksualne nastranosti, a svrha toga je raskidanje cvrstog i osjecajnog spoja izmedju tih svetinja i njihovih sljedbenika.

 

Mozda ste culi za knjigu "Posljednje Isusovo iskušenje" Nikosa Kazantzakisa, na osnovu koje je zadnjih nekoliko godina uradjen i film. Ova knjiga opisujuci zivot roba, svetog i cistog Bozijeg Poslanika Isa'a a.s. bestidno optuzuje ovo cisto ljudsko bice i dvanaest apostola za seksualnu nastranost i homoseksualizam.

 

Prljavija od ove je poznata knjiga "Satanski stihovi" otpadnika Salmana Rusdija koji pripisuje najgore vrste seksualne nastranosti najcistijem i najsvetijem ljudskom bicu i koji baca krajnje odvratne ljage na racun najsvjetije Knjige na svijetu.

 

Otpadnik Salman Rušdi, proklet bio, ne samo da našeg voljenog Poslanika sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, naziva "Mahund" (Satana, treve poglavlje knjige "Satanski stihovi") vev mu pripisuje i seksualne devijantnosti, preljubu i opsjednutost zenama, ... (neuzubillah), a Majku Vjernika, Aišu predstavlja (ne'uzubillah) glavnom prostitutkom (cetvrto poglavlje), dok Salmana Farisija, cistog i cestitog druga Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, optuzuje za krivicu u pisanju Objave i seksualnu nastranost ... a i na Bilala r.a. iznosi ... (šesto poglavlje) Otpadnik Salman Rušdi i meleka Dzibrila a.s. cak optuzuje za nastranost i homo ... (drugo poglavlje). Knjiga "Satanski stihovi," koja je štampana na 547 stranica, a izdata u Britaniji 1988 godine od strane izdavacke kuce Vujking, od pocetka do kraja grdi i skrnavljuje Kur'an, Poslanika, ashabe, te Poslanikove ciste zene, kao i islamsku revoluciju.

 

Cilj ovakve knjige je bio raskidanje duboko uvrijezene osjecajne veze koju milioni muslimana u svijetu imaju prema Kur'anu, Poslaniku sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, Poslanikovim casnim ashabima i njegovim suprugama, kao i hazreti Isau a.s.

 

U knjizi "Veliki šejtan" ovaj prljavi metod se u cjelosti primjenjuje. Pisci u pojedinim djelovima knjige šije optuzuju za seksualne perveznosti. Preljubu, silovanje, homoseksualizam i obozavanje strasti, pripisuju šijama, sljedbenicima mezheba koga je osnovao licno Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, (što cemo da objasniti kasnije) iskrenim i cistim Allahovim robovima. Citalac knijge "Veliki šejtan" od samog pocetka pa do kraja ce nailaziti na ruzne optuzbe, vulgarnosti i rijeci koje su daleko od stida i cednosti.

 

U kritici na knjigu "Posljednje Isusovo iskušenje" koja je puna krivotvorenih i ruznih optuzbi na hazreti Isa'a a.s. kriticari su proucili psihologiju njenog pisca Nikosa Kazantzakisa i došli do zakljucka da je u tim ruznim optuzbama koje pripisuje hazreti Isa'u a.s. zapravo opisao svoju prošlost. Pogledajmo na primjer jednu pricu iz knjige "Posljednje Isusovo iskušenje" napisanu na osnovu jednog navodnog dozivljaja Isa'a a.s. koji je tada imao tri godine, sa Merjemom Medzdeljevom koja je imala cetiri godine:

"... Merjema Medzdelja obracajuci se Isusu kaze: "Pitao si me, da li se sjecam djetinstva našega kada se zajedno igrasmo? Tebi je bilo tri, a ja jednu godinu starija od tebe. Do vrata naše kuce bile su postavljene tri stepenice, a na trecoj od njih ja sam imala obicaj da sjedim i tebe promatram kako se satima muciš dok se na prvu od njih konacno ne popneš. Spoticao si se i ponovo dizao a ja ni prstom nisam micala da ti pomognem. zeljela sam da mi dodješ ... potom si me uzimao za ruku, zajedno smo ulazili unutra i lijegali na velike komade kamenja koje je stajalo u predvorju. Tabane naših nogu smo medjusobno spajali jedne s drugim." [Posljednje Isusovo iskušenje str. 88-89]

 

Pisac ove price, Nikos Karantzakis, biografiju o sebi navodi u knjizi "Izvještaj zemlji Grckoj", u kojoj govori o svome komšiji muslimanu koji je imao jednu cetverogodišnju djevojcicu, Aminu, ".... imali su jednu djevojcicu od cetri godine koja se zvala Amina, a ja mislim da sam imao tri godine. Djevojcica je mirisala nekim cudnim mirisom, koji nije bio ni turski niti grcki ali mi je jako prijao ... Izašao sam vani i vidio Aminu kako sjedi na kucnom pragu ... do vrata su vodile tri stepenice koje su mi se cinile veoma visokim. Kako sam mogao da se popnem? S velikom mukom oznojivši se, popeo sam se na prvu od njih ... gledao sam je kako ravnodušno sjedi na kucnom pragu. Umjesto da mi pruzi ruku i pomogne, ona me je samo gledala i nepomicno me iscekivala... uzimala me je za ruku i uvodila u sobu ... Ni trenutka ne gubeci, skidali smo carape i lijegali jedno naspram drugog spajajuci medjusobno tabane. Zatvarao sam oci i osjecao kako toplina Amininog tijela kroz njenu nogu prelazi u moje tijelo ... [Izvještaj zemlji Grckoj, str. 144]

 

Vidimo kako se jedno licno iskustvo iz doba djetinstva urezuje u pišcevo sjecanje, koje ce on kasnije, poslije nekoliko godina istovjetno prepricati, ali na racun poslanika Isaa a.s.!? I iz tog jednog dogadjaja mozemo prosuditi o cijeloj prici.

 

Knjiga "Satanski stihovi," bila je takodjer, predmet slicne studije nekih pisaca. Na primjer, u cetvrtom poglavlju te knjige koje nosi naziv "Aiša" u kojem se uveliko napada na islamsku revoluciju, govori se o osobi pod imenom "Imam" i ovako piše:

"U njegovoj spavacoj sobi na zidu iznad njegovog neravnog kreveta, tamo gdje se on odmara, stoji slika izuzetno lijepe i privlacne zene, nadnaravne moci. Zene koja zbog svoga lica iz profila poput grckih statua mitova, postade slavna, a kosa crna joj se protegla od glave do pete njene ... " ['Satanski stihovi' 206]

 

U 27 broju americkog casopisa "News Week" koji je izdat februara 1989 na 11 stranici stoji slika Salmana Rušdija, a na naslovnoj strani casopisa stavljena je slika Imama Homeinija r.a. sa naslovom "Rat protiv knjige." Iza Rušdijeve glave na zidu stoji velika, uramljena slika zene sa karakteristikama koje on pominje na 206 stranici svoje knjige i to pripisuje drugoj osobi. [Mu'anmiretul Ajatiš-šejtanijje, Sejjid Ata'u-llah, str. 151, Darul-Vasile, BejruL 1993.]

 

Pisac "Satanskih stihova" ono što nosi u grudima pripovijeda kroz svoju pricu i pripisuje drugome. Medjutim, ovo nije jedini primjer. Salman Rušdi je napisao i brojne druge knjige koje imaju dvije vazne i zajednicke karakteristike, a to su price o ruznim seksualnim temama i napadi na odredjenu osobu ili drzavu.

 

U svojoj knjizi "Djeca ponoci" ciji je junak osoba po imenu Selim Sina'i, koji je kao i Rušdi rodjen u gradu Bombaju u Indiji 1947 te koji je kao i Salman Rušdi odgojen u porodici formalno muslimanskoj i koji poput Rušdijevog, djeda i nane vodi porijeklo iz Kašmira, Salman Rušdi je tacno predstavio svoju licnost. On u toj prici govori zamjenicom prvog, lica jednine, a imena "Selim" i "Salman" u arapskom jeziku su uzeta iz zajednickog korijena. U ovoj opširnoj i prljavoj prici on Selima predstavlja, kao osobu ciji se djed 1915 godine zakleo da ni pred kakvim Bogom nece padati nicice, te koji je školovanje završio na Zapadu kojim je bio opcaran .... U vrijeme prisutnosti Engleza na teritoriji Indije, Wiliam Methwoold, jedan od engleskih oficira odgovornih za kolonijalnu pokrajinu istocne Indije, dolazeci u kucu Ahmeda Sina'ija, Selimovog oca, Aminu Sina'i (Selimovu majku) privlaci svojim šarmantnim razdjeljkom tako da usljed jednog njihovog kontakta Amina postaje trudna i 15 8 1947 boraveci sa jednom lijepom zenom nekog pjevaca poradja se u porodilištu.

 

Obje zene na svijet su donijele sina, s razlikom što je jedan sin bogataša (Aminin), a drugi sin siromaha (pjevacice). Sestrica je, da bi promijenila sudbinu ova dva muška djeteta, na nozni zglob djeteta koje je imalo plave oci poput plavetnila kašmirskog neba i koje su bile iste plave boje kao i kod Wilijama Methwoolda ... stavila traku od neke tkanine na kojoj je pisalo: "Sina'i"!

"Tako sam umotan u zelene pelene, a krivicno djelo medicinske sestre me ucini odabranim novorodencetom s polovine noci. To je bilo novorodjence ciji otac i majka nisu bili njegovi a u buducnosti, ni vlastito dijete nije bilo njegovo ...." [Djeca ponoci, str. 179.]

 

Zašto su oci Selima Sina'ija koji je u stvari bio sin pjevacice, a ne Aminin sin, bile plave boje? Prica izgleda ovako:

"Jedan od pjevaca po imenu Vinki, sa svojom lijepom suprugom Vanitom odlazi u kucu Methwoolda u Birmingham, da tamo za njega odrze specijalni program. Methwoold šalje Vinkija po lijekove, a Vanita opsjednuta njegovim razdjeljkom u kosi, predaje mu se. Kada mu je nakon devet mjeseci Vinki saopcio da ce mu zena uskoro roditi dijete, lice Engleza se namrštilo." [Djeca ponoci, str. 157.]

 

Prema tome Selim Sina'i cija licnost odgovara licnosti Salmana Rušdija, koji o njemu govori u prvom licu jednine, je nezakonito dijete Wiliama Methwoolda, a majka mu je neka pjevacica.

I "... naravno kada porodica Sina'j saznaje za ovaj slucaj, uvidja da se dogadjaj u biti uopce ne razlikuje ...." [Djeca ponoci, str. 186.]

 

Na ovaj nacin moguce je dublje upoznati neku osobu kao što se kroz njegov govor i izjave moze upoznati karakter njegove licnosti. Kada uzmemo bilo koju knjigu Salmana Rušdija vidimo besadrzajnost, napadanje na svetinje i svete vrijednosti kao i njegovu pretjeranu opsjednutost strastima i pozudom, širenje prostakluka i bestidnosti, te uvidjamo da se pisac tih knjiga, Salman Rušdi, moze definisati po njegovom licnom i psihickom karakteru. To je psihologija licnosti do koje se moze doci proucavajuci djela i ponašanje nekog govornika ili pisca.

 

Sa ovim kratkim uvodom bacicemo malo pogled na knjigu "Veliki šejtan" i ukazati na psihologiju njenih pisaca. Na stranici 133 u redu 20 nakon krivog prikazivanja govora hazreti Alija a.s. u njegovoj 191 hutbi Nehdzul Belage, kazu: " ... pa je veoma raširen medu šijama."

 

U donjem dijelu 19 stranice kazu: "... pošto po njihovoj vjeri, bracni sa... kao što to rade homo... nije zabranjen... " a i u drugim prilikama pisci zele da iznova pomniju ovo ruzno znacenje, ali naravno bez ikakvog osnova.

 

Zar ova ceznja pisaca (nezamjenjivih alima Bosne) za ponavljanjem tog ruznog znacenja, ne govori dovoljno o njihovoj unutrašnjosti? Zar stari nisu rekli: "Kroz cup ce da promoci baš ono što se u nj' natoci"? Zar nisu rekli: "Ko zavoli neku stvar, cesto je spominje"? I zar nisu rekli: "Covjek je skriven pod svojim jezikom."

[Pisci knjjge, saudijski islam smatraju izvornim islamom (str. 50). Zapadni doktor, Claude Feuillet dugo godina je radio u Saudijskoj Arabiji kao lijecnik i poznavanje tamošnje princeve i druzio se s njima. U svojoj knjizi "Saudijski sistem: Da li je nakon Irana došao red na Arabiju?", navodi strašne stvari o onome što se tamo dešavalo, a izmedju ostalog piše: "Posredstvom jednog bliskog rodjaka porodice Saud, došao sam do saznanja da njihovi princevi svoj seksualni nagon zadovoljavaju cak i od najblize zenske rodbine i maloljetnih djecaka iz njihove familije te da saudijskom narodu prodaju drogu. Naravno, za preprodaju droge oni su propisali kaznu koja se ogleda u zestokom, zvjerskom bicevanju ...".]

 

Dali ce citalac zdravog razuma,kada procita h.z. Alijevu hudbu 191 iz Nedzum Belage, ukoliko ga pri tome neki unutrasnji instikt ne odvede na drugu njegovu zamisao i ukoliko doista dosao do spoznaja Poslanika s.a.v;s. i h.z. Aliji a.s. razumjeti ono sto pisci "Velikog sejtana" razumiju. A ako pretpostavimo i to da je pomenuta hutba iz Nehdzul-Belage (neuzubillah) lazna, zar ce musliman koji o Poslaniku s.a.v.s. ima ispravno znanje o svome casnom Poslaniku i vjerovjesniku islama Muhammedu, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem i koji ima zdrav razum, citajuci ovu (pod predpostavkom) laznu hutbu shvatiti ono što su pisci "Velikog šejtana" iz nje shvatili?

 

Zar takvo shvatanje i razumijevanje, nije samo po sebi jasan dokaz velike unutarnje bolesti pisaca.

 

I zar ona nepristojna rijec upotrebljena na 133 strani knjige kao i objašnjenje dato u zadnjoj recenici na 19 strani, nije osobina onih koji sami imaju posla s tim prljavštinama? Ovakav nacin iznošenja ruznih psovackih kleveta na neki narod, vjeru, mezheb ili drzavu u biti je veoma neljudski i dokazuje niskost i primitivizam onoga koji to govori.

 

Zbog jedne predaje prenesene u knjizi Nehdzul-Belaga u kojoj se govori o velikoj paznji i naklonosti Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, prema Aliji a.s. dok je on još bio djete, pisci ove kontraverzne knjige sve šije direktno, a Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem i Alija a.s. indirekno bez ikakvog logicnog razloga okrivljuju za homoseksualizam. Zar je moguce ovako nešto pripisivati jednom narodu a ne imati odredjenih skolnosti prema ovim porocima i nastranostima?

 

Da li je pošteno da na osnovu izjave jednog Sarajlije koji je radio kao inzinjer u Libiji, jednoj potpuno nešitskoj zemlji i rekao: "Svi arapi su homo... zato što su nas hvatali za ...." zar je pošteno da neko na osnovu te izjave kaze daje medu sunnijama ili medu arapima homo... veoma raširen?

 

Prema jednoj medijski poznatoj zemlji naš valjani Autor je u prošlosti gajio posebnu simpatiju, a posebnu naklonost osjecao je prema Abdurresulu Sejjafu (a vehabijsko ime mu glasi Abu Rabir-Resul Sejjaf).

Kandahar je drugi grad po vaznosti u Afganistanu i nalazi se na jugu te zemlje. Svi stanovnici toga grada su iz naroda Paštun i sunnitskog su mezheba. Od 1993 godine pa na ovamo, ovaj grad je bio prijestonica Talibana, a prije njih je bio najcešce mjesto boravka Abdurresula Sejjafa, lidera vehabijske partije "Ittihad." Kandahar je još odavno u cijelom Afganistanu i medju svim narodima te zemlje poznat po dvije loše osobine i to: "Cars" (hašiš) i "baccebazi" (homo...).

 

Ovaj fesad je u tom gradu bio toliko raširen da golobradi djecaci nisu smjeli izaci na ulicu bez pratnje ni danju ni nocu. U Afganistanu je zbog toga veoma rašireno puštanje brade.

 

Jedan od onih koji su bili u Afganistanu a koje nazivaju "Arab-afganci" je i ovdašnji profesor u jednoj islamskoj instituciji. On je izuzetno privrzen ovom pravilu puštanja brade, da li zbog gorkog iskustva koje je imao u Afganistanu, ili zbog neceg drugog, ne znamo. Ali, ako bi mu se pomenuo grad Kandahar i ukoliko bi htio da govori istinu, imao bi šta reci o komandantima vehabijske partije Abdurresula Sejjafa ciji su vozaci uglavnom golobradi i maloljetni mladici.

 

Mi ne zelimo da optuzujemo pripadnike ehlu-sunneta, niti cjeli Alganistanski narod, pa cak ni sve stanovnike grada Kandahara za ovaj veliki grjeh i upotrebu droge, te njeno nezakonito preprodavanje, jer takav postupak smatramo u cjelosti neljudskim i nepoštenim, medju stanovnicima Kandahara postoji mnogo dobrih i poboznih ljudi, ali nazalost ova gorka stvarnost bila je i jeste sastavni dio osobina koje karakterišu ovaj grad i ko zeli da se o tome više upozna, neka se pozove na zapise putpisca u knjizi "Karavani."

 

Kada vehabije onako ruzno tumace hadis iz Nehdzul-Belage, da bi napali na našeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem i našeg Imama Alija a.s., da li bi nama dozvoliti da i mi neke hadise, koje oni priznaju kao vjerodostojne, zlonamjerno protumacimo? Tumacili bi ih kao i oni ali, Kur'an Casni, naš sveti Poslanik Muhamrned, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i naši cisti Imami a.s. su nas naucili da ne budemo od onih koji "šire bestidne glasine." [An-Nur:19.]

 

Na primjer, u Sahih Buhariji u tomu 3, kitabun-nikah, poglavlje u kojem se navode rijeci nekog covjeka kada je rekao svome prijatelju: "Vidi koju od mojih zena hoceš, pa da ti je dam ... ." Isto iako u Kitabun-nikah u poglavlju Ma jahillu mine-n-nisa ve ma jahrimu, ispod ajeta": "a ostale su vam dozvoljene."(An-Nisa:24), prenosi: "Ajet se odnosi na osobu koja udje u (ljubavnu) igru sa nekim djecakom i unese u njega!, da takva osoba ne moze djecakovu majku uzeti za zenu"!

 

Ili u sahih Muslimu se prenosi šest hadisa od Majke Vjernika, Aiše, u kojima se kaze da ukoliko neka zena pet puta podoji istog muškarca, pod uslovom da on nije mahram, pa makar taj muškarac bio i punoljetan ili cak stariji od nje, smatrat ce se njenim sinom i za nju ce biti mahram.

A Ahmed ibn Hanbel, koji kod vehabija uziva isti stepen vjerodostojnosti kao i Buharija i Muslim [El-Ba'isul-Hasis. str.37; izdanje kuvajtskih vehabija.], ovaj hadis prenosi u potpunijem obliku i kaze:

"Svakom od muškarca koga bi Majka Vjernika, Aiša pozeljela da vidi izbliza i s njim porazgovara, najprije bi mu poslala neku od svojih sestara kako bi mu ova dozvolila, da je pet puta podoji, pa tek onda da dodje kod Majke Vjernika, Aiše."

[Muslim dio 2; kitabur-rida', babu rida'atul-kebir 7, str. 1076. Musned Ahmeda ibn Hanbela tom 6. str. 270-271, kao i hadis u knjigama El-Muvveta od Imama Malika tom 2. str.l10, Sunenun-Nesa'i tom 2. str.184; Tabekat od Ibn Sa'da (Muhammed ibn Sa'd ez-Zuheri umr.230. h.g.) tom 8. str.270 i tom 3. str.87]

 

Hoce li vehabije da im od ovog vjerodostojnog hadisa cijeli roman srocimo? Zar oni nisu upravo zbog sunneta Majke Vjernika, Aise zenama naredili da nose nikab? Zar vehabije nisu i neprijateljski raspolozeni prema Aliju ibn EbiTalibu a.s. baš zbog sunneta Majke Vjernika, Aiše? Hoce li oni da im mi i o ovom sunnetu detaljnije govorimo?

 

Na 19 stranici knjige "Veliki šejtan" stoji

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 19

"Pojedine bosanske muslimanke su imale gorka razocarnja udajuci se za iranske šitske studente. Ubrzo bi bjezale od svojih muzeva ..."

 

kao da pisci pricaju pricu "Hiljadu i jedna noc", ili pricu o nekom zabacenom selu Afrike.

 

Ako je ono što su napisali zaista istina, zašto onda o tome niko ništa ne zna? Zar o tome ljudi ne bi pricali i zar takve stvari ostaju skrivene? Zar su price o velikom šejhu i jedinstvenom profesoru, šejh Imad el-Misriju, Egipcaninu (a da li je on došao iz Egipta, ili iz susjedne zemlje koja se nalazi na sjeveroistoku Egipta, neka zasad ostane po strani), koji je zajedno sa svojim, kao i uvijek dobrotvornim udruzenjem "El-Fedzr" glavni sponzor ove odvratne knjige" Veliki šejtan" - u narodu ostale nepoznate?

 

Otkako je naš šejh korigovao "shvatanja koja su oni trebali ispraviti", te otkako je sam prije "brace" poceo da postupa po svojim korekcijama, postao nam je veoma cuven i poznat.

 

Sejh Imad el-Misri je nakon ispravki navodno pogrešnog shvatanja i sam pristupio sprovodenju pravila "sunecenje zena", te u jednom od sela, u okolini Travnika zaprosio je veoma mladu djevojku, a onda je nakon vjencanja uzeo nozic i poceo sa sunecenjem nesrecne djevojcice, zbog cega je porodica ove mlade djevojke odmah zatrazila razvod braka, što je i ucinjeno.

 

Poslije ove, on nalazi drugu djevojku, kojoj samo Bog zna kako je snjim!? (Uvezi s ovim, moguce je doci do više informacija, jer svi oni koji to zele mogu da kontaktiraju udruzenje "El-fedzr" i eventualno saznaju nešto više.)

 

Prema tome vidimo da pisci umjesto svojim vehabljama, oni irackim šijama pripisuju ono sto su pripisli.

 

Na stranici 89 red 10 kazu: "Sije vole mlado meso, pa se pobrinuše ... ." Odakle ovo pripisuju šijama?

 

Hvala Bogu, pa su vehabije u tom pogledu i prokazane i osramocene da nije potrebno ni komentarisati.

 

U ovih nekoliko godina rata, svako se deklarisao na svoj nacin. Da li to šije vole "mlado meso" pa odlaze u zabacena sela i novcem od humanitarne pomoci iz arapskih zemalja varaju djevojcice od 13, 14, 15 ili najviše 16 godina, ili su to radile baš vehabije?

 

Ovih nekoliko godina u Bosnu su dolazile i vehabije, a i na desetine šija iz Irana. I obje ove grupe su boravile medju narodom, da li onda iko moze navesti bar jedan primjer gdje je neki Iranac ucinio nešto nevaljalo i nepropisano, dok se tako što za vehabije, ne moze tvrditi.

 

Zašto je u posljednjih nekoliko mjeseci pripadnicima odreda el-Mudzahidin bio zabranjen izlazak iz kasarne? Jedan od mudzahida koji je napustio taj odred kaze: "Zabranili su izlazak, zbog toga što su mladi Arapi, kada bi ih puštali u grad, odlazili da traze djevojke."

 

Na kraju ko to voli "mlado meso"? Traze li šije da se zene i drugom zenom, te da se u tridesetoj godini zivota zene djevojcicom od petnaest godina, ili to rade vehabije?

 

Ali el-Verdi, arapski pisac u svojoj knjizi "Lemehat" o vodji vehabija, Imamul-Muvahhidin Nasirus-sunna we Kami'ul-Bid'a el Melikus-Salih El Muvaffaka Abdulaziz Ali Saud [Fethul Medzid-/95: 'Velikan i Imam jednobozaca, pomagatelj sunneta, rušitelj novotarija, Kralj dobrocinitelj uspješni Abdulaziz ....'] ocu kralja Fahda piše; "Abdulaziz se zenio toliko puta da mu se u našem vremenu ne moze naci slicnog. Ukupan broj njegove muške djece dostigao cifru od cetrdeset pet osoba, od kojih su deset umrli, a trideset pet ih je ostalo u zivotu. O broju njegove zenske djece ništa se ne zna, sem to da je posljednje njegovo dijete rodjeno godine 1368 po hidzri, kada je on imao sedamset jednu godinu, a u vrijeme smrti broj, njegovih kceri, sinova, i unucadi bio je prešao cifru od tri stotine osoba."

[Lemehat str. 351]

 

U magazinu "Middle East", broj 4, strana 219 piše: "Kada je Abdulaziz Ali Saud (otac kralja Fahda) godine 1953 preselio na onaj svijet imao je trideset pet zivih sinova, od dvadeset dvije zene."

 

Doista treba priznati da takva licnost i treba da bude, Dzelaletu Imamil Muvahhidin Nasirus-Sunnet ve Kami'ul Bid'at, covjek kome se baš nimalo "mlado meso" nije svidjalo, vec je samo sunnet pomagao. Koji sunnet?

 

U Sahih Buhariji se iznosi jedna cudna predaja na casnog i cistog Poslanika islama, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, koju je prevodioca na bosanski jezik bilo cak sramota i prevesti. U knjizi el-gusl, poglavlje "Iza Dzamia Summe 'Ade" (u prevodu na bosanski jezik na str. 249 odštampan je arapski tekst toga nadisa pod brojem 21, medjutim, prevod istog ne postoji, vec postoji samo hadis broj 20, a onda broj 22)

U ovom hadisu se od Enesa ibn Malika prenosi: Pejgamber je (neuzubillah) za jedan sat nocu i danju imao bracne odnose sa jedanaest svojih supruga."

Muslimani su u vezi s tim, izrazavali cudjenje, a Enes ibn Malik im je govorio: "Nema se šta cuditi, Allah je njemu dao snagu od 30 muškaraca."

 

Izgleda da je Imamul Muvahhidin bio pomagac ovoga sunneta cim je imao dvadeset dvije zene (dva puta više od Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem) i mozda je u svakom satu noci i dana imao bracne odnose sa njima. (Seksualna moc nije nedostatk niti mana, a kako da bude mana kad je to izraz muškosti! Pogledati: "OPCI PRIKAZ ISLAMSKE VJERE", I DIO, Attantavi, str. 132. Visoki Saudijski Komtet za pomoc BiH, Sarajevo 1996.)

 

Na strani 88 u redu 12 nastavljajuci svoj prljavi, perverzni govor raspravom o temi "privremeni brak" pisci se sluze i "frojdizmom", tvrdeci da je šiizam vjera "uzitka": " ... zato valjda i imaju uspjeha u pridobivanju neznalica medju Sunijama..." te da je to razlog prelaska mladih na šiizam.

 

U odgovoru na to što se pisci u svrhu ostvarenja svoga šejtanskog cilja oslanjaju na krivo stanovište zapadnjackog psihoanaliticara, nevjernika Frojda, koji svako ljudsko djelo promatra kao rezultat seksualnog poticaja, a one koji su prihvatili mezheb Ehlul-Bejta predstavljaju kao da oni lice vecini vehabija koji su radi novca postali vehabije, ukazujemo na nekoliko cinjenica:

 

Ranije smo pomenuli da su prvi orijentalisti, obrazovani radi odvracanja mladih Evrope od islama i optuzivali našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alibi ve sellem, da je zbog davanja seksualne slobode narod uspio da okupi oko sebe. A u knjizi "El-Tabsir vel-Istri'mar," str. 12 piše da je Kuli, pisac koji je bio drag papi Lionu trinaestom, rekao:

"U sedmom stoljecu došlo je do pojave jednog novog neprijatelja zvanog islam ... Muhammed je dao mac u ruke svojih sljedbenika i pogazio najsvjetlije norme morala, dozvolivši svojim sljedbenicima uprljanost seksom i uzimanje plijena, a onima koji budu ubijeni na bojnom polju dao je obecanje da ce vjecno zivjeli u blagostanju i da ce imati što god pozele."

 

Prema tome, ako su ove optuzbe iznesene na racun casnog i cistog Poslanika, sallallahu alejhi ve alibi ve sellem, (neuzubillah) ispravni, onda je i ono što sljedbenici orijentalista, cija sekta je osnovana zahvaljujuci njima, iznose na nas, takodjer ispravno.

 

Ko je sad ovdje neznalica? Da li je neznalica onaj koji je prihvatio neku sektu koja smatra da je zemlja u obliku ploce, sekta koja je do nekoliko godina unazad smatrala, da su televizija, telefon, telefax, automobil sejtanske i da su haram stvari, ili je neznalica onaj koji je prihvatio mezheb koji u modernom svijetu vjeru predstavlja kao najbolji nacin zivljenja i rješavanja problema savremenog covjeka i koji je prije raspada komunizma, u vrijeme kada niko nije ni zamišljao takvo nešto, predskazao raspad komunizma i rasijane njegove vodje mudrom habrošcu pozvao u islam, mezheb ciji je šesti Imam bio ucitelj Imamima svih islamskih mezheba, a koji je još tada opovrgao Ptolomejevu teoriju centraliteta zemlje?

 

Zaista, ko je neznalica? Onaj koji zatvara oci, te proturjecnost smatra logikom, a mracne, sramne historijske dogadjaje vrlinama, ili onaj koji na svako pitanje ima odgovor?

 

To što smo se mi ovdje u Bosni i Hercegovini okrenuti mezhebu istine, mezhebu Ehlul-Bejta Poslanikovog, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, bilo je iz razloga što nam on pruza potpuni program zivljenja, te nam omogucava da riješimo naše misaone probleme.

 

U ovom mezhebu ocite proturjecnosti u vjerovanju su razriješene, npr. mada Kur'an jasno obznanjuje da je bogobojaznosl glavno mjerilo ljudske vrijednosti, pa ipak u drugim mezhebima se Jezid ibn Muavija, i pored toga što je sa osobama koje su mu bile mahram (mahram je osoba s kojom je šerijatski zabranjeni) sklapanje bracne veze, kao što je sestra, kcerka, tetka...) cinio blud, bio pijanica i napuštao namaz [Tarihul Hulefa Sujuti; str. 195.], on naziva i prihvata kao "Zapovjednik Vjernih" i halifa Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem. I pored toga što se u Kur'an u kaze da ukoliko neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga i koji je nevin, grijeh mu je toliki kao da je cijeli svijet pobio, a u drugim mezhebima, Jezid ibn Muavija koji je u Medini pobio deset hiljada bezgriješnih muslimana [El-Bidaje ven-Nihaje; str. 22; Ibn Kesir.] i po cijem je naredjenju silovano hiljadu djevojaka koje su tako na haram nacin zatrudnile [Tarihul-Hulefa; Sujuti; str. 195.], naziva se i prihvata vodjom muslimana.

 

Šije se samo zbog neukazivania postovanja nekim od ashaba Bozjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alibi ve sellem i zbog smatranja da su neki od njih nepravedni, proglašavaju nevjernicima, a Muavija ibn Ebi Sufjan ubija imama Hasana ibn Alija [Tarihu Ibn 'Asakira; tom 4. str. 226.], Abdurrahmana ibn Halida [Taberi; tom 6; str. 128.], Abdurrahmana ibn Ebi Bekra [El-Ist'iab; tom 2; str. 393.], Muhammeda ibn Ebi Bekra, a Jezid ibn Muavija ubija imama Husejna ibn Alija sa bracom njegovom, djecom i još sedamdeset velikana iz reda muhadzira i ensarija [El-Bidaje ven-Nihaje; tom 8; str. 22; Ibn Kesir.], a pored toga još spaljuje Kabu [Tarihul-Hulefa; es-Sujuti; str. 195.], ne samo da se ne smatraju nevjernicima vec ih nazivaju Amirul Mu'minin (zapovjednicima vjernih).

 

Da li su neznalice prihvatile šitski mezheb ili ucenjaci? Zar je Antaki, koji je u Siriji bio vrhovni sudija malikijskog mezheba i koji je napisao knjigu pod nazivom "Limaza Ihtara'tu Mezhebuš-šije" (Zašto sam odabrao šitski mezheb) bio neznalica?

 

Zar je doktor Muhammed Tidzani es-Semavi, porjeklom iz Tunisa pisac pet veoma uspjelih knjiga [Summe Ihtedejtu 'Tada sam otkrio pravi put' Me'as-Sadikin 'Sa onima koji su iskreni' Fes'elu Ehlez-Zikri 'Pitajte one koji znaju' Eš-šiije hum Ehlus-Sunna 'Sije su istinski sljedbenici sunneta' Vet-Takullah 'Bojite se Allaha'] o mezhebskim pitanjima, uz pomoc kojih je veliki broj mladih prešao na šiizam, bio neznalica pa postao šija?

 

Ili Ahmed Husein Jakub, Jordanac koji je napisao tri veoma dobre knjige [En-Nizamus-Sijasi fil-islam' 'Nazarijetu Edaletis-Sahabe' i 'El-Hutatul-Asasijje fil-Vahdetil-islamijje'], koje govore o pitanjima koja se ticu mezhebskih razlika, pa zar je i on neznalica zato što je postao šija?

 

Zar je Sa'ib Abdul-Hamid jedan od irackih mislilaca koji je napisao knjigu "El-Menhedz fil-Inti ma'il-Mezhebi," "Ibn Tejmijje, Hejatuhu, Akaiduhu ..." koja je jedna od najboljih dosad napisanih knjiga o Ibn Tejmijji, a tu je i knjiga "Hivar fil-'Umk" bio neznalica kada je postao šija.

 

Zar je Said Ejjub, poznati mislilac koji napisao knjigu "M'alimul-Fiten" bio neznalica?

 

Zar je doktor As'ad Vahid el-Kasim iz Palestine, koji je napisao knjigu "Hakikatuš-Sijatil Isna'ašerijje," intelektualac obrazovan na Filipinima koji je svojim djelovanjem pomogao da na destine hiljada Filipinaca predje na šiizam (na 11 strani "Velikog šejtana" govori se da na Filipinima ima dvadeset hiljada šija, medjutim ova cifra je mnogo veca) bio neznalica pa postao šija?

 

Tu su i na desetine drugih velikih licnosti.

 

Interesantno je jedno pismo profesora Ebu Zejneba er-Rabi'ija, koji je studirao na Kairskom univerzitetu u Egiptu. Kada se pojavila gomila knjiga sa raznim naslovima u kojima su se nalazile klevete i lazi vehabija koje su se uveliko dijelile studentima i profesorima u Egiptu, osjecajuci odgovornost on je posredstvom libanskih trgovaca nabavljao neke knjige o šijama po visokoj cijeni i podijelio ih profesorima i studentima na Univerzitetu. Tada je piscu knjige "Mealimul Medresetejn" napisao pismo u kome kaze:

 

"U Egiptu u kojem je znanje naroda o vjeri na visokom nivou, vecina vjernika je zbog postojecih proturjecnosti o sunnetu Poslanikovom, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, bila napustila sunnet, pa su se samo drzali i radili po kur'anskim odredbama, a cim su saznah za mezheb Ehlul-Bejta a.s. kao da su pronašli put spasa. Nakon prvog toma knjige "Mealimul Medresetejn" više od dvije stotine profesora, doktora i inzinjera su postali šije ... nigdje nema mjesta tako spremnog za širenje mezheba Poslanikove, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, porodice kao što je to Misir (Egipat) ... Nakon više godina napora konacno je povucena linija koja razdvaja lozu dobra od loze zla, ili loza Muhameda, Alija, Fatime, Hasana i Husejna ili loza Ebu Sufjana, Muavije, Jezida i Hinde ... O veliki alimi, danas se u Egiptu ukazala zlatna prilika, Allah Veliki je vehabije osramotio na ovom podrucju. Oni koji su uzvikivali parole za jednoboštvo (tevhid) odmah nakon prvog poduzetog koraka su pokleknuli i otišli sa scene, a sada je prilika u našim rukama..."

[Mealimu-Medresetejn; tom 3; str. 412 i 413]

 

Pisci knjige "Veliki šejtan" tvrde da se šiiski mezheb širi samo u africkim zemljama gdje narod malo zna o pitanjima vjere, dok se u arapskim zemljama, gdje se osjeca prisutnost islamskih alima uopce ne širi.

 

Medjutim, cinjenice govore suprotno ovim tvrdnjama. U dvjema arapskim zemljama, Egiptu i Alziru, koje se nalaze na celu svih ostalih arapskih zemalja, posljednjih nekoliko godina došlo je do velikog širenja šiizma, pogotovo u Egiptu. Nakon pobjede islamske revolucije u Iranu prekinuti su odnosi izmedju dvije zemlje, a Iran ni u kakvom vidu nije prisutan u Egiptu, ni zvanicno ni nezvanicno pa ipak veliki broj mladih studenata i profesora sa univerziteta u Egiptu postaju šije.

 

Libanske novine Es-Safir pocetkom decembra 1996 štampale su jedan opširan izvještaj o stanju šija u Egiptu. Ove novine spominju cifru od pola miliona šija koji danas zive u Egiptu. Iako je od vremena pobjede islamske revolucije u Iranu, zvanicno zabranjen rad šitskog vijeca, mada su godine 1988 i 1989 šitski aktivisti pohapšeni i pozatvarani, pa ipak se siiski mezheb neprestano širi i napreduje ....

 

Za autore knjige "Veliki šejtan" bilo bi bolje da svoje negativnosti ne pripisuju drugima. Ukoliko se nadju osobe kao što je Samure ibni Dzundeb koje su spremne za 400.000 dirhema vlastitu vjeru prodati Muaviji ibn Ebi Sufjanu i reci da 201 i 202 ajet sure Al-Bakare (o mu'minima) govori o Ibn Muldzemu, ubici hazreti Alijinom a.s. a da 204 ajet sure Al-Bakare (o munaficima) govori o hazreti Aliju a.s. [Sarhun-Nahdz; Ibn Ebi Hadid Safi'i 1/385] te ako se nadju osobe kao sto je Ebu Hurejre koji se radi Muavijinog zadovoljstva zaklinje da je Ali ibn Ebi Tallib prekršio svetost Poslanikovog sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, harema, a za onoga ko to ucini, on kaze: "...neka je proklet od Allaha dz.š., meleka i svih ljudi," da bi za uzvrat dobio vlast u Medini.

[Sarhun-Nahdz; Ibn Ebi Hadid Safi'i 1/359]

 

Oni treba da znaju da ima ljudi kao što je Hudzr ibn Adijj veliki ashab Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, kome su po naredjenju Muavije iskopali grob, a onda mu slavili mac na vrat i kazali: "Ili proklinji Alija ibn Ebi Taliba ili te ceka smrt," a on od to dvoje smrt odabire. [Tarihul-Taberi; tom 6; str. 155; El-Kamil et-Tarih; Ibnul Asir; tom 3; str. 202; Tarih ibn Asakir; tom 2; str. 379]

 

Neka znaju svi da je bilo i onih kao što je 'Amr ibn el-Hamek el-Heza'i koji su prihvatili sve torture i protjerivanja od strane Muavije i koji su bili spremni da daju i vlastitu glavu samo da Alija ibn Ebi Taliba ne proklinju. [El-Bidaje ven-Nihaje tom 8; str. 48; Ibn Kesir; El-Isti'ab tom 2; str 517; El-Isabe tom 2; str. 526]

 

Prema tome, ako ima onih koji su zbog novca jedno vrijeme puštali duge brade i klanjali kao vehabije, da bi se, kada je novac od nafte presušio, postepeno vratili na prethodno stanje, brade skratili, te kravate stavili, onda nema potrebe da oni misle da ce drugi biti kao i oni te da ce zbog novca ili bilo kojeg drugog dunjaluckog interesa sebe prodati.