OTKROVENJE TAJNI - Izmedju perzijskog originala i jordanskog prevoda

 

Dr. Ibrahim Al-Dassouqi Šeta

 

Pozadina problema i predgovor

 

Prije otprilike pola stoljeca, tacnije pocetkom ceterdesetih godina, a prije nego ce autor steci titulu "imam ajatullah", izdata je njegova (Hoineinijeva) knjiga na perzijskom jeziku pod naslovom "Otkovenje tajni" (Kašf el-asrar). Autor je u njoj odgovorio propagatorima iranskog nacionalizma. Jedan od njih je cak imao hrabrosti otvoreno pozvati na povratak jeziku i vjeri predislamskog Irana. Niko od naucnih i kulturnih djelatnika u arapskom svijetu nije znao za ovu knjigu i njenog autora, osim rijetkih i ozbiljnih proucavalaca i istrazivaca koji su, prije svega, poznavali perzijski jezik, a uz to su se bavili delikalnim temama u islamskim znanostima, kao npr. islamsko pravo i njegovi temelji, islamska filozofija i apologetik, historijat frakcija i mezheba u Islamu i druge teme, te pokušajem spoja ovih naslijedjenih tema sa savremenim tokovima u okviru zivih politickih pokreta islamskog svijeta danas.

 

Sudbina je htjela da se cijenjeni citaoci casopisa "Alam-al-Kitab" danas susretnu sa ovom knjigom i sa još nekoliko drugih knjiga kojima je zajednicko tretiranje jednog od najozbiljnijih problema, koja smo za vas odabrali u omiljenoj rubrici citalaca "Ispitivanja i parnice" (procesi). Mada Hoineinijeva knjiga zauzima pocetno mjesto u prilozima o ovom problemu, ipak ona nije materijal za ispitivanje i parnicu, kao što ce to citaoci vidjeti u prilogu "optuzbe," kojeg nam je poslao doktor Ibrahim Al-Dassuqi Seta, profesor i direktor odjela za istocne jezike i knjizevnost na filozofskom fakultetu Univerziteta "Kairo". Jer, ova "optuzba" je uperena protiv knjiga i drugih napisa, koje su se pojavile u arapskom svijetu u posljednje tri godine (1987-1989). Prema "optuzbi" prva i najozbiljnija knjiga je arapski prevod Homeinijeve knjige izdat u Jordanu 1987 godine na 314 sirana, izdavaca "Dar Ammar" za štampanje i distribuciju. Uz ime autora originala, prevod nosi još tri arapska imena, koja su direktno vezana za prevod. Prvo ime je Muhammed el-Bandari, koji nosi titulu doktora. On je prevodilac knjige sa perzijskog na arapski jezik. Autor "optuzbe" primjecuje da se radi o pseudonimu i da prevodilac ima drugo ime, a ne ono koje je navedeno.

 

Drugo ime je Salem el-Hilali. On je autor komentara na razlicitim mjestima u prevodu. Autor "optuzbe" takodjer, primjecuje neobicnost ove uloge u doticnom prevodu Homeinijeve knjige, jer postoji i uvodnicar, a on je konacno trece ime u ovom prevodu - Muhammed Ahmed el-Hatib, koji takodjer nosi titulu doktora, a zatim i profesora na šeriatskom fakultetu. A što se tice knjiga i drugih napisa, koja u najmanju ruku doticu problem, radi se o nekoliko djela i clanaka, koja su se pojavila nakon izdavanja prevoda i koja za podlogu uzimaju pomenuti prevod kao na primjer: "Sa Homeinijem u njegovom otkrovenju tajni" autor Jekar Ahmed Kemal Sa's, Palestinac, jordanskog drzavljanstva, "Homeinijeva smutnja" autor Seid Hanwa, lojalni Jordanac, iako mu Jordan nije maticna domovina, zatim "Homeinijeve blamaze" zbirka nekoliko clanaka od šestorice islamskih mislilaca. Prevodi ih i ucestvuje u autorstvu Iracanin doktor Baššar Ma'ruf.

 

Izdavac ove zbirke je "Iracka organizarija narodne islamske konferencije". Stvar je otišla cak dotle da jedan islamski ucenjak, Abdul Mun'im An-Nimr u Egiptu temelji svoj stav na onome sto je procitao u pomenutom prevodu, uvodu i komentarima, tvrdeci u svom clanku objavljenom u egipatskom listu "Al-Ahbar" od februara 1989 godine da knjiga "Satanski stihovi" koju je izblebelao Salman Rušdi, ne zasluzuje svu onu osudu kojom je docekana, jer ono što je u njoj napisano o ashabima, mnogo je blaze od onoga što o njima kaze Homeini u njegovom djelu "Otkrovenje tajni" koje prema jordanskom prevodu, Ebu Bekra i Omera naziva idolima Kurejša.

 

Tako je doktor Ibrahim Seta, autor priloga "optuzbe" u ovom ozbiljnom procesu, prije mnogo godina procitao prvo iransko izdanje knjige "Otkrovenje tajni" te je smatrao potrebnim ponovo se povratiti na to prvo, originalno izdanje i uporediti ga sa jordanskim prevodom, stranicu po stranicu, cak red po red, rijec po rijec, prije nego uputi precizne optuzbe svakom od tri pomenuta arapska imena na naslovnoj strani prevoda.

 

U svojoj "optuzbi" on cak proširuje optuzbe na odredjenu stranu ili strane za koje smatra da stoje iza ovog sumnjivog prevoda. Vjerovatno su te iste strane podstakle autore napisa i knjiga koje su naknadno objavljene. Ovu ce biti dovoljno kao uvod prilozi "optuznice" a konacni osvrt, koji u stvari predstavlja zvanicni stav casopisa "Alam al-Kitab" doci ce nakon teksta "optuzbe" koju podize doktor Ibrahim Seta.

 

TEKST "OPTUZNICE"

 

Profesor, doktor Sa'd Muhammed el-Hadzresi Esselamu alejkum ve rahmelullahi ve berekatuhu.

Nisam vas tek tako odabrao za moj prilog o knjizi "Otkrovenje tajni" od Ajatollaha Homeinija i njenog prevoda na arapski jezik u Jordanu, godine 1987. Nisam siguran da li uopce postoji drugi casopis, koji bi objavio ovaj prilog bez vecih ili manjih intervencija na njemu. Zato vam unaprijed zahvaljujem, jer ocekujem i siguran sam da ce ovaj prilog izazvati interesovanje! Izgleda da posljednjih godina nije bilo knjige za koju je predvidjena velika rasprostranjenost, kao što je to slucaj sa arapskim prevodom knjige "Otkrovenje tajni" od Ajatollaha Homeinija, u izdanju izdavacke kuce "Dar Ammar za štampu i distribuciju" u Ammanu 1987 godine.

 

Prevod predstavlja, uvodnicar, profesor na šeriatskom fakultetu, Ahmed el-Hatib i tvrdi da govor Imama Homeinija o vjednosti duša i poslije smrti tijela znaci vjerovanje u seljenje duša (metempsioza), pa tako i kufr (nijekanje) Dana prozivljenja i obracuna. On smatra da oprecnost šija mišljenju nekolicine sunnija, po pitanju posjete mezara znaci širk te da pretjerana ljubav prema Ehlul-Bejtu (Poslanikovoj porodici) razara vjerovanje u Allahovu jednotu, da je Ajetollah Homeini (preseljo 1989 godine) prvi spomenuo problem beda' (problem u islamskoj filozofiji) problem kojim su se bavile sve islamske frakcije, od šija, sunnija, mu'tezila, murdzia pa do kaderija. Dovoljno je da bilo ko, ne mora bili profesor šeriata, otvori bilo koju knjigu autoriteta ilmul-kelama (kao Sahrestani, ibn Hazm, el-Bagdadi ili el-Aš'ari) pa da pogleda cijeli historijat problema. Zatim Ahmed el-Hatib tumaci rijeci Imama Homeinija oslanjajuci se na pogrešan prevod, što znaci vrijedjanje ashaba i Poslanika.

 

Kada jedan profesor šeriata napiše uvod knjige, koristeci se ovakvim metodama, onda ga se treba potpuno okaniti. Primijetio sam da postoje ljudi koje ne brine da li ce se zarada Islama srušiti, ukoliko ce pasti Homeiniju na glavu. Medjutim, pošto je covjek vec preselio na Ahiret, to postaje naucni problem kome je potreban javni, a ne bibliografski tuzilac. Dakle, samo javni tuzilac, jer ovaj prevod je postao izvorom za svakog galamdziju protiv iranske islamske revolucije i njenog vodje.

 

Kao posljedica ovog prevoda, pojavio se veliki broj knjiga, a najvaznije su: "Sa Homeinijem u njegovom otkrovenju tajni" autor je ljekar Ahmed Kemal Sa's, "Homeinijeva smutnja" autor Seid Hawwa i šest clanaka islamskih mislilaca (!!!) koje predvodi doktor (!!!) Baššar Ma'ruf, sakupljenih u jednu knjizi pod naslovom "Homeinijeve blamaze" u izdanju iracke organizacije "Narodna islamska konferencija". Ali prije svega ovog na ovo istrazivanje me podstakao clanak objavljen u novima "Al-Ahbar" (jedan od brojeva mjeseca februara 1989 godine) autora Abdul-Mun'ima An-Nimara u vrijeme kada je cijeli islamski svijet dozivio ponizenje radi bljuvotina koje je izrekao Salman Rušdi u "Satanskim stihovima."

 

U to vrijeme javlja se doktor Nimr trazeci popuštanje pritiska sa Salmana Rušdija i usmjeravanje nešto ljutnje i na Homeinija, koji u svojoj knjizi "Otkrovenje tajni" vrijedja ashabe u mnogo vecoj mjeri nego što je to ucinio Salman Rušdi, pa je dvojicu odabranih ashaba, Ebu Bekra i Omera nazvao idolima Kurejša itd.

 

Pokušao sam se prisjetili da li sam procitao ove gluposti išcitavajuci "Otkrovenje tajni" na prezijskom jeziku prilikom pripremanja moje knjige "Iranska revolucija - korijeni i ideologija" Nisam se mogao niceg slicnog sjetiti. Kada sam se ponovo vratio na originalni tekst nisam našao ništa zbog cega se doktor Nimur ljuti. Zakljucio sam: "Stvar je dakle, u arapskom prevodu knjige". Došao sam do arapskog prevoda. Po prvi put sam, uz profesora šeriata, cije pisanje predstavlja potpunu odsutnost bilo kakve veze sa islamskom tradicijom, našao nešto sasvim novo u knjigama. Našao sam komentatora. Salim el-Helali. U svom prvom komentaru on lišava Islama velikog islamskog filozofa Ibn Sinaa i pravi od njega nevjernika "pripadnika ezoterijskih Karamita" (str. 17 u prevodu) Zašto ne !? Zar nismo u vremenu u kome se titula imama dodjeljuje nepismenima, a islamski univerziteti nazivaju njihovim imenima?!

 

U svakom slucaju svi komentatori ovog komentara ne izlaze iz domena bestidnih pogrda upucenih autoru knjige Ajatollahu Homeiniju, primjera "nevjernik, ezoterisl (batinija) lazov, zlobnik i perzijski nacionalist". A u svemu tome, jedina greška Ajatollaha je, što je na perzijskom jeziku upotrijebio rijec "citaoci" a prevodilac je preveo sa "Perzijanci". Na to je komentator sasuo pogrde. Zatim ga ponovo naziva covjekom šejtanskih nadahnuca i ahmakom. Prvi put, a nadam se i posljednji, da covjek vidi ime na naslovnoj strani knjige ciji je sav doprinos prostakluk ove vrste. U tome mu je i prevodilac pomogao, dajuci pogrešan prevod, koji otvara apetit ovakvom prostakluku.

 

Primjer za to nalazimo na 59 stranici, gdje autor, govoreci o šehidu, kaze: "Svim svojim bicem se zrtvovao na Allahovom putu" a prevodilac to prevodi ovako: "Stetovao je dušu svoju radi Uzvišenog Allaha" Na to, radio komenator obasipa Homeinija pogrdama, zbog toga što tvrdi da šehid štetuje svoju dušu. Zatim prevodilac prevodi izraz, koji u perzijskom originalu na 90 stranici znaci "velika šiiska Kraljevina" sa "Centar za širenje šiizma i njegovo sjedište". Na to komentator plane i kaze: "Muslimani bi se trebati paziti skrivenih Homeinijevih stremljenja, koja su skrivena iza ovih sedam redova."

 

Izraz "posredstvom svih muhaddisa" prevodilac prevodi sa "posredstvom obicnog naroda". Komentator nas na to upozorava da autor pored rijeci "obicnog naroda" podrazumijeva elitu sunne, iako covjek uopce nije pomenuo tu rijec.

 

Ponekad komentator, uprkos njegovog zaprepašcujuceg i vidljivog neznanja, pokazuje da on bolje razumije tekst od samog autora. Na jednom mjestu on komentira napomenu autora u vezi jednog šiiskog rivajeta, pa kaze: "Ovaj rivajet je nevazeci i ne znaci ono što namjerava reci Homeini" (str. 92). Definirajuci termin "al-beda", navodi rijeci koje se nepominju ni u jednom djelu ilmul-kelama, pa kaze: "Al-beda' znaci da Allah zna ono što prije nije znao" (str. 99) Ovakvih primjera je mnogo i prostor nam ne dozvoljava da ih sve navedemo.

 

Da se vratimo prevodiocu, koji nosi najveci dio ovog ciljanog i smišljenog posla, doktoru (!!!) Muhammedu el-Bendariju. Mozda je to pseudonim prevodioca, koji stvarno nosi titulu doktora, ali sigurno ne u perzijskom jeziku. Njegovo poznavanje perzijskog jezika ne prelazi fakultetsko poznavanje, a i pak je uzeo ime velikog prevodica Firdusijeve Sahname na arapski jezik, pocetkom sedmog hidzretskog stoljeca, cije ime je El-Feth bin Ali el-Bandari. Ne znam zašto koristi pseudonim ukoliko prevodi materijal u koga stvarno vjeruje. U svakom slucaju, prevodilac koji se upusti u prevodjenje ovakve knjige, koju je napisao istaknuti islamski pravnik u specificnim okolnostima, kao odgovor na odredjene knjige, te upotrebljavajuci odredjenu i preciznu terminologiju koju prevodilac uopce ne poznaje, to ukazuje na to da je prevodilac sa svojim prevodom (koga nazivamo prevodom iako to ne zasluzuje) potpuno zanemario sve ove okolnosti i specificnosti.

 

Mozda je to jedan od razloga slabosti i hladnoce arapskog teksta u odnosu na zestoku erupciju osjecaja koja prozima citav perzijski tekst. Ajatollah Homeini je napisao ovu knjigu 1942 godine. Bio je tada u cetrdestim godinama svoga zivota, još ne dostignuvši stepen idztihada (samostalno i autoritativno prosudjivanje u vjeri). Tada su saveznici svrgnuli i protjerali šaha Rezu Pahlavija, kada nastaje period izvjesnog popuštanja napetosti na iranskoj pozornici. To su iskoristili propagatori iranskog nacionalizma za napad na islam. Aktivnosti nekih vjerskih ljudi su im posluzile kao osnova za napad, aktivnosti koje inace ne spadaju u samu srz vjere. Al-Homeini je napisao ovo djelo kao odgovor na pisanje Ahmeda Kesrevija, islamskog istrazivaca koga je likvidirala organizacija "Fidaijjan Islam" nakon 1947 godine. Ahmed Kesrevi je otvoreno pozivao na povratak jeziku i vjeri predislamskog Irana. Al-Homeini takodjer odgovara izvjesnom Seriati Senkeledziju, koji je pozivao na obnovu unutar mezheba, zatim, Abu el-Fadlu Dzebajdzaniju el-Behaiju i onima koji su ih slijedili i svoju vjeru pretvorili u napad na vjerske ljude i razne oblike ispoljavanja isnaašerijskog šiizma. Napadom na islamske spomenike, tvrdeci da su to kaburi, vehabizam je u to vrijeme potresao osjecaje muslimana širom islamskog svijeta. Zbog toga je "Al-Azhar" poslao svoju delegaciju, koju je predvodio sam Sejhul-Azhar. Medjutim, odgovorni su odbili primiti delegaciju.

 

Svi oni koji su napadali znamenitosti Ehlul-Bejta i njihovo velicanje bili su optuzivani za vehabizam. Sloga su savremene vehabije smatrali da je knjiga Al-Homeinija upucena upravo njima mada taj dio koji tretira sporedne islamske probleme (posjeta mezarima, zavjeti, istihare i šefa'at) predstavlja jedan vrlo mali dio knjige. A sve to, kao što to moze zakljuciti i svaki obican musliman, se ne svrstava u temeljne odrednice vjerovanja radi kojih bi uvodnicar i komentator knjige tekfirio njenog autora. Pošto organizacija, koja je fabrikovala ovaj prevod, nije bila upoznata o pozadini originalnog teksta, to je najveca odgovornost upravo na prevodiocu. Jeste li ikada culi za prevodioca koji se odlucio na prevod teksta iz odredjene naucne oblasti, a da nema nikakvog opceg predznanja niti znanja o terminologiji te oblasti? Tako prevodilac prevodi rijec "riwayat" (predaja) sto je fikhski termin, rijecju "hikayat"?!! (prica) (str. 93). Ili pak da se odluci na prijevod teksta cija je pozadina jedno citavo vremensko razdoblje šiiske i filozofijske kulture i suflzma, a da ne posjeduje nikakvo znanje o tome, pa nasumice prevodi ili po dogovoru. Tevhid izvrce na širk, Allahovo savršenstvo u bogohuljenje.

 

Zatim nije u stanju razlikovali predaju o kravi Izraelcana, gdje je ubijeni ozivio kada je udaren jednim dijelom krave, i predaje o teletu Samirije, koji je šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio te je zlatna statua postala tele koje je davalo glas kao da muce. Pod pojmom "resul" u ovoj predaji, misli se na meleka Dzibrila, a prevodilac prevodi sa "poslanik, vjerovjesnik" (nebijj). Inace, ovaj rivajet predstavlja jednu veliku oblast u perzijskom sufizmu. Tako prevodilac miješa ove dvije predaje na stranici 62.

 

Prevodilac jednostavno pati od sramnog neznanja u svemu što se odnosi na islamijate. Na jednom mjestu on kaze, a to bogohuljenje se pripisuje Imamu Homeiniju: "Postoje, na primjer, razlike medju muslimanima o postojanju Allaha, da li On postoji ili ne". Zatim prevodilac nastavlja: "Da li se On utapa nu Samog Sebe ili se ne utapa? Moze li biti da Allah ima tijelo ili pak nema? itd. (prevod, str. 135) Dakle, prema ovom prevodu, Ajatollah Homeini je taj koji je rekao da medju muslimanima postoje razlike po pitanju postojanja Allaha. Da li je on to rekao?

 

Evo sta je on doslovno rekao: "Postoje, na primjer, razlike medju muslimanima: "da li Uzvišeni Allah ima svojstva ili nema", "jesu li ona sama bit Njegova ili nisu" ili "da li Allah moze biti tijelo ograniceno prostorom"? (perzijski tekst str. 113) Sada uporedi dva prevoda. Kada prevodilac naidje na fikhsko pitanje koje kaze: "Kolicina vode od jednog kurra (tezinska mjera) postati ce necista ukoliko u nju padne nedzaset pa makar bio on velicine iglene glave", on ga potpuno izostavlja, jer ne poznaje znacenje rijeci "kurr" i ne zeli se potruditi da ga pronadje. Naravno, on je zauzet hitnijim stvarima, falsificiranjem teksta, (prevod, str. 231 / originalni tekst, str. 218)

 

Drugi fikhski problem "Muqaddimah al-wajibi wajibun" prevodilac dva puta izostavlja, jednom na 244, a drugi put na 245 stranici. Medjutim, nije mi jasno zašto prevodilac izostavlja cijelu 265 stranicu teksta, a posebno stoga što Ajatullah Homeini na tome mjestu kritizira sistem zasijavanja rize i daje nova rješenja, te o teškocama sa kojima se susrecu poljoprivrednici. Ako prevodilac ne poznaje islamsku pravo, zar nije mngao profesor šeriata obratiti paznju na to, ili pak ni on nije procitao tekst za kojeg je napisao uvod. Ono što pojacava sumnju da je veza izmedju prevodioca i perzjjskog jezika izmišljena, jeste cinjenica da on uopce ne poznaje historiju islama. Tako prevodilac izostavlja tekst u kojem se pomnije bilo koja historijska licnost ili historijski dopadjaj. Na taj nacin je izostavljen pomen sporazuma sa Englezima (wuthuq ad-dawlah). Takodjer je izostavljen pomen Muhtarija i Ahmedija. dvojice ugnjetaca naroda u vrijeme Rida Hana. Radi izostavljanja pomena ove dvojice, prevodilac je bio primoran izostaviti vecinu teksta sa 283 stranice, ne zeleci to nicim naznaciti. Uz sve pomenuto, prevodilac (koji je sebi prisvojio ime el-Bandari, inace ime znamenitog i poznatog prevodioca najtezeg teksta perzijske knjizevnosti) je napraviti grešku od kojje bi se zastidio bilo koji prevodilac na svijetu. On je naime, prevodio na arapski jezik tekstove koje je sam autor preuzeo iz arapskog originala. Bilo je samo potrebno da se vrati na originalni arapski tekst. Ako prihvatimo opravdanje da se prevodilac nije htio zamarati time. da li mu prilici, kada naidje na kur'anski ajet koji je u knjizi preveden na perzijski jezik, da ga ponovo i na svoj nacin prevodi sa perzijskog na arapski jezik ne obracajuci se pri tome na Kur'an da bi ga odatle samo preuzeo. Tako sasvim pogrešno prevodi kur'anski ajet iz sure Taha na 160 strani prevoda.

 

Ako i pomislimo da prevodioc nije znao da je to sto prevodi ustvari kur'anski text, zasto ga je onda oznacio i stavio u zagradu.

[Kada se radi u prevodu ajeta treba napomenuli da prevodilac uglavnom donosi sinonime za orginalne kur'anske rijeci, mijenja oblik originalnih rijeci i pravi inverziju rijeci. U svakom slucaju, radi se u nedopustivom aktu. Jer napraviti i najmanju i najbezazleniju izmjenu u kur'anskom tekstu znaci oduzeti mu svojstvo nadnaravnosti i Bozansku izvornost]

 

A mi mozemo zamisliti prevodioca koji nece da otvori Kur'an-i Kerim kako bi uocili njegovu izvanrednu genijalnost u falsificiranju tudjih tekstova, izostavljanju i ponavljanju, a sve to da bi na kraju "izašao" sa tekstom kojim ce Ajatollaha Homeinija okvalificirati kao kafira, nevjernika, tekst koji ce biti izvorom za svakoga ko mu ubuduce bude zelio prilijepiti etiketu kufra.

 

Da, draga moja gospodo šejhovi i veliki ucenjaci, raduje me, uz duzno poštovanje prema vašim razlozima i poticajima, da vas sve upozorim da ste prevareni jednim falsificiranim tekstom, koji se manje-više ne razlikuje od filmskih falsificiranih materijala. A dokaz? Hajde da zajedno prelistamo knjigu u svjetlu originalnog perzijskog teksta. Poseban clanak o akaidu (islamskom vjerovanju), koga autor naslovljava sa "Tevhid" tretira, kao što sam rekao, neke sporedne islamske probleme u kojima razliciti stavovi ne mogu biti razlog da se neko naziva kafirom.

 

Uprkos tome, to su danas postali naši temeljni problemi u ovom vremenu zaostalosti, slijepog slijedjenja i nafte. Tim prije, prevodilac ih je trebao vjerno prenijeti iz originala, ali postojanje lošeg svijeta i namjere, potaklo ga je na intervencije u nekim njegovim dijelovima. Tako je, ono sto je htio izostavio, kako bi diskusija Al-Homeinija o problemu mu'dzize (nadnaravnog djela) izgledala nelogicna ili nerazumljiva. U prevodu na stranama 66 i 67 iz teksta je izostavio cijele redove pa je prevod nerazumljiv. Takodjer je izostavio tekst na 74 stranici perzijskog originala, a u prevodu na 57 stranici, pa je i tu prevod ostao nerazumljiv. Kada prevodilac ne razumije neki tekst onda to ide na uštrb ideja autora. Kada prevodilac izostavi sintagmu na 61 stranici, a koja slijedi nakon recenice: "Mi vas upucujemo da upitate bilo kojeg šiju isnaašeriju" a izostavljena sintagma glasi: "A za ostale šije nismo odgovorni" (str. 57 perzijskog originala) onda ne mozemo reci da je to izostavljanje iz neznanja. Izostavljena sintagma u perzijskom originalu je oznacena zagradama, a njeno izostavljanje u prevodu ima za cilj izjednacavanje medju ekstremnim i umjerenim šiiskim frakcijama. Na zalost ovo je prisutno u napisima ciljanih sunnitsko-šitskili polemika u vrijeme kada su neke renomirane sunnitske institucije ugošcavale vodje ekstremnih šitskih frakcija, darovale im titule i dozvoljavale im restauraciju njihovih svetilišta. Ali o tome ovdje ne zelimo govoriti.

 

Izostavljanje nekih dijelova teksta pokazuje da se prevodilac odlucio na prevodjenje sa vec unaprijed prihvacenim, odredjenim idejama, stoga izostavlja recenicu: "... da bi shvatili velicinu islamskih gradjevina, koje su sagradjene kao spomenici širom svijeta" (str. 80). Pošto prevodilac ne poznaje znacenje termina "taswiyah" i "tasnim" ("zaravnanje" i "sljeme") u diskusiji o gradjevini mezara, on izostavlja cijelu 85 stranicu. Ali, nije nam jasno zašto je izostavio šest redova na 96 stranici (80 stranica u originalnom tekstu); da li zbog toga što oni sadrze samo hvalu i slavljenje Kur'ana? Ili mozda ne voli da autor izgleda kao neko kome je Kur'an u srcu. U stvari, skoro da nema stranice prevoda na kojoj nema izostavljanja teksta. Izostavljanje zbog neznanja je jasno i vidljivo, a izostavljanje zbog ljenosti, kada tekst ima svoju odredjenu pozadinu koju prevodilac treba istraziti, takodjer, je jasno. Medjutim, postoji i izostavljanje koje je zasigurno smišljeno i sa odredjenim ciljem. Vecina ovog namjernog izoslavljanja i smišljenog iskrivljavanja prevoda, koji je daleko od originala, nalazi se u posebnom dijelu o "imametu". Na pocetku zelim upozoriti da ja ovdje ne diskutiram stavove autora o imametu, niti zauzimam svoj licni stav - ni pozitivni ni negativni - naspram autorovih stavova. Zelim samo ukazati na sljedece:

 

1. Pogledi Ajatollaha Al-Homeinija o imametu, vilajetu, visajetu i halifetu nisu njegov izum (nisu ništa novo), niti su plod njegovog idztihada. Ovi pogledi su prisutni u šitskoj tradiciji više od hiljadu godina. Zato napad na Imama Homeinija zbog ovih stavova ima politicki cilj i pozadinu.

 

2. Ova diskusija tretira samo prevod i njegovu blizinu ili pak daljinu naspram perzijskog originala. To je naucna diskusija koja uzima u obzir naucnu svijest u našim zemljama. To je posljednje sto je ostalo nakon izgubljenih drugih "svijesti." Kada prevodilac prevede sintagmu:

"ljudi odani strastima i oni koji traze vlast" (strana 107 perzijskog originala) sa "oportunisti u zasjedi" (strana 123 arapskog prijevoda); ili pak prevede sintagmu: "Lutke (igracke) u rukama nekolicine onih koji su prigrabili tudje pravo" sa "bezobrazni gusari" ovakvim prevodom on direktno upire prstom u svoje protivnike. Po mišljenju sunnija ovaj tekst tretira prvu trojicu halifa r.a. iako Homeini misli na sve ucesnike "Sekife" nakon preseljenja Poslanika s.a.v.a. ili one dogadjaje koji su uslijedili, a oko njih se slazu sunnitski i šiiski izvori. Zatim prevodilac ili komentator, ne znam koji od njih dvojice, u fusnoti 126 stranice kaze: "Al-Homeini i njegovi sljedbenici nazivaju Ebu Bekra i Omera kipovima (idolima) Kurejša". Zatim prenosi jednu vrlo prostu dovu, koju moze izgovoriti samo bezboznik, pa kaze: "Ova dova je potpisana od eminentnih šitskih fakiha, a medju njima je i Homeini". Zatim dodaje: "Ova dova se nalazi u djelu "Kitab al-Zari'ah," djelo šiiske tradicije, a iznad svega, dova je prenesena iz knjige na urdu jeziku "Tuhfah-al-'awam". Tako svaki alim ili onaj koji bi da se tako pokaze moze pripisati dovu Al-Homeiniju, koji Ebu Bekra i Omera nikada nije oslovio osim titulom "šejh" i koji je dolaskom na vlast otvoreno zabranio njihovo vrijedjanje. Tako je ovim "naša ulema" pridodala nešto novo naucnoj metodologiji, a to je da se bilo koja napomena pridodata prevedenom djelu obavezno pripisuje autoru. Jeste li ikada prije culi za nešto slicno?

 

Osim toga, odakle procedura potpisivanja dova od strane šejhova, koju pominje prevodilac ili komentator? Nikada se govor obicnih pripadnika neke frakcije (sekte), ukoliko je uopce i izrecen, nije pripisivao njenim misliocima i alimima. Prevdilac i komentator to zasigurno znaju. Zatim dolazimo do drugoy pasusa gdje stoji: "Poslušnost vladi rukovodecih licnosti (ulul-emr), znaci poslušnost vladi islama". Ova aludirajuca recenica, koja inace potpuno iskrivljuje misao autora, trebala bi biti prevod sljedece recenice: "Pošlo je Allah Uzvišen i Slavljen neka je, obavezao ummet na poslušnost rukovodecih ljudi (ulul-emr), onda bi vlada islama morala biti samo jedna, niti moze biti više vlada na jednom zakonu, jer bi se u protivnom dogodila anarhija," (109 stranica perzijskog originala). Prevodilac takodjer, prevodi sintagmu "propisi o daljnjoj rodbini i nasljedstvo nane" sa "propisi o ogranicenim (nesposobnim) i nasljedstvo" (127 stranica arapskog prevoda). Slijepo prevodjenje u stvarima kao što su ove moze proizvesti neprijateljstvo medju razlicitim grupacijama unutar muslimana, što je prema svim mjerilima zlocin. U stvari, to je i glavni cilj prevoda.

 

Odgovarajuci na pitanje: "Ako je imamet nuzan, zbog cega to Uzvišeni Allah nije eksplicilno pomenuo, a ni Kur'an-i Kerim nigdje otvoreno ne pominje da imamet pripada Aliju i njegovim sinovima poslije njega, autor kaze: "Isto pitanje mogu i ja vama postaviti, pa ukoliko imamet nije nuzan, zašto to Uzvišeni Allah nije jasno obznanio, da bi sprijecio razdor medju muslimanima, kako se ne bi dogodila sva ona krvoprolica oko ovog problema? Bilo bi bolje da je Allah objavio suru kojom nijece pravo Aliju a.s. i njegovoj djeci na imamet. Time bi razdor medju muslimanima bio izbjegnut, jer Ali nikada i nijednom nije prekršio Allahovu volju, a nije bio ni od onih koji traze vlast. Ali, mi cemo dokazati ovo: da je Uzvišeni Allah cak i eksplicilno pomenuo njegovo ime, razdor ne bi bio izbjegnut, vec bi se desile još gore stvari" (113 stranica perzijskog originala). Ovaj pasus prevodilac je ovako preveo: "Problem za vas je u tome da ljudi, koji drze do vjere mogu reci da je imamet postojao, ali zašto to Allah nije pomenuo u Njegovoj Knjizi da bi se izbjegao razdor medju muslimanima oko ovog problema? Bilo bi bolje da je objavio ajet kojim bi potvrdio imamet Alija i njegove djece poslije njega. To bi bila garancija da se izbjegne ovaj problem" (129 stranica arapskog prevoda).

 

Ostavimo po strani ljepotu izraza, ali, da li uopce postoji veza izmedju ova dva citata? Zar nije bilo bolje da strana koja je uradila ovo sramotno djelo, ponudi vjeran prevod originalu i reagovanja od strane pouzdane uleme u tom domenu, tim više, ako znamo da su isprovocirani (ubaceni) problemi zaustavili istrazivanje u islamskoj tradiciji?! Medjutim, izgleda da je strana koja se obavezala ponuditi odgovor, ne zna ništa drugo do falsificiranje tekstova, a zatim odgovoriti vrijedjanjem na iste. Primjeri ovakve modifikacije teksta i opcenito prevoda ne mogu se izbrojati, tako da se citalac nadje pred sasvim novom knjigom. Ali nije tako, pozovite mnoge, dobre poznavaoce perzijskog jezika, osim savremenog el-Bandarija, pa neka prosude. Stvar sa prevodiocem ide dotle da intervenira cak i u napomenama autora. Kada autor u fusnoti navodi najvaznije sunnitske izvore, kojima argumentira svoje stavove i brojeve stranica, prevodilac to sve potpuno izostavlja, (115 stranica perzijskog originala, a 132 u arapskom prevodu). Cime ovo nazivamo? Odmah poslije ovoga, prevodilac pada u smiješnu i strašnu grešku. Ponadao sam se da je to štamparska greška, ali se ona ponovila. Prevodilac kaze: "I sunnije i šije se slazu da Poslanik ima udio u petini (prilikom raspodjele ratnog plijena) i daje drugi udio Illahu (Allahu), (132 stranica arapskog prevoda).

[Autor se cudi upotrebom rjecju "Illah" za Allaha, a koja se obicno upotrebljava za bozanstvo opcenito. Interesantno je da je prevodilac cesto upotrebljava u prevodu]

 

U perzijskom originalu nema dileme. U njemu se pominje rijec koja oznacava blizu rodbinu, porodicu, (446 stranica perzijskog originala). Da li prevodilac ovim putem zeli zabraniti porodici Poslanika njeno pravo u petini?

 

A sada dolazimo do jednog posebnog dijela prevoda. Neka mi citalac halali ako ovdje malo oduljim ... jer je prevod u ovom dijelu, osim sto je veoma loš i nepravilan, dao citaocu jednu uzasnu predstavu o tome kako Imam Homeini tretira svoj i stav prijašnjih šiia o krajnostima koje pripisuju Omeru r.a. Tekst se ovdje odnosi na "ruzijjet jevmul-hamis" kako se to naziva u šiiskoj tradiciji. To je dan kada je Poslanik, s.a.v.a. preselio na Ahiret. Al-Homeini kaze: "Kada je Poslanik s.a.v.a. bio na smrtnoj postelji, okupio se veliki broj ljudi na njegovom blagoslovljenom mjestu. Tada je Poslanik rekao: "Dodjite da vam napišem nešto, da u zabludu, poslije mene ne odete". A Omer sin Hattabov, je rekao: "Allahov Poslanik bunca." Ovu predaju prenose historicari i prenosioci hadisa, kao Buhari, Muslim i Ahmed uz razlike u izrazu ... Ukratko, ova sintagma, na ovakav nacin izrecena od sirane neozbiljnog sina Hattabova, dovoljna je ljubomornom muslimanu do Sudnjega Dana ... Uistinu, oni su cijenili Poslanika onako kako je potrebno, jer on je s teškom mukom podnosio nedace i iskušenja da bi njih na pravi put izveo. Castan i revnosan covjek zna u kakvom je stanju preselila njegova blagoslovljena duša, nakon što je cuo ove rijeci sina Hattabova, ovu neozbiljnost, za koje je receno da su izrecene (da izviru) sa osnova nevjerovanja i otpadništva, jer proturjece Kur'an-i Kerimu i njegovim jasnim ajetima i koje u suri "Nedzm" kazu:

"On ne govori po hiru svome - to je samo objava koja mu se obznanjuje, uci ga jedan ogromne snage" An-Nedzm 3-5

 

 

U drugom ajetu stoji: "Slijedite Allaha i slijedite Njegova Poslanika"

 

ili pak ajet: "Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite"

 

"A drug vaš nije lud" (119 stranica perzijskog originala).

 

U arapskom prevodu prevodilac ovako prevodi pomenute recenice: "Kada je Poslanik bio na smrtnoj postelji i okruzen velikim brojem ljudi, rekao je obracajuci se prisutnima: "Dodjite da vam nešto napišem, što ce vas od zablude zaštititi." Omer sin Hattabov je rekao: "Zaista Allahov Poslanik bunca." Tekst ovog rivajeta prenose historicari i muhaddisi kao Buhari, Muslim i Ahmed uz razlike u izrazu. Ovo potvrdjuje da je ovu izmišljotinu izrekao lazac, sin Hattabov i ona je najbolji dokaz svakom ljubomornom (revnosnom) muslimanu. Uistinu su oni dali Poslaniku istinsko cijenjenje; Poslaniku koji se zalagao, trudio i podnosio teškoce da bi ih na pravi put izveo, a oci je njegove zatvorio sa rijecima sina Hattabova u ušima; rijecima zasnovanim na lazima koje izviru iz djela nevjerovanja i odmetništva te koje proturjece ajetima, (koji su navedeni itd), (137 stranica arapskog prevoda).

 

Ova dva citata su bliska onoliko koliko su bliske ove dvije recenice: "Ti si covjek u kome ima dzahilijjeta (neznanja, neznaboštva)" i recenice: "Gospodara mi Ka'be, ucinio si širk (Allahu si pripisao druga)" uzimajuci u obzir postojecu suštinsku razliku u znacenju izmedju ove dvije recenice.

 

Ako se neki musliman ljuti zbog toga što je o Poslaniku s.a.v.a. receno da bunca, dok je na smrtnoj postelji pa u toj ljutnji izgovori recenicu koja prelazi granice lijepog ponašanja, a time ne ucini širk niti zanijece Allaha - pa, prihvata li to poštovana ulema, da se za Poslanika kaze da bunca, a ne prihvata da se za sina Hattabova kaze da je grub i osoran?! Kakvog li mjerenja dvostrukim standardima!

 

Prevodilac dalje nastavlja sa izmjenama onako kako mu se dopadne, jer iza njega stoji ustanova koja ga podstice, štiti i objavljuje ova besmislena naklapanja. Pogledaj ovaj tekst na vrhu 123 stranice perzijskog originala: "Potrebno je napomenuti da je zavjet Poslaniku, imamu ili bilo kojem covjeku ispravan u njegovom šeriatsko-pravnom obliku, ukoliko se odvija u dozvoljenoj stvari i u uobicajenom jezickom obliku, u protivnom bit ce da je Poslanik ili imam taj koji za to nagradjuje, a to je besmislica u koju pada obican narod. To je cak i seriatom zabranjeno".

 

Naš sjajni prevodilac to ovako prevodi: "Ne smijemo zaboravili da ce zavjet Poslaniku ili imamu biti seriatski ispravan ukoliko je "Illahu" (Allahu) i kao takav bude na snazi. Tada ce Poslanik i imam biti oni koji za to nagradjuju, u protivnom se zavjet smatra neispravnim i nevazecim, a mozda je i zabranjen (haram)" (arapski prevod 141 stranica).

Pogledajte samo kako je potpuno izmijenio znacenje teksta, kao što se divlji magarac izvrce na njegovu ruznu glavu, kako je rekao Imam Ali. Tako na mnogim mjestima ovog cudnog prevoda, dovoljno je da negaciju zamijeni potvrdom, a potvrdu_negacijom ili pak da izostavi samo jednu rijec, kao na primjer rijec (osim) ili (osim, do) ili (ne), pa da znacenje teksta bude sasvim suprotno od onoga što autor hobe da kaze. Tako smo zaprepašteni rijebima Imama Homeinija: "Ratovanje uz imama je isto što i konzumiranje svinjskog mesa" (238 stranica arapskog prevoda). Ustvari on kaze: "Ratovanje bez prisustva imama je istu što i konzumiranje svinjskog mesa," (225 stranica perzijskog originala). I ovo je znanje nekih koji se bave naukom u ovom crnom vremenu. Zatim dolazimo do drugog problema u kojem je ovaj prevod odigrao svoju ulogu u raspaljivanju strasti.

 

Naime, radi se o problemu, da šije posjeduju svoj, poseban mushaf, jer navodno smatraju da je Objava spuštena hazreti Fatimi, radijallahu anha, kao utjeha za smrt Allahova Poslanika i da je Objava potrajala donoseci joj vijesti o prijašnjim narodima te da je to temelj i osnova onoga što šije nazivaju Fatiminim mushafom, posebnim mushafom šiia.

Neki su otišli toliko daleko da su prenosili sureta i ajete iz tog toboznjeg mushafa. Medjutim, sve što je receno u ovoj knjizi ("Otkrovenje tajni") o pomenutoj temi, u stvari je Homeinijev odgovor onima koji iznose ovakve tvrdnje. On kaze da onaj ko se koristi glasinama obicnog naroda, a zatim pripisuje šijama isnaašerijama slicne lazi i izmišljotine, time im nanosi veliku štetu ...

 

Sta je u svemu tome uradio prevodilac? Predstavio je ovaj dio, kao što je uradio i sa ostalim dijelovima knjige, kao rijeci (govor) Imama Homeinija i njegovo vjerovanje. Kada Al-Homeini kaze: "Nije trebalo da nas bez potrebe obavezujete na odgovor, jer za spuštanje Objave nije potrebno cetrnaest poslanika" (bay'ah), koju su polozili Vladaru (emiru) pravovjernih i imamima islama opcenito, na Oprosnom hadzdzu. Njihovo uzdrzavanje od polaganja zakletve je vjerodostojno preneseno (mutevatir), imajuci u vidu da je zabiljezeno u historiji i predajama šija i sunnija. I stvarno, samo njih trojica ili sedmorica, nisu se ustegli od polaganja zakletve, ni javno ni tajno, u sebi, niti su odobrili onima koji su se usprotivili Aliju a.s. u protivnom, broj onih koji se nisu uzdrzali od polaganja zakletve hazreti Aliju (koji su polozili zakletvu Aliju a.s.) bio bi dvjesto dvadeset ljudi; broj koga je utvrdio i Serefuddin u djelu "El-fusul el-muhimmah". Jedan broj je utvrdjen u djelima: "El-Isti'ab" "El-isbah" "Asad el-gabah" i drugim meritornim djelima ehli sunneta.

 

Ako se sve ovo izostavi, šta ce onda ostati od teksta i kakva je korist od prigovora i protesta? Zar nije bilo neophodno precizno i dobro prevesti knjigu, a zatim arapski tekst predati strucnjacima i alimima (ukoliko strana koja stoji iza svega ovoga uopce priznaje i sunnitsku ulemu) jer u protivnom, zbog cega se ovo izostavlja u diskusiji problema hilafeta Alija radijallahu anhu? Da li to znaci da danas nema ko ponuditi odgovor na ovaj spoorni problem, do neobrazovani prevodilac, nepromišljeni i glupi komentator ili uvodnicar, koji uopce ne shvata svoju strucnu naobrazbu? Da li se moze postici pobjeda za neki mezheb (pravac), stav ili akide, ovolikom kolicinom naucne obmane, pogrda i prostote? Da li je uopce moguce da jedan ovako unakazen tekst, za nekoga djeluje ubjedljivo? Kladim se da niko nije razumio, a prije svih sam prevodilac, od onoga što je u prevodu preneseno o temama šefa'ata, dobrih djela (kurban), "tazijhah" i "rawdah," (strana 188-195 arapskog prevoda), jer kolicina izostavljenog teksta je tolika da potpuno kvari kontekst teksta, (na stranici 189 izostavljeno je cetrnaest redova od cega su cetiri sa 168 stranice perzijskog originala, a deset redova sa 169 strance).

 

Pozivam prevodioca, a on je Arap, da procita stranice i vidi šta je uradio, pa mi kaze šta je razumio od svega? Ovdje je mnogo teksta izostavljeno, a što je prevedeno - prevedeno je pogrešno. Upravo na ovaj dio usresredjene su strelice napadaca. Da li sve to zavrjedjuje paznju ili je pak prevod smišljeno ponudio materijal za napad? Mada preostali dijelovi knjige nisu korišteni u isprovociranoj borbi oko nje. Ipak opci pokazatelj lošeg prevoda izmjene i izostavljanja u tekstu u njemu, pokazuje nam kakva je bila uloga prevoda u predstavljanju kompletne knjige. Prevodilac je svjedok, a laz svjedoka je dovoljno utvrditi u jednom dijelu njegovog svjedocenja pa da se cijelo svjedocenje odbaci. Ovo je islamski propis, o svjedocenju, a šta je tek sa svjedocenjem koje je tako prozirno od A do Z. Od 199 do 334 stranice (do kraja) knjiga tretira stavove autora o politickoj ulozi fakiha, o njegovim politickim i socijalnim idejama u domenu islamske vlade. I umjesto da institucija, koja stoji iza ovog prevoda uradi dobar i precizan prevod, ako ništa drugo ono bar radi poznavanja osnovnih politickih smjernica drzave kojoj se stoji u zasjedi (protiv koje se vodi prikrivena politika), prevodilac slijedi ište, vec pomenute metode izostavljanja i izmjene originalnog teksta.

 

Korica zbirke dova

 

Iranske hadzije su nosile zbirke dova na hadzdz, ali u svakog je bila zadnja korica otknuta. Na pitanje zbog cega je zadnja korica otkinuta oni su odgovorili da su im Saudije (vehabije) to pootkidali na aerodromu u Dzedi, jer su na zadnjoj korici bile rijeci Imama Homeinija, koje glase:

"O vi koji ste kod Allahove kuce zamolite Allaha za vasu bracu koji su ustali protiv Amerike"

 

Prevodilac izostavlja sve što se odnosi na kritiku kraljeva i vlada drzava, kao što izostavlja sve što moze predstavljali napad na Amerikance. Ponekad izostavlja i autorove stavove u islamskoj politici te izostavlja vecinu napada na Rida Šaha. On takodjer izostavlja sve što se odnosi na odbranu primjene šeriata i njegove velicine i vaznosti u suceljavanju sa pozitivnim zakonima. Primjera za to je mnogo. Skoro da nema ni jedne stranice, pocevši od 199 stranice pa do kraja knjige, a da na njoj nije nešto izostavljeno. Kolicina izostavljanja se krece od jedne rijeci ili sintagme, koje prevodilac nije razumio, pa do petnaest redova ili cijele stranice, kao na primjer izostavljanje 259 stranice perzijskog originala, a dolazi poslije cetvrtog reda 268 stranice arapskog prevoda. Tu se govori o materijalnom tretmanu pripadnika Poslanikove porodice. Prevodilac ide cak dotle pa izostavlja tekstove koje autor donosi da bi na njih dao prikladan odgovor. Tako se stice dojam da se autor bori protiv nepostojeceg protivnika: kao kada izostavi rijeci pisca, kome autor odgovara: "Odredili su miraz covjeka koji se rodi sa dvije glave, propise zenidbe sa zenama od dzina, propise o mrtvima, od casa smrti pa do Sudnjeg dana, medjutim, uopce nije diskutirana tema vlasti, sto je prvi korak ka uspostavljanju zivota i s cime se ljudi susrecu u svakom vremenu. (237 stranica persijskog orginala, 248 stranica arapskog prevda)

 

Prevodilac ponavlja prevod rijeci koja inace znaci "falsifikat, izmišljotina" sa rijecju "kakvoca" (strana 252). Sintagmu: "Obavezna regrutacija u Islamu" prevodi sa "prisilni sistem u Islamu" (strana 252). Prevodilac nastavlja sa ovakvim prevodjenjem kroz cijeli govor o vojnoj sluzbi u islamu; što šteti i ugrozava i tekst i islam. Zatim pravi izmjenu u fusnoti na 255 stranici pa umjesto "Kitab el-wasir (naziv djela) od Ibn Kajjima el-Dzevzijje, stoji "Kitab el-furusijjah". Prevodilac izostavlja dio u kojem autor govori o tome kako je potrebno da bogataši pomazu izmirenje poreza siromašnih (257 stranica perzijskog originala, 266 stranica arapskog prevoda). Ocigledno da prevodilac ne zeli naljutili bogataše i milionere. Inace, prevod cijelog ovog dijela je došta uopcen i izgleda predstavlja ono što je prevodilac razumio. Razliku izmedju originalnog teksta i prevoda najbolje cemo shvatiti ukoliko napravimo poredjenje izmedju pameti autora i pameti naobrazbe i opce kulture prevodioca.

 

Da bih nabrojao sve greške prevodioca, bilo bi mi potrebno prevesti knjigu iznova. Kladim se da niko nije razumio nijednu rijec sa 329 stranice. Ta stranica je dosta uopcen prevod 330, 331, 332 stranice persijskog originala. Još uvijek nisam uspio odgonetnuti razloge zbog cega je izostavljao (skratio) tekst ovih stranica, jer se tu govori o problemu otudjivanja ljudi od vjere i njegovim razlozima. Nije mi jasno bez obzira koliko se trudio da saznam, zbog cega se ovaj fabrikovani prevod, (namjerno fabrikovan ili iz neznanja ili pak sve to zajedno) smatra dokumentom i zbog cega se uzima kao dokaz protiv Ajatollaha Al-Homeinija. Ovaj prevod je ustvari, najbolji dokaz protiv onih koji su ga napisali. Ostala je još jedna vrsta izostavljanja (skracivanja) teksta, za koje ja ne nalazim nikakvo opravdanje. Za to je stvarno potreban psiholog.

 

Naime, ako kazemo da je razumljivo izostavljanje teksta gdje se vrijedjaju Amerikanci, pa i izostavljanje uvreda Rida Šaha, jer je i on bio kralj, moze li mi iko reci razlog zbog cega je izostavljeno sve što upucuje na ljude koji rade za tudje (neprijateljske) interese i na njihov ruzan svršetak koji ili neminovno ocekuje, na ljude koji tako lahko prodaju svoja pera?!

(Jedan primjer, ali ne i jedini, za to je na 90 stranici arapskog prevoda, na 73 stranici perzijskog originala). I na kraju, šta na sve ovo kazu gospoda istrazivaci, doktori nauka, šejhovi, profesori i predsjedavajuci kongresa, koji su se posluzili ovim falsifikovanim prevodom i pozdravili njegovu pojavu. Ima li ko od njih da nešto kaze?!

 

Profesor doktor Ibrahim el-Dassuqi Seta predsjednik odjela za istocne jezike i knjizevnost Filozofski fakulteta - Univerzitet Kairo