Poziv u islamsko jedinstvo kao nacelo Islamske Revolucije

 

Jedinstvo je jedan od kur'anskih principa i sa sigurnošcu se moze reci da je to garant pobjede, uspjeha i opstojnosti svakog društvenog poretka. Nezavisnost i ocuvanje originalnosti islamskog društva, takode, je moguce samo uz jedinstvo i slogu medju muslimanima.

 

Kur'anski citati

 

"Svi se cvrsto Allahova uzeta drzite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On slozio srca vaša i vi ste, milošcu Njegovom, postali prijatelji..." (Ali-Imran:108)

 

"I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdrzljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdrzljivih." (Al-Anfal:46)

 

"Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rijeci, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo medju njima, šejtan je, doista, covjekov otvoreni neprijatelj."

(Al-'Isra:53)

 

"... i ne budite od onih koji Bogu pripisuju druga, (ni) od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka zadovoljna s onim što ispovijeda."

(Ar-Rum:31-32)

 

Iz navedenih ajeta jasno se moze izvuci nekoliko zakljucaka:

Svi muslimani se moraju cvrsto prihvatiti "Allahovog uzeta."

(U tefsirima Tefsirul-mizan, Fi-Zilalil-Kur'an i Tefsirul-menar pod pojmom Allahovo uze podrazumijeva se islamski Seri´at, odnosno, Kuran.)

Jedinstvo (vahde) je blagodat Bozija koju Allah stvara u srcima onih koji se Njemu i Poslaniku Njegovu, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, pokoravaju.

Sukob i unutrašnje svadje uzrokuju poraz i neefikasnost, kao i udaljavanje od izvornog islamskog ucenja.

 

Sukobi i svadje su nesrece koje stvara šejtan, proizvodeci tako razdor medju onima koji su se u stranke podijelili i koji samo svoja mišljenja i vjerovanje smatraju ispravnim.

Jednostavnije receno jedinstvo je od Allaha i milosti Njegove, a razdor i sukob su od šejtana i onih koji se drugim ljudima namecu kao bogovi, gospodari njihovih sudbina.

"A kome je šejtan drug, zao mu je drug."

(An-Nisa':38)

 

Islamska revolucija je, ustvari, bila napad islama na Zapad, zapadni kolonijalizam i zlocudnu zapadnjacku prevlast nad islamskim zemljama i muslimanima. Ovom Revolucijom je osvojeno strateški vazno mjesto u islamskom svijetu i porušeno je najvaznije utvrdjenje zapadnog kolonijalizma, s ciljem uništenja zlocudne zapadnjacke prevlasti i ostvarenja nezavisnosti islamskih zemalja, te ponovnog vracanja islamskim vrijednostima.

 

Oslanjajuci se na temeljno nacelo Kur'ana - jedinstvo (vahde), islamska revolucija je pozivala sve muslimane na ujedinjenje, smatrajuci muslimansko jedinstvo kljucnim faktorom u ostvarenju nezavisnosti i ponovnog uspostavljanja islamske vlasti. Pozivanje na jedinstvo islamska revolucija je sebi postavila kao jedan od strateških ciljeva, te ga je kao takvog i obznanila.

 

Imam Homeinije prvih godina Revolucije, tacnije 1963. (l6 godina prije njene pobjede) prilikom obiljezavanja godišnjice masovnog pokolja nad gradjanima Koma od strane šahove vojske i policije, izjavio:

"Naš put je islam, a naš cilj je da uspostavimo jedinstvo medju muslimanima i islamskim zemljama, da stvorimo bratske odnose sasvim islamskim grupama širom svijeta da napravimo neraskidiv i jak savez i dogovor sa svim islamskim zemljama u svijetu, kako bismo mogli da stvorimo jedan cvrst bedem naspram izraelskog cionizma i svih kolonijalistickih drzava u svijetu, kao i protiv onih koji se usudjuju upustiti u otimacinu prirodnih i drugih bogatstava ovog naroda."  [Et-Tawhid, br.55 str.84.]

 

A u jednom drugom govoru Imama Homeinija stoji:

"O muslimani svijeta, o sljedbenici tevhida! Razlog svih problema u islamskim zemljama je neslaganje i nepostojanje medjusobnog pomaganja. Simbol pobjede je jedinstvo rijeci i medjusobno pomaganje.

 

Uzvišeni Allah je rekao: "I svi se cvrsto Allahova uzeta drzite i nikako se ne razjedmjujte!" Drzanje Allahovog uzeta je uputa na medjusobno pomaganje medju muslimanima. Budite svi za islam! Svi se usmjerite prema islamu i dobrobiti muslimana! Udaljite se od razjedinjenosti i neslaganja, jer je to temelj svim našim problemima i nazadnostima!" [ibid]

 

Jedinstvo kojem poziva islamska revolucija, smatrajuci ga osnovnim ciniocem nezavisnosti islamskih zemalja i vladavine muslimanskih naroda, ima znacenje okupljanja muslimana oko "zajednickih i potpuno jasnih temelja vjere", kao i iskorištavanje svih raspolozivih mogucnosti islamskog svijeta s ciljem rješavanja problema muslimana. Naravno, muslimani se na osnovu zajednicke vjere u Jednog Boga, jedan Kur'an, jednog Poslanika i jednu Kiblu, kao i na osnovu postupanja u skladu sa Allanovom Knjigom i Poslanikovim sunnetom, mogu okupiti u zajednicu, te cvrsto se drzeci ovih temeljnih principa, sve svoje snage mogu usmjeriti prema njihovom uvazavanju i sprovodjenju, kao i njihovoj odbrani. Naravno, svako posebno, kao i svaka grupa unutar muslimanskog društva, moze zadrzati ona ubjedjenja i vjerovanja koja su karakteristicna za tu grupu, ali samo dotle dok ta ubjedjenja i vjerovanja ne dolaze u sukob sa opceprihvacenim i zajednickim nacelima.

 

Drugim rijecima, granice islama i kufra su casnim Kur'anom i Sunnetom jasno odredjene, što znaci da islamsko jedinstvo oznacava okupljanje svih onih koji se nalaze unutar granica islama oko zajednickog vjerovanja, kao i okupljanje ogromnih, ali i razjedinjenih, muslimanskih potencijala u jednu veliku silu s ciljem rješavanja muslimanskih nevolja i problema. Danas muslimani u islamskim zemljama posjeduju najbolji kadrovski, materijalni i ekonomski potencijal, a u isto vrijeme su najslabiji i najnesrecniji narod. Radi poblizeg upoznavanja sa potencijalima i mogucnostima islamskog svijeta obratite paznju na rezultate istrazivanja koje navodimo:

"Ukupna površina koju zauzimaju islamske zemlje iznosi 30.127.695 km2. Na njih otpada 13% svjetske proizvodnje rize, 10% pšenice, 54% prirodnog kaucuka, 20% pamuka, 22% kikirikija, 11% goveda, 25% ovaca, 30% koza, 9% proizvodnje u drvnoj industriji, 5% u industriji celika, 10% šecerne trske, 10% magnezija, 50% kalaja, 12% olova, 45% nafte, 35% fosfata, te 70% svjetskih rezervi nafte.

[Dugrafijjelul-Alemil-islami dr. eš-Sami; Egipat 1974,.]

 

Broj muslimana ce u svijetu, do 2020. dostici brojku od milijardu i pet stotina miliona. Vaznije od svega je to da muslimani imaju casni Kur'an, koji je za covjecanstvo vjecna Allahova uputa, kao i cisti i sveti Poslanikov, sallallahu alejhi ye alihi ve sellem, Sunnet, te ogromno naucno-kulturno naslijedje cijim blagodatima se u prošlosti koristio i Istok i Zapad. Natprosjecna intelektualna nadarenost, koju su muslimani pokazivali u prošlosti, pokazatelj je da muslimani, uz oslanjanje na Allaha i iskreni trud i zalaganje, mogu prevazici druge na svim poljima. Desetine hiljada najboljih znalaca i naucnika muslimana, koji se nalaze u znacajnim naucno-tehnickim centrima današnjeg Zapada (koji se iz raznoraznih razloga nisu vratili u svoje maticne zemlje) samo su još jedan dokaz ogromnih potencijala kojima raspolazu muslimani i koji bi im omogucio nesmetan naucno-tehnicki razvoj.

 

Medjutim, stanje muslimana danas je sasvim drugacije. Palestina i Mesdzidul-'Aksa (sveti hram u Jerusalimu) nalaze se pod jevrejskom, Kašmir pod hinduskom, jedan dio Azarbejdzana pod jermenskom okupacijom, jedan dio Bosne i Hercegovine je izgubljen, a drugi je izlozen ozbiljnoj prijetnji hrvatskog fašizma, juzni dio Sudana je okupiran, a vlast je u rukama kršcana koje podrzava Zapad, zatim tu je problem Cecenije, Tadzikistana, Iraka, Alzira, Indije, Filipina, Sri Lanke..., stalni pokolji nad muslimanima od strane nevjernika i bratoubilaštvo, te unutrašnji sukobi u Afganistanu, Pakistanu i Somaliji. Muslimani centralne, juzne i istocne Afrike su iznureni gladju, tako da godišnje na desetine hiljada djece umire zbog gladi ili neuhranjenosti. Vecini muslimana u zemljama poput Pakistana, Afganistana, Indije, Kašmira i Bangladeša, kao i dobrog dijela arapskih zemalja, te u zemljama Afrike je uskracena mogucnost najelementarnijeg obrazovanja, citanja i pisanja.

 

Medju svim islamskim zemljama, arapske zemlje su, opcenito, najbogatije, medjutim, sve racunice pokazuju da 2000 godine ove zemlje nece imati dovoljno novca da obezbijede ishranu svog stanovništva. Cak i pod pretpostavkom da te zemlje obezbijede dovoljno, novca, nece biti dovoljno ziveznih namirnica kojima bi one podmirile svoje potrebe, pošto je danas obezbjedjenje hrane svjetski problem zbog kojeg umire 1/3 djece starosne dobi ispod 15 godina. [Casopis El-'Arebi br.302 str.41 god.1984]

 

U tehnološkom pogledu muslimani su opet na najnizem stepenu razvoja i svoje potrebe obezbjedjuju kupovinom i uvozom tehnologija iz kafirskih zemalja, ali ne savremenu i naprednu tehnologiju. Americka preduzeca su 1982. zemljama u razvoju prodala tehnologije u vrijednosti od 1.256.000.000 dolara [Et-Tawhid. 151/77.] i to u vrijeme kada je prodaja preciznog naoruzanja ovim zemljama zabranjena. Kada je rijec o prodaji i izvozu vojne tehnologije u islamske zemlje, uvjet je da se te zemlje obavezu da kupljenu tehnologiju nece koristiti u borbi protiv Izraela.

 

Knjiga "Satanski stihovi" je pokazala da muslimani nemaju snage da odbrane svoje dvije najvece svetinje - Kur'an i Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem. Isto tako, sve dok Zapad nije donio odluku o bosanskom pitanju islamske zemlje nisu mogle da preduzmu ni jedan djelotvoran korak u pravcu sprecavanja genocida nad muslimanima i gubljenja islamskih teritorija, vec su se zadovoljavale pukim slanjem brašna, kako bi, u slucaju totanog pokolja, sprijecili mogucnost da muslimani budu gladni pobijeni.

 

Muslimani u Bosni su u jadnom stanju, raduju se formiranju Federacije sa Hrvatima na 51% teritorije Bosne i Hercegovine, mireci se sa gubitkom preostalih 49%, mada su sami Hrvati vatra pod pepelom.

 

Od cjelovite Palestine zadovoljavaju se sa samo dva mala grada (Gazom i Jerihonom, koji uz to nisu neovisni vec su u okvirima nasilno stvorenog Izraela.

 

U podrucju Nagonro Karabaha u Azarbejdzanu muslimani se zadovoljavaju i raduju zaustavljanju daljeg prodiranja jermenske armije, te prihvataju primirje.

 

Umjesto uništavanja knjige "Satanski stihovi" i kaznjavanja njenog autora, muslimani se zadovoljavaju samo zabranom njene prodaje u islamskim zemljama i verbalnom osudom pisca.

 

Umjesto proizvodnje svemirskih brodova, muslimani se zadovoljavaju i raduju tek pukim odlaskom jednog afganistanskog muslimana u svemir, i to u ruskoj svemirskoj letjelici, te jednog muslimana iz Saudijske Arabije koji je u svemir otišao u americkoj svemirskoj letjelici.

 

Muslimansko jedinstvo se ogleda u sljedecem:

- udruzivanju muslimana u odlucivanju vezanom za zajednicu, ali i u svemu onome što je dobro i korisno za islam i društvo, uopce, te animiranju svih raspolozivih sredstava s ciljem sprovodjenja donesenih odluka.

- formiranju zajednickih i snaznih centara odlucivanja, te stvaranje izvršnih i pravosudnih organa i organizacija, kao i ustanovljavanje zajednickih odbrambenih snaga.

- stvaranju zajednickog trzišta i saradnji, zajednickom planiranju industrije, poljoprivrede, saobracaja i otvaranju zajednickih islamskih banaka bez kamate.

- formiranju jake i organizovane podrške i pomoci slabijim zemljama radi poboljšanja njihovog polozaja i standarda

- stvaranje organizacija za pozivanje u islam i islamsku propagandu, itd.

 

Kada su, u pitanju problemi vezani za Palestinu, Kašmir, Bosnu, Azarbejdzan i Ceceniju, o kojima vlada isto stajalište, zašto islamski svijet ne bi zauzeo zajednicki i odlucan stav koji bi se odnosio na rješavanje ovih pitanja? Svijet je npr. samo zbog jedne neosnovane optuzbe višemilionskom muslimanskom narodu Libije nametnuo totalni embargo, a zbog zlocina jednog nerazumnog placenika uništio je veliki dio naoruzanja i opreme mocne armije islamske zemlje Irak, te vec godinama, iscrpljujucim embargom, vrsi pritisak na muslimanski narod Iraka.

 

Zašto muslimani, upotrebom snaznog argumenta kakav je nafta, ili, pak, bojkotom uvoza roba sa Zapada, ne bi mogli da kazne oholog zlikovca koji je na najgori i najruzniji nacin ocrnio i oskrnavio islamske svetinje, a taj je zlocin svima nama poznat. Zašto muslimani, argumentom nafte, ili, pak, bojkotom uvoza i kupovine zapadnih sirovina i robe ne bi mogli da izvrše pritisak na srpske i hrvatske zlocince koji su pocinili najkrvaviji genocid nad muslimanima?

 

Jedinstvo ili vahde nije u tome da dodje do izjednacavanja svih muslimanskih jezika, niti je u tome da se izjednace razliciti islamski pravci, niti da se napuste svi ostali i prihvati samo jedan. Nije ni u tome da se izbrišu postojece drzavne granice izmedju islamskih zemalja, jer je to zasad nemoguce realizirati. Medjutim, svaka od islamskih grupa je u stanju da svojim velikim duhom tolerancije izbjegava ona pitanja koja izazivaju neslogu, uz istovremeno zajednicko zivljenje, saradnju i medjusobnu paznju, zadrzi one posebnosti i osobine koje su karakteristicne za tu grupu.

 

Islamska revolucija poziva u takav "vahde ", jedinstvo, ucinivši takvo jedinstvo svojim strateškim ciljem. Na putu njegovog ostvarenja Revolucija je od svojih pocetaka pa do danas ucinila veoma velike i pozitivne pomake.

 

Saosjecajuci sa bolom muslimana u svijetu, Imam Homeini muslimane svijeta poziva na jedinstvo:

"O vi muslimani koji vjerujete u istinost islama, podignite se i ujedinite vaše redove pod zastavom tevhida, pod okriljem islamskog ucenja! Odsijecite pipke izdajnickih velikih sila koji su pruzeni prema vašim zemljama i vašim mnogobrojim bogatstvima. Povratite slavu islamu, klonite se neslaganja i strasti jer vi posjedujete sve". [Et-Tawhid, br.60. str.72]

 

Islamskim zemljama, ciji broj stanovnika prelazi milijardu, sa njihovim ogromnim bogatstvima, sa ogromnim rezervama nafte koja je pokretac savremnog nacina zivota, cije posjedovanje daje drzavi veliku snagu, Allah je darovao Kur'an i Poslanikovo s.a.v.a. ucenje, ibadete i uputu koja podstice muslimane da se drze Allahovog uzeta, a da se klone razjedinjenosti i neslaganja.

 

Imam Hamenei, sadašnji vodja islamske revolucije je rekao:"Danas ovu slabost i patnje koje vidite kod muslimana nekih zemalja svijeta , proizašla je upravo iz ove nesloge i razjedinjenosti. Da su muslimani bili jedinstveni, u Palestini se ne bi desilo to što se desilo, u Bosni se ne bi desilo to što se desilo u Kašmiru se ne bi desilo ono što se desilo, u Tadzikistanu se ne bi desilo to što se desilo, prava evropskih muslimana se ne bi onako grubo kršila, muslimani Amerike ne bi onako bili izlozeni nasilju. Uzrok je svemu tome naša medjusobna razjedinjenost.

 

Šejh Hašemi Rafsandzani, predsjednik Islamske Republike Iran, na sjednici Organizacije islamske konferencije 1991. je rekao:

"Covjecanstvo ce postepeno shvatiti da zgrada društvene slobode i pravde moze pocivati samo na temelju duhovnosti i moralnosti. Dolazece stoljece moze biti stoljece slobode i pravde, koja ce se temeljiti na duhovnosti i moralu. Ima li islam drugu ulogu sem ove? Naša islamska zemlja, koja sisteme svoje vlasti mora uspostaviti na temeljima islama, je ušla u ovo stoljece. Snaga koja proizilazi iz moralnosti i podrške masa stvara mogucnost prihvatljivosti vlasti. Prisutnost ova dva bitna faktora, moralnosti i podrške masa, ukazuje na potpunost zgrade vlasti.

Naša velika odgovornost je olicena u nastojanju da se koristimo ispravnim nacinima i uspostavljanju islamskog sistema vrednovanja, kako bismo ostvarili pravilno društveno uredjenja u skladu s vremenom i karakteristikama odredjenog podrucja. Samo slijedeci ovaj puti koristeci ovu metodu, moci cemo se suprotstaviti novom svjetskom poretku, te cemo moci predstaviti misiju i poslanicu islama kao Bozije vjere u sadašnjem stanju praznine, a posebno medju narodima Treceg svijeta.

Zašto se ne bismo potrudili da popravimo ovo neuravnotezeno stanje vladavine nepravde? Zašto ne bismo dali prednost islamskim zemljama u našim privrednim poslovima?

Zašto ne koristimo velike mogucnosti islamskih zemalja umjesto što se oslanjamo na moc kolonijalnih sila?

Zašto im dozvoljavamo da uz neznatnu naknadu uzimaju našu naftu, a svoju robu da prodaju po izuzetno visokim cijenama? Tacno je da oni imaju nešto što je nama potrebno, ali isto tako i mi imamo nešto što je njima neophodno. Nema sumnje da mi, uz dobni organizaciju, mozemo uspostaviti stanje u kojem ce se razmjena vršiti s istih pozicija, a ne pozicija sile. Dakle, da bismo ostvarali ovo stanje iz tih pozicije neophodno je:

 

1. Jacanje islamskih temelja na polju vjerovanja, ahlaka, društvenog ponašanja i odnosa medju islamskim zemljama, te jacanje duha dostojanstva i vjerskog identiteta medju islamskim zajednicama.

2. Odavanje duznog medjusobnog poštovanja svetinjama, vjerskim i kulturnim vrijednostima svih naroda svijeta.

3. Medjusobno pomaganje medju islamskim zemljama na polju razmjene informacija i širenja islamske umjetnosti i kulture.

4. Suprotstavljanje svim pokušajima sknavljenja svetinja i slabljenje vjerskih uvjerenja kod muslimana.

5. Cuvanje svetosti islamskih zajednica od kulturnog i propagandnog napada, kao i sprecavanje bilo kakve moralne izopacenosti medju omladinom.

6. Sprecavanje vjerskih neslaganja medju pripadnicima razlicitih mezheba, odnosno, njihovo medjusobno priblizavanje, te oslanjanje na one posebnosti koje uticu na stvaranje jedinstvenog islamskog fronta.

 

Problemi zemalja u podrucju ce se riješiti samo njihovim medjusobnim pomaganjem. Njihova sigurnost i bezbjednost je moguca samo pod uslovom aktivnog ucešca svih islamskih zemalja. Oslanjanje na Ameriku je u suprotnosti sa uzvišenim interesima islamskog ummeta.

Oni koji tvrde, kada je u pitanju palestinski problem, da je interes šacice Jevreja iznad interesa islamskog ummeta, ne mogu se smatrati iskrenim i osobama prihvatljivim za izgradnju prijateljstva. Istovremeno, ako izbije sukob medju clanovima islamskog ummeta, oni staju u odbranu jedne strane, što, ustvari, nije dokaz njihove iskrenosti, nego je, naprotiv, to dokaz njihovog neprijateljstva i pokazatelj plana koji za cilj ima rasparcavanje ummeta i pronalazak zemlje u kojoj bi uvecali svoju prisutnost u njoj, s ciljem lakšeg miješanja u njene unutrašnje stvari, te vecu kontrolu nad njom. Zato je neophodno da svoj zivot uredimo bez oslanjanja na njih."

 

Islamska Republika Iran je dosada, s ciljem stvaranja jedinstva medju muslimanima, poduzela sljedece konkretne korake:

Ustanovljena je Sedmica jedinstva, ciji je pocetak 12. rebiul-evvel, dan rodjenja casnog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem. Tim povodom se u Teheran na konferenciju poziva na desetine velikih islamskih licnosti i vodja islamskog pokreta iz razlicitih zemalja svijeta, gdje medjusobno razmjenjuju mišljenja o islamskom jedinstvu i muslimanskim problemima. Do sada je u Iranu odrzano devet medjunarodnih konferencija o islamskom jedinstvu, na kojima su ucešce uzele najeminentnije licnosti iz islamskog svijeta. Na tim konferencijama se raspravljalo o pitanjima kao što su: jedinstvo, nuznost jedinstva, putevi za njegovo ostvarenje, prepreke koje ga sprecavaju ..., što je dalo veoma znacajne i pozitivne rezultate.

Osnovano je Udruzenja za zblizavanje medju islamskim mezhebima s ciljem stalnog naucnog i akademskog rada na iznalazenju puta do ostvarenja islamskog jedinstva, sa razlicitih polaznih pozicija.

 

Odrzavanje seminara i konferencija, kako u Iranu, tako i u drugim islamskim zemljama (do sada su ove aktivnosti odrzane u Maroku, Turskoj, Maleziji i Pakistanu), štampanje knjiga o islamskom jedinstvu i problemima islamskog ummeta, kao i štampanje casopisa (od kojih sada izlaze "Risaletu-t-takrib", na arapskom, i "Takrib", na perzijskom jeziku), te razmjenjivanje mišljenja i posjeta islamskim centrima u razlicitim drzavama.

0tvaranje fakulteta za pripadnike razlicitih islamskih mezheba na kojima se izucavaju specificnosti svih islamskih mezheba, gdje su nastavni predmeti i udzbenici prilagodjeni posebnostima mezheba. Nastavu drze profesori, koji su, takodjer, pripadnici razlicitih mezheba.

Pozivanje uvazenih i znacajnih licnosti iz islamskog svijeta da, u razlicitim prilikama, posjete Iran, kako bi razmijenili mišljenja o potrebi razvijanja medjusobne ljubavi i bratstva medju muslimanima.

 

Davanje bezuvjetne i znacajne pomoci svim islamskim zemljama bez razlike. Snazna pomoc Palestini, Bosni (u naoruzavanju stanovništa Bosne tokom rata Iran je imao kljucnu ulogu), Tadzikistanu, Kašmiru, Afganistanu, Sudanu ..., te iskrena podrška potlacenima u Alziru, Egiptu, Tunisu, Filipinima ..., zatim stvaranje, sto je moguce vece, trgovinske razmjene sa islamskim zemljama, kao i izgradnja zeljeznicke pruge i medjusobno spajanje srednjoazijskih republika i Perzijskog zaljeva.

Odigravanje kljucne uloge u proširenju organizacije ECO sa tri na deset clanova.

Odrzavanje medjusobnih islamskih sportskih takmicenja za muslimanke iz cijelog svijeta, naravno, uz poštivanje islamskih propisa.

Prihvatanje više od 2 miliona afganistanskih i na stotine hiljada arapskih muhadzira i irackih Kurda, kao i prihvatanje više hiljada muhadzira iz Kuvajta, pa i desetinu hiljada iz Azarbejdzana i Tadzikistana.

 

Odrzavanje devet konferencija na temu: islamska misao uz angazovanje stotinjak mislilaca iz islamskog svijeta, zatim odrzavanje konferencija o problemu Kudsa (Jerusalema) radi jacanja palestinske Intifade, kao i odrzavanje seminara o Bosni i Afganistanu.

Odrzavanje obreda odricanja od mnogobozaca (mušrika) u vrijeme hadzdza u Mekki, što se u arapskom jeziku oznacava pojmom bera'et itd.

Pomenute aktivnosti predstavljaju krupne korake u pravcu medjusobnog upoznavanja islamskih vodja, stvaranju ljubavi i islamskog bratstva medju muslimanima, te uskladjivanju i razmjeni mišljenja o pitanjima vaznim za islamski svijet i islamsko jedinstvo, što je za muslimane imalo djelotvorne efekte.

 

Kada su shvatili ozbiljnost i iskrenost Islamske Republike Iran u njenom pozivu na jedinstvo i suosjecanje sa nevoljama muslimana mudzahidi Palestine su Teheran uzeli kao svoj glavni oslonac u borbi protiv Izraela. Vodja islamskog pokreta u Tadzikistanu je objavio da je Iran pomagac i zaštitinik tadzikistanskih muslimana, dok vodje afganistanskih mudzahida od Islamske Republike Iran traze pomoc u rješavanju njihovih problema. Islamska vlada u Sudanu uspostavlja koliko god je moguce više, bliske odnose sa Islamskom Republikom Iran, dok vodja islamske stranke u Turskoj, gospodin Nedzmuddin Erbakan, odmah po dolasku na vlast odlazi u Teheran i potpisuje znacajan trgovinski sporazum sa Iranom u vrijednosti od 23 milijarde dolara.

 

Medjutim, do potpunog ostvarenja islamskog jedinstva ostaje nam dug i tezak put, jer neprijatelji islama vec godinama ne zale truda u svom nastojanju da razbiju islamsko društvo, te da podstaknu da stvore razdor, neprijateljstvo i mrznju medju muslimanima, kao i duboki nepremostivi raskol. Nastavak iskorištavanja islamskih zemalja od strane Zapada moguc je samo pod uvjetom da muslimani ostanu u stanju u kojem se sada nalaze, tj. u stanju da nemaju mocnu i ustrojenu oruzanu silu, te zajednicki i jedinstven sistem odlucivanja, kao i to da medjusobno ne saraduju.

 

Jedinstvo je u prošlosti bilo tajna uspjeha, pobjede i napretka muslimana. Ni jedna velika sila nije mogla da im se odupre, pa je zato Zapad, sve dok je postojalo jedinstvo medju muslimanima i dok su muslimani, zahvaljujuci jedinstvu, posjedovali ogromnu snagu, bio u podredjenom polozaju, nastojeci da na neki nacin uništi tu snagu.

 

Opisujuci period prije raspadanja ujedinjene i snazne muslimanske sile Imam Homeini kaze:

"U osmanlijsko vrijeme, kada su muslimani imali jaku drzavu, kakvu takvu, i osmanlijska drzava je bila od onih sila koje su ratovale sa Japanom i Rusijum i ponekad ih i pobjedjivale, stranci su se pobojali ovog jedinstvo. Zato, kada su izvojevali pobjedu u Prvom svjetskom ratu, odmah su rasparcali na dijelove Osmanlijsko Carstvo i odredili covjeka koji ce upravljati svakim tim dijelom. Zatim su se latili posla, ubacivanje neprijateljstva medju takvim podjeljenim drzavicama, jer su oni znali da ako se muslimani u ovako velikom broju ujedine i sa svim ekonomskim i drugim bogatstvima koje posjeduju, Zapadu i Americi nece biti u tome udjela, ni mjesta. Jedinstvo muslimana je za njih predstavljalo prijetnju i zato su oni ove drzavice ucinili neprijateljima jedni drugima. Vladari ovih drzavica primaju naredbe od njih, da prave razdor medju islamskim drzavama pa cak i medju arapskim drzavama i medju njima su doveli do razdora i medju njima su stvorili rivale. Sve to iz straha da se muslimani ne ujedine, što bi ugrozilo njihove interese."

 

Strah Zapada od islamskog jedinstva moze se najbolje sagledati u izjavama pojedinih zapadnih zvanicnika.

 

Na jednoj od konferencija evropskih zemalja, odrzanoj 1907. godine, pod predsjedavanjem tadašnjeg ministra vanjskih poslova Velike Britanije, jednoglasno je prihvacena odluka o sprecavanju muslimanskog jedinstva. Kao ilustraciju navodimo dio iz zakljucka sa pomenute konferencije:

"Donošenje plana i programa koji bi sprijecio bilo kakav vid ujedinjavanja ili dogovora izmedju zemalja Bliskog Istoka, jer je ujedinjenje muslimana s tog podrucja jedina opasnost koja prijeti buducnosti Evrope."

[ZAPADNE VODE KAZU UNIŠTITE ISLAM I NJEGOVE SLJEDBENIKE Dzelalul-'Alem. str.76.]

 

U izvještaju kojeg je ministar za engleske kolonije, Over Spigo, poslao britanskom predsjedniku vlade, 9 januara 1938 stoji sljedece:

"Rat nas je naucio da najveca opasnost, od koje treba da se cuva i strahuje naša imperija, jeste islamsko jedinstvo, i to ne samo naša imperija nego i Francuska. Srecni smo što se Carstvo (ovdje se misli na Osmansko Carstvo) raspalo i zelja nam je da se ono nikada ne povrati."  [El-Enba', 14.09.1982; Clanak dr. Resa'a es-Sabaha.]

 

Kršcanski svecenik Simon kaze:

"Islamsko jedinstvo je put ka ispunjenju i ostvarenju muslimanskih zelja. Jedino ce im ono pomoci da se izbave iz evropske prevlasti. Sirenje kršcanstva je vazan faktor u sprecavanju i zaustavljanju ovog pokreta. Prema tome potrebno je sa više aktivnosti u pogledu širenja kršcanstva sprijeciti ujedinjenje muslimana." [str. 190]

 

Ben Gurion, vodja cionistickog terorizma, je izjavio: "Ono cega se ja najviše bojim jeste to da se u islamskom svijetu pojavi neki "novi Muhammed."  [str. 73]

 

Poziv na islamsko jedinstvo je bio i jeste jedan od strateških ciljeva islamske revolucije. Pošto je jedinstvo, zalog i inicijator nastanka jedne velike i nepobjedive sile, onda je logcno što Zapad najvecu opasnost vidi u muslimanskom jedinstvu. Samo uz ostvarenje jedinstva moguce je ukloniti kolonijalisticku prevlast u islamskim zemljama, jer ce samo tada biti moguce islam predstaviti kao najnapredniji i najbolji put do izbavljenja i ostvarenja ljudske srece. Zapad ovaj strateški cilj islamske revolucije stalno drzi na oku i ljudima ga predstavlja kao nešto opasno.

 

Jedan od americkih predsjednika, Ricard Nikson, 9 maja 1984 u jednom intervjuu je izjavio:

"Jedni kazu da Rusija izvor opasnosti na Srednjem Istoku. Drugi kazu da su Palestinci izvor opasnosti, a ja kazem da se izvor opasnosti krije u ekstremnim muslimanima! Oni, cije vodje zele da formiraju islamsku drzavu od sjevera Afrike pa do Indonezije i da povrate svoje narode u nazadnu prošlost." [Et-Tawhid. br.44. str.174.]

 

Strucnjak za strateška pitanja americkog ministarstva odbrane, Pentagona, u intervjuu za italijanske novine "Ekspreso" oktobra 1985 je izjavio:

"Porast islamskog budjenja i njegova pobjeda u islamskom svijetu predstavlja ozbiljno opasnost kršcanskom svijetu i prijeti da ce Zapad promijeniti u neplodnu pustinju."

[AL-SHAHEED, br.178. str.12. 10.12.1986.]

 

Bivši predsjednik Izraela, Ben Gurion kaze:

"Mi se ne bojimo od kapitalizma, ni od komunizma. Mi se bojimo islama, jer ako se islam probudi, to znaci pocetak kraja Izraela." [Ibid, str. 14.]

 

Upravo zbog toga ideja o muslimanskom jedinstvu je zestoko napadnuta od strane zapadnih kolonijalnih sila, i to sa svih strana. Sve kolonijalisticke snage se ujedinjuju kako bi na svaki moguci nacin ne samo sprijecile stvaranje islamskog jedinstva, vec i izazvale što više sukoba i razdora medju muslimanima. Sa zeljom da postigne ovaj cilj Zapad se koristio i koristi se svim mogucim sredstvima koja ce uzrokovati što više sukoba, mrznje i neprijateljstva medju muslimanima.

 

Casni Kur'an kaze:

"Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlacio, mušku im djecu klao, a zensku u zivotu ostavljao, doista, je smutljivac bio."

(Al-Kasas:4)

 

Iz casnog ajeta se mogu izvuci dva vazna zakljucka:

1. Šejtanske sile konstantno ubacuju smutnju i razdor medju ljudima. Ovo je karakteristika velikih sila i silnika, jer se svaka nasilnicka vlast, radi ocuvanja svoje zlocinacke misije, sluzi ubacivanjem klice razdora i podjela medju narodom, i to po principu "zavadi pa vladaj".

2. Iskorištavanje jednog naroda, koji je pod kontrolom te vlasti, protiv drugog naroda.

 

Prema tome neposredni realizatori opasne politike ubacivanja smutnje i razdora medju muslimane, koja ide u prilog zapadnim kolonijalnim silama, nalaze se iskljudivo unutar islamskog svijeta, kao što se i povodi razdora i sredstva za njihovo ostvarenje, takodjer, pronalaze unutar islamskih teritorija. Naspram islamske revolucije i njenog poziva na jedinstvo islamskog ummeta, pojavljuju se raznovrsna pitanja koja izazivaju svadje i sukobe.

 

Jedno od pitanja, koje utice na sukob medju muslimanima, jeste i pitanje medjuetnidkih razlika kojima se velike sile vješto koriste. Sukob izmedju dva velika naroda u Pakistanu, Patan i Muhadzir, svake godine iza sebe ostavlja stotine mrtvih i ogromne materijalne štete.

 

Ovaj sukob je tako iskonstruisan da se u njemu mogu jasno prepoznati kolonijalisticki uticaji. Kurdsko pitanje u Iraku i Turskoj, takodjer je etnicki prablem. Jedan od od glavnih razloga višegodišnjeg rata u Afganistanu isto tako je sukob na nacionalnoj osnovi izmedju naroda, Paštun, i onih koji ne pripadaju tom narodu (Hezare, Tadzik i Uzbek ...). Cak i u posljednjoj eskalaciji sukoba u Afganistanu ti. ratu izmedju Talibana i njihovih protivnika, jedan od najvaznijih uzrocnika tog sukoba je sklonost Talibana prema etnickoj skupini Paštun ciji su protivnici uglavnom iz reda tri preostala naroda. Prilikom irackog napada na Iran 1980. god. iracki rezim objavljuje da je glavni razlog tog napada, oslobadjanje juznog dijela Irana gdje zive Arapi od Iranaca i formiranje jedne neovisne drzave "Arabije" na tom podrucju.

 

Time je Irak zasigurno a po diktatu svojih zapadnih gospodara htio da se osloni na "Arabizam" (Orubae) i arapski osjecaj nacionalizma te da ga iskoristi za stvaranje fitne i neprijateljstva kod muslimansko-arapskih naroda prema Iranu i po svaku cijenut se trudio da taj rat prikaze kao rat izmedju Arapa i Perzijanaca. Saddam je 12 novembra 1980 god. izjavio:

"Mi zelimo da Iran bude raskomadan i da bude uništen, jer je on neprijatelj arapske nacije." [Es-Sevretul-islamijje vel-imberjalijjetul-alemijje, str.16, Centro Culturale Islamico Europeo-Roma.]

 

Upravo zbog toga placenicki rezimi arapskih zemalja svoju punu podršku u ratu pruzaju Iraku.

 

Ucestvovanje na desetine hiljade vojnika iz Egipta i Sudana (Sudan je tada bio pod diktatorskom upravom Dzafera Nimerija) u iracko-iranskom ratu na strani Iraka i neprekidna materijalna pomoc Saudije i Kuvajta imala je za cilj da arapskim muslimanima taj rat prikaze kao etnicki sukob dva naroda. U isto vrijeme, Irak, Saudija, Kuvajt i druge zemlje istocnog dijla Persijskog zaljeva, objavljuju da je Zaljev od sada Arapski kao zato je to on bio i jeste "Perzijski."

[Halid bin Sultan (Khaled bin Sultan) je prva licnost iz porodice Saud koja je napisala knjigu o dva rata u Zaljevu (agresija Iraka na Iran i rat za Kuvajt). Naslov njegove knjigeje "Desert warriar", Khaled bin Sultan, New York, Harper Collins. 1995. Priznajuci iracku agresiju na Iran on pominje dio pomoci koju je Saudijska Arabija dala Iraku u toku rata, u iznosu od šesnaest milijardi dolara. On takodjer izjavljuje da je Saddam u toku rata sa Iranom imao veoma bliske odnose sa Amerikom i koristio pomoc u oruzju i precizne informacije o kretanju iranskih snaga i podršku americkih oruzanih snaga protiv iranske mornarice.]

 

Radio "Glas Amerike" dana 01 09 1993 god. objavljuje:

"Sjedinjene Drzave se oštro protive što se dvije sovjetske nuklearne podmornice, koje posjeduje Iran, nalaze u vodama Zaljeva jer one prijete bezbjednosti u regionu... Perzijska opasnost prijeti bezbjednosti arapskih drzava u Zaljevu... Sjedinjene Drzave i neke od zapadnih zemalja sa njima, ce sve uraditi da otklone perzijsku opasnost!"

[Et-Tewhid, br.77 str. 154.]

 

Iz ove recenice koja je objavljena u "Glasu Amerike," jasno se moze raspoznati ko stoji iza "nacionalizma" i ko to potpisuje "etnicke sukobe." Nesuglasice oko granica koje su još od ranije poput mina postavljene medju islamske zemlje samo su još jedan faktor sukobljavanja, što ga kolonijalisticke sile kada god se za to ukaze prilika, iskorištavaju na najbolji moguci nacin. Svadje oko granica izmedju Katara i Saudije, Jemena i Saudije, Iraka i Kuvajta, Irana i Emirata, Egipta i Sudana ... samo su neka od sredstava kojima se, kada god mu to zatreba, kolonijalizam, koristi za ostvarenje svojih prljavih ciljeva i stvaranje mrznje i odbojnosti medju muslimanima.

 

Okupacija pogranicnog podrucja Jemena od strane Saudije i okupacija Hala'iba (podrucje u Sudanu), od strane Egipta, upravo je imalo za cilj podstrekivanje što više mrznje medju muslimanima, a pocinjeno je od strane placenika zapadnog kolonijalizma. Najgori i najopasniji nacin ubacivanja mrznje medju muslimanima u stvari je stvaranje "vjerskih sukoba". To je put kojim se direktno udara na "islamsko jedinstvo" i sprecava njegovo ostvarenje. Muslimani su i u prošlosti, takodjer najteze udarce zadobili upravo od takve vrste sukobljavanja koja su neprijatelji islama uvijek vješto iskorištavali u svoju korist. Ovdje cemo navesti dva historijska primjera o tome kako su neprijatelji islama koristili razlike medju muslimanima da bi napadali na islam i muslimane.

 

Borba i ubijanje izmedju hanefija i šafija je dostigla vrhunac u Isfahanu kada je skupina šafija otišla Mongolima koji su zauzeli okolne gradove, a Isfahan nisu mogli osvojiti punih sedam godina, pa su im rekli: "Dodjite u grad i mi cemo vam ga predati!"

[Et-Tewhid, br. 57 str. 85.]

 

Pod uslovom da im pomognu u borbi protiv hanefija. To je preneseno vladaru Mongola, Kan Dzingis Kanu koji je opkolio Isfahan u vrijeme kada su šafije i hanefije nastavili da se bore medjusobno i mnogi su bili ubijeni. Safije su otvorili vrata grada jer su imali sklopljen dogovor sa Tatarima koji bi trebali da ubijaju haneflje, a opraštaju šafijama. Ali, Tatari su poceli sa ubijanjem šafija, zatim hanefija, da bi poslije nastavili ubijati i ostale muslimane. U vrijeme vladavine dviju drzava, Osmanske (hanefije) i Safavidske (šije imamije) sektaške rasprave su postale politicke rasprave i nadmetanja umotana u mezhebske parole. U produbljivanju toga ucestvuju evropske zemlje (koje su u pocetku bile samo vanjska izvršna vlast) s ciljem da unište jedinstvo islamskih zemalja. I dok su Osmanlije nizali uzastopne pobjede i sve dublje ulazili u Evropu a Safavidi napredovali u regionu i kada su ove dvije drzave postale najjace u cijelom islamskom svijetu, Evropljani su krenuli u napad kako bi ih uništili iznutra pa su poceli stvarati ratove medju njima. Cak je receno da se ni jedna druga zemlja, osim Safavidske nije mogla suprotstaviti Osmanlijama.

[Et-Tewhid, br. 57 str. 83.]

 

Nakon pobjede islamske revolucije u Iranu i njenog velikog uticaja što ga je ostavila na islamski svijet i islamske pokrete u svijetu, i nakon zapadnjackog neuspjeha u njihovim mnogobrojnim zavjerama za onesposobljavanjem i ojalovljavanjem islamske revolucije, otpocela je jedna sveobuhvatna i prostrana akcija za udaljavanjem muslimana od islamske revolucije i stvaranjem odbojnosti i neprijateljstva prema njoj. A sve to imalo je za cilj negativno odgovaranje na revolucionarni poziv u "islamsko jedinstvo," zatim neucestvovanje i udaljavanje od svjetskih programa odnosno, ne angaziranje u stvaranju jedne velike islamske sile koja ce se moci suprotstaviti nadmoci zapadnog kolonijalizma. Dakle, cilj svega toga je da islamski svijet i dalje ostane predmetom pljacke i otimacine koju vrši Amerika i druge šejtanske sile svijeta.

 

Mi smo još ranije spominjali da je Zapad vec davno na jedan akademski nacin otpoceo svoj rat protiv islama, kada je zapadna naucno-obrazovna institucija nazvana "orijentalizam" otvorila mnoge i raznovrsne puteve i stavila ih na raspolaganje sistemu zapadnjackog kolonijalizma. Orijentalizam je zapravo bio prethodnica kolonizacije islamskih zemalja a "orijentalisti" ti koji su pisali oglase i letke što su kasnije išcitavani pred koloniziranim muslimanima.

 

Jedna od aktivnosti nekih orijentalista je i krivo tumacenje vjerskih ucenja i islamske historije radi sijanja sumnje i pripreme terena za medjusobno optuzivanje, sto su kolonijalne sile iskoristile kao materijal za propagandu i širenje nesloge i razdora medju muslimanima. (Na neka od pomenutih krivih i zlonamjernih tumacenja vjerskih ucenja i islamske historije ukazat cemo kasnije.) Plan podjele, koji je napravljen na osnovu slabih tacaka kod muslimana, rezultat je višestoljetnog strucnog rada nekih orijentalista, kolonijalisti vješto koriste za stvaranje rušilackih sekti i nesloge u islamskoj zajednici. Poput smrtonosnih virusa, kolonijalisti ubacuju ove sekte, izvršioce politike kolonijalnih sila, unutar islamskog društva.

 

U posljednja tri stoljeca u islamskim zemljama koje su uglavnom bile pod Kolonijalnom vlašcu Engleske došlo je do pojave nekih opasnih i zalutalih sekti kao što su ahmedije na indijskom potkontinentu, behaije u Iranu (Ova otpadnicka sekta je prije islamske revolucije, uz podršku Amerike i Izraela, imala veoma vazno mjesto u šahovom rezimu, tako da je i sam predsjednik vlade, po imenu Huvejda, bio jedan od sljedbenika te zalutale sekte), vehabije na Arapskom poluotoku, koji su od Engleske imali punu podršku. Njih je Engleska iskorištavala za ostvarenje svojih ciljeva protiv Osmanskog Carstva, potpomazuci ih sve do njihovog potpunog preuzimanja vlastiv na Arapskom poluotoku. Kada je došlo do otkrica nafte u ovom podrucju i kada je ona postala strateški vazan interes Zapada, podrška Zapada toj regiji je bivala sve veca što je ovoj sekti pruzalo više mogucnosti za širenje svojih ideja. Tu su i neke druge sekte koje su se pojavile na sjeveru Afrike. Mi smo vec ranije spomenuli da Kur'an veoma jasno ukazuje na ovu zlonamjernu politiku imperijalnih sila rijecima:

Faraon se na Zemlji bio uzdigao i stanovnike njene na stranke izdijelio, jednu je skupinu od njih tlacio, mušku im djecu klao, a zensku im u zivotu ostavljao. Doista, on je nered sijao. (Al-Kasas:4)

 

Faraon je u historiji veoma poznata šejtansko-imperijalna licnost. On je radi ocuvanja svoje vlasti narod podijelio u stranke i koristio jedne protiv drugih, te je na taj nacin uspio oslabiti onu koja mu se suprotstavljala.

 

Zapadni kolonijalisti su prije otprilike tri vijeka za sebe formirali i odgojili sektu zvanu vehabije, iskorištavajuci ih gdje god im je trebala za ostvarenje njihovih prljavih i podlih ciljeva.

 

U ovom vremenu oni su im naredili da se suprotstave pozivu u islamsko jedinstvo u koje poziva islamska revolucija, nalazuci im da stvaraju raskol unutar muslimanske zajednice i poticu na sektaške i medumezhebske sukobe. Mada je ova rušilacka sekta, od samog njenog osnivanja pa sve do pobjede islamske revolucije u Iranu, bila neprijateljski raspolozena prema svim muslimanima i islamskim mezhebima, smatrajuci ih kafirima, cineci halal njihovu krv i imetke (tj. smatrali su da je vjerski dozvoljeno prolijevati krv i zaplijeniti imetke drugih muslimana) odjednom se nekako u ime odbrane ehlu-sunneta (sunnija) zestoko i svestrano okomila na mezheb Ehlul-Bejta (Poslanikove, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, Porodice) i njegove pripadnike, tj. šije. Sva raspoloziva sredstva i novac koju dobije prodajom muslimanske nafte vehabije svojevoljno troše u svrhu ubacivanja razdora i mrznje medju muslimane i sprecavanja islamskog jedinstva, nastojeci tako ocuvati kolonijalisticke interese Zapada i cionista.

 

Imam Homeini, veliki vodja islamske revolucije, u vezi s tim kaze:

"Svi smo braca. Braca šije i sunnije su obavezni da izbjegavaju sva neslaganja i prepirke, jer neslaganje medju nama, danas ide u korist onih koji ne pripadaju ni sunizmu, ni ši'izmu, ni hanefijskom mezhebu, niti jednom islamskom mezhebu. Oni zele da unište i jedne i druge. Njihov cilj je da posiju sjeme razdora medu njima. Vaša duznost je da obratile paznju na ovo, jer svi smo muslimani, sljedbenici Kur'ana i tevhida. Na nama je da radimo zbog Kur'ana i tevhida." [Et-Tawhid, 60/75,76]

 

Nakon pobjede islamske revolucije u Iranu i nakon njenog poziva u islamsko jedinstvo vehabijska sekta je sav svoj napad usredsredila na sljedbenike Ehlul-Bejta a.s. (šije), i u cijelom islamskom svijetu otpocela jednu široku i do sada nevidjenu aktivnost na raznim poljima djelovanja, pri tome koristeci ogromni kapital. U novije vrijeme Zapad je najveci i najrazorniji udarac zadobio upravo od ši'itskih muslimana iz Irana i Libana. Garisik, clan americkog vijeca za nacionalnu bezbjednost, koji se na tom polozaju nalazio u vrijeme predsjednika Kartera, u svojoj knjizi pod naslovom "Sve se ruši" ovako opisuje islamsku revoluciju i velicinu udarca koji je ona zadala Americi:

 

"Istinske revolucije okrenu društvo naglavacke i iz temelja mijenjaju njihov politicki oblik. Ma kako ekstremne bile revolucionarne vodje u Teheranu i ma kako historija presudila o ovom dogadjaju, ocigledno je da se Iran iz temelja promijenio i da nema povratka na staro. Ono što privlaci paznju jeste cinjenica da su se i Sjedinjene Americke Drzave, takodjer promijenile, ali u sasvim drugom smislu. Od pada Sajgona nije se desio nijedan vanjsko-politicki dogadjaj koji je više potresao Ameriku. Dogadjaji koji su se dešavali u nekoliko zadnjih godina ne samo da su oslabili americki strateški interes i americki ugled, nego su uticali na duboke promjene u americkoj unutrašnjoj politici i njenim usmjerenjima."

[Et-Tahid; br 44; str. 146; god 1990]

 

Neprijateljstvo Zapada i cionista prema šijama i opasnost koju oni osjecaju od njihovog postojanja, te udarac kojeg su zadobili od šija, kao i iscrpljenost u stalnoj borbi s njima, sve ovo je rezultiralo nastankom dva uspješna islamska pokreta, usmjerena protiv kolonijalizma. Oni su se dogodili i proizašli upravo iz redova sljedbenika mezheba Poslanikovog Ehlul-Bejta (Poslanikove porodice). Uspjesi islamske revolucije u Iranu i Hizbullaha u Libanu, pokreta koji su zasnovani na temeljima ši'itske vjerske misli i neuspjeh drugih islamskih pokreta kao sto su oni u Afganistanu, Kašmiru, Pakistanu, Egiptu, Tunisu, Alziru zapadnim kolonizatorima daju jedan novi pristup u njihovoj borbi protiv islama. Zapadnjaci, u svrhu sprecavanja nadahnuca kojeg islamski pokreti u drugim zemljama mogu da dobiju od islamske revolucije u Iranu, svoje napore usmjeravaju na to da svjetski islamski pokret oznace kao ši'itski, odnosno, sunnijski, ili da islamsku revoluciju u Iranu oznace samo ši'itskom, te da za sebe odgojene vehabije prisile na sveobuhvatnu borbu protiv ši'itskog mezheba, a u ime navodne odbrane ehlu-sunneta, tj. sunnija

 

Doktor Zahejrnl-A'radzi, arapski pisac, islamist o stavovima Zapada prema šijama piše:

"Libanski mudzahidi su zadali Izraelu najveci udarac u njegovoj povijesti i prisilili ga na bezuslovno povlacenje, nanijevši mu najveci vojni poraz.

 

Sije su, po mišljenju zapadnjaka, ljudske bombe koje eksplodiraju neprijatelju u lice. U jednim kanadskim novinama izmedju ostalog piše:

"Hasan Kasir, devetnaestogodišnjak, student elektrotehnickog fakulteta, 4.2.1985. godine je autom punim eksploziva udario u izraelski konvoj, ubivši pri tome desetine jevrejskih vojnika. Sehid Kasir je ucio Kur'an u školi Kada su je izraelski avioni bombardovali, ostavivši iza sebe mnogo mrtvih i ruševine. Ovaj mladic, vjernik, nije imao ništa drugo do osvetu za krv ovih nevino ubijenih."

 

Islamski napadi na Izrael zdrobili su i uništili moral izraelske vojske, srozavši tako njen uglejd, kao što je to rekao izraelski ministar odbrane Jicak Rabin. Muša Sarun, profesor islamskih znanosti na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, kaze: "Izrael se nikada u svom postojanju nije sreo sa ovakvim protivnikom. Si'itskom fanatizmu nema granica. Izrael je ušao u rat sa šijama koji vjeruju daje borba sveta vjerska obaveza."

 

Dzejms Bel, strucnjak za podrucje Srednjeg Istoka na Univerzitetu Teksas, kaze: "Nije mudro suprotstavljati se pokretu koji je ukorijenjen u narodu. Mi vjerujemo da su šije teroristi i da ne vole Amerikance, ali, ustvari, nemamo jasnu predstavu šta se tamo doista dogadja."

 

Izrael nije naucio lekciju upucenu americkoj vladi za 444 dana ponizenja u Teheranu. Islamisti su bili ti koji su ubili egipatskog predsjednika Sadata, u oktobru 1981. godine, digli u vazduh americku ambasadu u Bejrutu, izvršili napad na marince, te na francuske i izraelske snage u Libanu iste godine. 12.12.1983. godine su udarili na šest ciljeva u Kuvajtu, a 20 jula 1983 americki konzulatu istocnom dijelu Bejruta je dignut u zrak.

 

Ovo je natjeralo americko Ministarstvo vanjskih poslova da za popravke 139 americkih ambasada i njihovo naoruzavanja izdvoji 3,3 miliona dolara, a trecina ovog iznosa je utrošena na islamski Srednji Istok. Istovremeno su oko Bijele kuce, Kongresa i drugih drzavnih zgrada u Vašingtonu stavljene betonske barikade, kako bi se sprijecilo ono što bi moglo imati nepovoljne posljedice.

Rubin Rajt, pisac knjge "Terorizam i islamska revolucija", kaze: "Palestinska oslobodilacka organizacija, njemacke bande, fašisti i Crvena garda u Italiji, svi zajedno nisu ostavili ovako snazan dojam kao što su ga ostavili ši'itski revolucionari."

 

Smrt koja za cilj ima Allahovo zadovoljstvo sluzenje pravoj vjeri i ulazak u Dzennetje ono što ši'itsku omladinu potice na zrtvovanje onoga najvrjednijeg. Uz ovo treba dodati da su pritisci, ugnjetavanje, oduzimanje, osnovnih zivotnih prava drugi cinilac koji pojice covjeka da se zrtvuje. Sta moze izgubiti bosonog ili gladan covjek? Sta smrcu gubi covjek koji nije ni posjedovao ništa?

 

A smrt je u Allahovim, a ne u covjekovim rukama. Kur'an kaze:

"Mi odredjujemo kad ce ko od vas umrijeti, i niko Nas ne moze sprijeciti."

(Al-Vaki'a:60)

"Sve što je zivo umire Allahovom voljom u casu sudjenom."

(Ali Imran:145)

 

Isto tako je i opskrba u Allahovim rukama, kako kaze Uzvišeni:

"Allah u izobilju daje hranu onome kome hoce od robova Svojih."

(Al-'Ankabut:62)

"Allah vas stvara i opskrbljuje; On ce vam zivot oduzeti i na kraju vas ozivjeti."

(Ar-Rum:40)

 

I korist i šteta su u Allhovim rukama:

"Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoce."

(Al-A'raf:188)

"Reci: "Dogodit ce nam se samo ono što nam Allah odredi."

(At-Tavbe:51)

"i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moze ni koristiti ni nauditi."

(Junus:106)

 

Zar se treba bojati nekog drugog sem Allaha kad u Kur'anu stoji:

"i ne bojte ih se, a bojte se mene, ako ste vjernici!"

(Ali'Imran:175)

"one kojima je,kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas treba da ih se pricuvate, to ucvrstilo vjerovanje."

(Ali'Imran:173)

 

Mezheb Ehlul-Bejta, mir neka je na njih, slijedi pogibiju Imama Husejna. On ima ljubav prema zrtvovanju i pogibiju na bozijem putu. Ono sto sada vidimo u Iranu, Libanu, Afganistanu, Iraku i cijelom islamskom svijetu jeste prolijevanje krvi onih koji vole Ehlul-Bejt a.s. Njihova krv tece u borbi na Allahovom putu. To potvrdjuje istinu koja kaze: "Islam ce opstati zrtvovanjem i prolijevanjem krvi."

U pravu je bio jedan Jevrej kada je, gledajuci program o obiljezavanju Ašure na izraelskoj televiziji, vidjevši neke mladice kako se rukama udaraju po prsima zbog zalosti za Imamom Husejnom, izjavio: "Ovaj film ti daje pravu istinu o šijama." [Et-Tahwid, br.35; str.27]