Privremeni brak

 

Autori "Velikog šejtana" od 87 stranice pa sve do 91, ukazuju na pitanje "privremenog braka" te proglašavaju to bludom i necim sto je daleko od slova islama i Kur'ana, upuštaju se u ismijavanje šija i Imama Ehlul-Bejta a.s. Pozivajuci se na šitske izvore koji govore o "privremenom braku" kazu:

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 87

Nema vjere da preporucuje blud, medjutim rafidijska vjera ne samo da ga preporucuje nego i ne smatra potpunom vjerom onoga ... " Zloupotrebljavajuci pitanje privremenog braka oni šijama pripisuju razne vrste nemorala i seksualne nastranosti.

 

 

Mišljenje pisaca moze se podvesti pod nekoliko tacaka:

Privremeni brak je isto što i "blud" str. 87; str. 88 red 3; str. 89 red 7; "A ko ne smatra dozvoljenost ovog zinaluka, nije Šija ... "

Ni jedna vjera ne preporucuje blud do rafidijska str. 87; "Nema vjere da preporucuje blud, medjutim rafijska vjera ne samo ... "

Sije Omera optuzuju zbog toga što je dokinuo privremeni brak, str. 87; "... za kojeg ovdje optuzuju Omera da im ga je dokinuo." str. 86 red 18; str. 88 red 25; str. 89 red 3; str. 94 ....

Šije su ovo pravilo sami izmislili a onda ga pripisali Poslaniku s.a.v.a, šitskim Imamima, pa cak i Kur'anu str. 87; " ... sto je najgore od svega, sve to stavljaju u usta Bozijeg Poslanika, prokleti bili, ili Alija i njegovih potomaka ... I ako niste znali, i privremeni "brak" je bio u Kur'anu, samo ga je Omer dokinuo ... ", str. 88; str. 89; i str. 90 i 91

Koristeci se pitanjem "privremenog braka" na najruzniji moguci nacin oni ismijavaju šije i Imame Ehlul-Bejta, a.s. iznoseci raznovrsne kletve i najpodmuklije lazi.

 

U ovom dijelu knjige mi cemo se pozabaviti pitanjem privremenog braka. Prihvatamo da je sa stanovišta šija "privremeni brak" dozvoljena stvar, ali naravno, ne onako kako ga pisci "Velikog šejtana" zamišljaju.

 

Ovo nije prvi put da se šije napadaju i krilikuju zbog toga što "privremeni brak" smatraju dozvoljenim. Prema tome, ovo nije prva studija o tom pitanju, zapravo pitanje "privremenog braka" stvar je koja je u knjigama šitske uleme detaljno prostudirana, analizirana i obrazlozena, a i sunnitski alimi koji su postali šije, ovo pitanje su veoma lijepo i dobro prostudirali, analizirali i objasnili.

 

Oni koji zele o "privremenom braku" saznati više upucujemo ih na sljedecu literaturu: "Mea Sadikin" (na str. 125 "Velikog šejtana" pomenut je naziv ove knjige) ciji je pisac doktor Muhammed Tidzani es-Semavi, jedan od najvecih alima savremenog Tunisa, koji je otprilike dvadeset pet godina prije postao šija i do sada je napisao pet tomova veoma vrijednih knjiga o razlicitim pitanjima koja se ticu povijesti i šitskog vjerovanja. Tu je i knjiga "Hakikatuš-Sjatil-Isna 'Ašerijje," doktora As'ada Vahida el-Kasema, jednog od mislilaca i aktivista Palestine nastanjenog na Filipinima, koji je u periodu nakon 1985 postao šija.

 

Mi zelimo da skrenemo paznju na ono sta o "privremenom braku" kazu autori "Velikog šejtana." Njihova mišljenja, mogu se sazeti u pet tacaka. Mi cemo uz pomoc Kur'ana Casnog, te najvaznijih i najispravnijih sunnitskih knjiga i uz pravedno i pošteno rasudjivanje pokušati da vidimo da li je "privremeni brak" uistinu blud kojega su sije navodno izmislile i pripisale ga Kur'anu, Pejgamberu s.a.v.a i Ehlul-Bejtu a.s. a onda Omera okrivile za njegovo ukidanje? I da li onaj koji "privremeni brak" smatra dozvoljenim preporucuje blud, te da li su osnovane kritike upucene Šijama u knjizi Veliki sejtan"?

 

Raspravu n ovom pitanju pocet cemo Kur'anom Casnim kao najsigurnijim i najjacim izvorom Šeriata. Da li u Kur'anu Casnom postoje neki ajeti koji govore o "privremenom braku" ili ne?

 

Sahih Buharija 3; kitabut-tefsir, tumac 195 ajeta sure Al-Bakare i Musned Ahmeda ibni Hanbela tom 4; str. 436; Imran ibn el-Hasin kaze:

"U Knjizi Bozijoj je objavljen ajet koji govori o mut'a (privremenom braku) i mi smo kao i Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, praktikovali taj brak i sve do svoje smrti Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, ga nije zabranio, niti je objavljen ikakav ajet koji bi (takav brak) ucinio haramom. Neko je po vlastitom nahodjenju rekao ono što je htio."

 

Njegova Uzvišenost, Allah u 24 ajetu sure An-Nisa, kaze:

"A zenama vašim s kojima ste imali bracne odnose podajte vjencane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije odredjenog vjencanog dara s njima nagodite. Allah zaista sve zna i mudar je."

 

O okolnostima objave ovog casnog ajeta svi mufesiri ehlu-sunneta su saglasni da se pomenuti ajet odnosi na privremeni, odnosno mut'a brak. Ovdje cemo za primjer navesti neke od najpoznatijih hadiskih zbirki i tetsira od sunnitskih alima koji potvrdjuju da je ovaj ajet objavljen o mut'a braku.

 

U Taberijevom tefsiru [Dzami'ul-Bejan pisac, Ibn Dzarir et-Taberi.], jasno se istice i prenosi da je ajet objavljen upravo na temu "privremeni brak":

"A zenama vašim s kojima ste imali bracne odnose, "do odredjenog roka" (ila adzalim-musamma) podajte ..." a zatim Taberi kaze: "Ovo je mut'a brak."

On smatra da se sintagma "do roka odredjenoga" zapravo podrazumijeva u tom ajeti; tj. da je njegov sastavni dio i da jasno ukazuje da se znacenje ajeta odnosi na "privremeni brak" a ništa drugo, jer glavna razlika izmedju privremenog i trajnog braka je u tome što se kod privremenog braka odredjuje rok do kojeg ce trajati bracna veza. I od mnogih prenosilaca hadisa kao što je Ibn Abas, Ubej, Said ibn Dzubejr, prenosi da se ajet odnosi na privremeni brak.

[Dzamiul-Bejan, tom 5; str.9; Et-Taberi; a, takodjer, i tefsir El-Keššaf od Zamehšarija 1/360, Dzamiu Ahkamil-Kur'an, pisac el-Kurtubi 13/5; Ahkamul-Kur'an od Ebu-Bekr el-Dzessas el-Hanefl 2/178, Es-Sunenul-Kubra od Bejheki 7/205, Melatihul-Gajb, Fahruddin er-Razi (Muhammed ibn Omer umr 660 h.g.) 3/267; Ed-Durrul-Mensur od Dzelaluddin es-Sujuti, tom 8; str. 14, Tefsirul-Bagavi (el-Husejn ibn Mes'ud el-Bagavi umr. 516 h.g.) tom 1; str. 414; Tefsirul-Mehazin tom 1; str. 266; itd.]

 

A Ibn Kesir u komentaru na 24 ajet sure An-Nisa, kaze:

"Opcim znacenjem ajeta dokazuje se dozvoljenost privremenog mut'a braka i nema nikakve sumnje da je "privremeni brak" u prvom periodu islama bio zakonit, a onda je nakon toga dokinut ... a zatim Ibn Kesir, kaze: "Ibn Abas, Ubej ibn Ka'b, Said ibn Dzubejr i Sudej ovaj ajet su ovako ucili: "A zenama vašim s kojima ste imali bracne odnose "do odredjenog roka" podajte vjencane darove njihove kao što je propisano."

 

Mudzahid je u vezi s ovim ajetom rekao: "Ovaj ajet se odnosi i objavljen je o "privremenom braku..." [Tafsirui-Kur'anil-'Azim Ibn Kesir l/630-631, izdanje kuvajtskih vehabija.]

 

Navedene knjige su najpoznatije zbirke hadisa i tefsiri ehlu-sunneta. Tefsir Ibn Kesira kome vehabije pridaju poseban, znacaj, a u kojem je Ibn Kesir kao što smo vidjeli rekao: "Nema nikakve sumnje da je u prvom periodu islama privremeni brak bio vjerski, dozvoljen cin". I u tom svom Tefsiru prenosi izjave od najpoznatijih ucaca Kur'ana i mufesira iz reda Poslanikovih, sallallahu alejni ve alihi ve sellem, ashaba kao što je Ubej ibn Ka'b, te Ibn Abas, i Mudzahid koji istice da ovaj ajet jasno govori o privremenom braku.

 

Buharija u svom Sahihu, svezak 3, kitabut-tafsir u komentaru na 87 ajet sure Al-Ma'ida, kao i u 3 svesku kitabun-nikah bab ma jekrihu minet-labattuli vel-hisa' od velikog ashaba Abdullaha ibn Mes'uda (Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, rekao je o Abdullahu "Kur'an treba od njega da ucite" prenosi predaju u kojoj se kaze:

"Zajedno sa Bozijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, smo otišli u jedan ratni pohod, a naše zene nisu bile sa nama. Upitali smo da li mozemo sami sebe da ustrojimo (radi kontrolisanja strasti). Medjutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, nam je to zabranio, ali nam je dozvolio da se uz davanje odjece (kao vjencanog dara) sa zenama privremeno zenimo, a onda je Abdullah ibn Mes'ud r.a. proucio ajet koji glasi:

"O vjernici, ne uskracujte sebi lijepe stvari koje je Allah dozvolio ..." (Al-Ma'ida:87)

 

Ibn Kesir u svome Tefsiru prenosi istu ovu predaju, u komentaru na 87 ajet sure Al-Ma'ida. [Tafsirul-Kur'anil Azim 2/120.]

A i Muslim (Muslim ibn el-Hadzdzadz en-Nisaburi umr. 261 h.g.) u svome Sahihu putem nekoliko prenosilaca potvrdjuje ovu predaju od Abdullaha ibn Mes'uda.

[Muslim, tom 2; kitabun-nikah bab nikahul-mut'e]

 

U ovom hadisu prenesenom u najvjerodostojnijim knjigama ehlu-sunneta, koji direktno govori o privremenom braku veliki asnab Bozijeg Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, Abdullah ibn Mes'ud r.a. kaze da se casni 87 ajet sure Al-Ma'ide, odnosi na privremeni brak i smatra da "privremeni brak" spada u lijepe stvari koje je Allah ucinio halalom.

 

Prema tome, sa stanovišta najvecih sunnitskih alima u oblasti hadisa i tefsira, "privremeni brak" je pomenut u Kur'anu i bio je halal. Sto više, po rijecima Ibn Kesira: "U to nema nikakve sumnje." A, Ibn Mes'ud ce reci: "Privremeni brak spada u lijepe stvari, koje je Allah ucinio halalom."

 

U sunnitskim zbirkama hadisa, sa nepobitnom vjerodostojnošcu se prenosi zakonitost, odnosno šeriatska utemeljenost "privremenog braka." U Buhariji pored pomenuta tri primjera u trecem tomu kitabu-nikah pominju se još tri hadisa koji sve do jednog potvrdjuju daje u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, "privremeni brak" bio Serijatom dozvoljen i halal cin.

 

Muslim u svome Sahihu, tom 2, kitabu-nikah, poglavlje nikahul Mut'e putem razlicitih prenosilaca prezentira 26 predaja koje dokazuju šerijatsku utemeljenost i dozvoljenost "privremenog braka" u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem i sve sunnitske zbirke hadisa u kitabun-nikah imaju posebno poglavlje o privremenom braku, a izmedju desetina hadisa koji o tome govore cak ni jedan hadis ne opovrgava njegovu šerijatsku osnovanost i dopuštenostu prvom periodu islama.

 

S obzirom na navedene cinjenice svi muslunani (šiti i sunniti) se slazu daje "privremeni brak" pomenut u Kur'anu Casnom i da je u prvom periodu islama bio dozvoljen. Da li su onda, u tom vremenu, (cak i ako je samo jedanput bio dozvoljen) Kur'an i Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, smatrali da je, neuzubillah, dozvoljeno ciniti "blud" i da li je onda islam u to doba pozivao i preporucivao blud? Da li je 24 ajet sure An-Nisa blud stvarno ucinio dozvoljenim? Da li je veliki i veoma pobozni ashab Bozijeg Poslanika Abdullah ibn Mes'ud r.a. smatrao daje blud jedna od Allahom datih halal i lijepih stvari?

 

Te s obzirom na ajete iz Kur'ana Casnog i saglasnost sunnitske uleme (Buharije, Muslima, Ahmeda ibn Hanbela, Taberija i svih njihovih mufesira pa cak i Ibn Kesira) u tome daje 24 ajet sure An-Nisa objavljen da kaze kako je "privremeni brak" halal stvar, kako onda to pravilo moze biti tvorevina šija koju oni prebacuju Kur'anu Casnom, Poslaniku i Imamima Ehlul-Bejta? Zar su Buharija, Muslim, Ahmed ibn Hanbel, Taberi, Fahruddin er-Razi, Zamehšari, Nesai, Ibn Madze, Ibn Kesir i drugi bili šije?

 

Zar su najveci mufesiri i ucaci Kur'ana u doba Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, kao što je Ibn Abbas r.a. (zvani Hibrul-Umme), koga je po Buharijinoj zbirci hadisa Pejgamber, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, prigrlio, te pomolivši se Allahu Uzvišenom za njega, rekao: "Boze, podaj mu od sebe znanje i mudrost," [Buharija tom 2, odlike Ibn Abbasa.] te Ubejj ibn Kalj r.a. za koga je, po Buharijinoj zbirci hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, rekao: "Kur'an ucite od cetiri covjeka: Ibn Mes'uda .... i Ubejj ibn Ka'ba," [Ibid tom 2, Odlike Ubej ibn Kaba.] i po Muslimovoj zbirci hadisa Pejgamber, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je rekao:

"Allah Uzvišeni i Velicanstveni mi je naredio da ti Ku'ran kazujem," a on upita: "Je li Allah pomenuo moje ime?" Poslanik rece: "Da."

[Muslim 4 knjiga, Vrline ashaba, poglavlje Vrline Ubejj ibn Ka'ba]

 

Zatim, Said ibn Dzubejr i Sudej i Mudzahid koji su ovaj Casni kur'anski ajet ucili zajedno sa sintagmom "Do roka odredjenog." I obzirom da ajet sa pomenutom sintagmom nema nikakvog drugog znacenja osim da je "privremeni brak" imao šerijatsku valjanost, zar su i pored toga svi ti ljudi nastojali da blud ucine halalom i onda to prebace na Kur'an.

 

Zašto? Da li vehabije mozda imaju neki drugi Kur'an i nekog drugog Poslanika, ili se mozda za njih prvi period islama dogodio pocetkom osmog stoljeca po hidzri (661-728) u Damasku?

 

Postavlja se pitanje da li je "privremeni brak" još uvijek dozvoljen akt ili je nakon njegove šerijatske valjanosti ponovo ukinut? Da li je ono što je na pocetku islama bilo ozakonjeno putem 24 ajeta sure An-Nisa i sto je Abdullah ibn Mes'ud nazvao jednom od Allaha datih lijepih i halal stvari, ponovo postalo haram?

 

Drugim rijecima da li je postalo haram ono sto je, kako kaze Ibn Kesir "bez sumnje" bilo zasnovano na Serijatu, te što je, po rijecima sunnitskih muhadisa i mufesira, posredstvom 24 ajeta sure An-Nisa bilo postalo sastavni dio Seriata, zar onda ne bi trebalo da ukidanje toga pravila bude obrazlozeno cvrstim i nesumnjivim dokazima, tj. trebao bi sam Kur'an ili Boziji Poslanik da to pravilo ukinu. Da li je bez sumnjivog dokaza ukinuta šerijatska valjanost privremenog braka i na istom nivou dokaza na kojem ga 24 ajet An-Nisa i hadisi dozvoljavaju, dokinuto? Da li postoji neki drugi ajet u Kur'anu ili hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem koji dokida pravilo "privremenog braka?"

 

Obzirom da svako vjersko pravilo ima neku stvarnu korist i dobrobit za zivot ljudi, da li ondašnja korist i dobrobit za ljude od šerijatskog pravila "privremeni brak", više ne postoji?

 

Ako se osvrnemo na mišljenja i stavove sunnitskih alima o tom pitanju, vidjet cemo da oni i pored toga smatraju da je u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, privremeni brak bio Seriatom dozvoljen, a za kasniji period, sve do Sudnjeg dana, uglavnom svi ti alimi smatraju da je on haram.

 

Medjutim, u njihovom dokazivanju razloga sto je to postalo haram postoje znatne razlike pa cak i proturjecnosti koje cemo ukratko prouciti i proanalizirati. Pokušat cemo da vidimo da li se moze sigurno i bez ikakve sumnje dokazati da je to šerijatsko pravilo dokinuto nekom drugom vjerskom odredbom, tj. Kur'an om ili posredstvom Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem. Neki kazu da je 24 ajel sure An-Nisa kojim je dozvoljen privremeni brak, dokinut 5 ajetom sure Al-Mu'minun, objavljenim u Mekki.

 

Medjutim pošto je 24 ajet sure An-Nisa objavljen u Medini nakon hidzre [El-Itkan fi Ulumil-kur'an, Dzelaluddin Abdurrahmun es-Sujuti; tom 1/16;], nelogicno je da dokidajuci ajet bude objavljen prije dokinutog.

 

Prema tome ni 5 ajet sure Al-Mu'minun, a ni neki drugi ajeti koji su objavljeni prije 24 ajeta sure An-Nisa, ne mogu biti dokidajuci ajeti.

 

Neki kazu, "privremeni brak" je ukinuo Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem. A kada i gdje se to desilo nema pouzdanog podatka. Neki tvrde da je to bilo na Hejbaru, neki prilikom Bitke Evtas, neki pak kazu treceg dana po oslobodjenju Mekke, neki prilikom Bitke na Tebuku, a ima i onih koji kazu prilikom Kaza Umre, dok ce neki ce reci da je to Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, ucinio na Oprosnom hadzdzu. Bit ce zanimljivo ukratko prouciti neke od ovih predaja.

 

U Buhariji se nalazi ukupno šest hadisa koji govore o dozvoljenosti privremenog braka, a samo jedan svjedoci da je Poslanik, sallallahu alejhj ve alihi ve sellem, zabranio "privremeni brak" i to u Bici na Hajberu.

[Buharija 3. kitabun-nikah; poglavlje nahju Resulillah 'an nikahil-mut'e]

Isti ovaj hadis prenosi Muslim u svojoj zbirci hadisa.

 

Muslim od Seleme ibn el-Akva'a prenosi jedan rivajet u kojem on kaze da je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, godine kada se dogodila Bitka Evtas tri dana dozvolio privremeni brak a onda ga je zabranio. [isti hadis]

Bitka Evtas u kojoj je ucestvovao i Poslanik s.a.v.a. dogodila se osme godine po hidzri.

 

Muslim prenosi jedan hadis od Sabure koji kaze da je prilikom oslobodjenja Mekke petnaest dana bio sa Bozijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i da im je on tada dozvolio "privremeni brak." Sabure nadalje prenosi da su oni bili sa svojim privremenim suprugama sve dok im to Poslanik nije zabranio. [Ibid, predaja 11,12 i 15]

Osvajanje Mekke dogodilo se u mjesecu Ramazanu osme godine po hidzri.

 

Muslim od iste osobe prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, rekao: "Ja sam vama bio dozvolio da se zenite privremeno, ali, je to Allah sada zabranio i ucinio haramom sve do Sudnjeg dana." [Ibid, hadisi 13,14 i 21]

Zatim, Muslim od iste osobe prenosi da je Poslanik na dan osvajanja Mekke zabranio privremeni brak. [Ibid, hadis 18]

 

Muslim potom prenosi od istog covjeka: "Poslanik je na dan oslobodjenja Mekke svojim ashabima propisao "privremeni brak," i mi smo tri dana bili sa svojim privremeno ozenjenim suprugama, a onda nam je Poslanik naredio da se odvojimo od njih."

[Ibid. hadis 16]

 

U Sunnenu od Bejhekija prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, "privremeni brak" zabranio prilikom bitke na Tebuku.

[Sunenul-Beiheki tom 7; str. 207; El-Dzami' li Ahkamil-Kur'an od el-Kurtubija tom 5; str. 130; Fethul-Bari tom 11; str. 73]

 

Bitka na Tebuku se dogodila devete godine po hidzri.

 

Komentar na navedene predaje nije potreban, jer se sve te predaje smatraju ispravnim cak i pored brojnih kontradikcija koje se u njima nalaze i mnogih proturjecnosti u izjavama iste osobe i to u istoj knjizi, što samo po sebi moze biti dobar komentar.

 

Ne mozemo zamisliti da jedno pravilo bude nekoliko puta odobreno i zabranjeno, jer Serijat i Poslanik nisu došli da se igraju s ljudima. Lanac prenosilaca za sve ove hadise završava se na tri osobe: hazreti Ali, Seleme ibn el-Akva' i Sabure ibn Mu'in i zato cemo proanalizirati lanac prenosilaca za sve ove hadise.

 

Smatra se da je prvi prenosilac hadisa kojega je Buhari prenio jedanput, a Muslim nekoliko puta u kome se govori da je "privremeni brak" ukinut prilikom Bitke na Hejbaru Zapovjednik Vjernih, hazreti Ali a.s. Ovaj hadis iz nekoliko razloga ne moze biti sahih:

 

Prvo: U suprotnosti je sa svim sahih hadisima koji dokazuju legalnost "privremenog braka" sve do vremena Omerovog hilafeta, a i broj ovih predaja je veci, i u Buhariji ih ima nekoliko.

 

Drugo: U medjusobnoj je proturjecnosti sa predajama koje ukazuju na vrijeme i mjesto gdje je ukinut privremeni brak.

 

Trece: U ocitoj je proturjecnosti sa hadisima koje sunnitska ulema prenosi uz ispravan lanac prenosilaca od Zapovjednika Vjernih, Alija a.s. jer Taberi u svome Tefsiru prenosi predaju od hazreli Alija sa ispravnim lancem prenosilaca u kojoj on kaze: "Da Omer nije zabranio "privremeni brak", niko ne bi pocinio blud do nesrecnik."

[Tafsirut-Taberi 9/5; kao i Tafsirus-Sa'labi; Tafsirul-Kebir; Fahr er-Razi 3/200; Tafsiru Ebi Hajjan 3/218; Tafsirun-Nejšaburi 5/16 i Tafsiru ed-Durrul Mensur 2/140]

 

lanac prenosilaca ovoga hadisa razlicitim putevima dolazi do hazreti Alija a.s. I Kurtubi, takodjer, u svom tefsiru kaze: "Porodica Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je dozvoljavala privremeni brak." [El-Dzami'li Ahkamil-Kur'an 5/133]

Isti onaj kojeg Taberi sa ispravnim lancem prenosilaca prenosi od hazreti Alija u vjerodostojnim šitskim zbirkama hadisa je, takodjer, prenesen putem ispravnog lanca prenosilaca. [El-Kafi 5/148, Et-Tahzib 7/250, El-Ibstibsar 3/141]

 

Cetvrto: Drugi alimi iz ehlu sunneta su negirali taj hadis. Ez-Zerkani u Šerhul-Mevahib 2/239 i u Sarhul-Muvetta' 2/24 od el-Isti'aba prenosi: "Taj hadis je krivotvoren jer u Bici na Hejbaru nije došlo ni do kakvog sklapanja "privremenog braka."

A Ibn el-Kajjim (Muhammed ibn Ebi Bekr, umro 751. h.g.) ucenik Ibn Tejjmijje u knjizi Zadul-Me'ad 2/158, 204 kaze: "Muslimani na Hejbaru se nisu privremeno zenili zenama Jevrejkama niti su za tako šta od Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, trazili dozvolu, te kada je u pitanju Bitka na Hejbaru niko nije ništa prenio o sklapanju braka pa vak se tu i ne spominje privremeni brak ni njegovo dozvoljavanje, niti pak zabranjivanje, jer na Hejbaru nije bilo zena muslimanki, tamo su samo bile Jevrejke. Medjutim, u to vrijeme još uvijek nije bilo Seriatom dozvoljena zenidba sa pripadnicama ranije objavljenih nebeskih knjiga, tj. Jevrejkama, kršcankama. To se poslije Serijatom odobrilo. Pripisivanjem ove predaje hazreti Aliju a.s. nastoji se ostvariti samo odredjeni, zlonamjerni, politicki cilj i ništa drugo.

 

Kada je rijec o drugom prenosiocu, Seleme ibn el-Akva'u, koji govori o ukidanju zakonske valjanosti "privremenog braka", pored prve i druge, od navedenih primjedbi na njegov rivajet postoje još dvije primjedbe.

 

Prvo: U predaji koju od njega i Dzabira prenosi Buharija govori se o dozvoljenosti "privremenog braka" i nikakve naznake nema o njegovoj zabrani.

 

Lanac prenosilaca u Muslimovoj zbirci hadisa, koji se okoncava sa Seleme ibn ef-Akva'om, zbog dvojice prenosilaca toga hadisa Junusa ibn Muhammedai Abdul Vahida ibn Zijada, koje alimi hadiske znanosti kao što je Nesa'i, Ahmed ibn Hanbel i Ibn Mu'in smatraju slabim prenosiocima, nije vjerodostojan.

 

Prema tome, ovim pada vjerodostojnost Salamet ibn Akva'ove predaje u Sahih Muslimu koja govori o ukidanju šerijatske utemeljenosti "privremenog braka."

 

A treci prenosilac je Sabure ibn Mu'in od koga predaju prenosi njegov sin Rabi' ibn Saburet. Rabi' je nepoznata licnost. Ibn Kajim, ucenik Ibn Tejmijjin, kaze: "Ibn Mu'in je izvijestio da ovaj ima jednu mahanu zbog cega Buharija njegov rivajet nije ni prenio."

[Zadul-Mead 1/444]

 

Zanimljivo je da ova osba nije prenijela ni jedan rivajet o bilo kojem pitanju, vec samo ovaj na temu nikahul- mut'e, privremeni (mut'a) brak. Takva jedna predaja, ni pod kakvim uvjetima se ne moze staviti naspram velikog broja sahih predaja koje cemo ovdje navesti.

 

Prema tome, uz pomoc hadisa koje smo ovdje naveli, nije moguce dokazati ukidanje šerijatske utemeljenosti "privremenog braka" te zato moramo vidjeti kakva je druga grupa rivajeta.

 

Druga grupa rivajeta, prenesena u sahih zbirkama kojih ima veoma mnogo i ciji, prenosioci su poznate licnosti, dokazuje da je privremeni brak bio Serijatom dozvoljen sve do smrti Bozijeg Poslanika, te da ga Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, nikad nije ni zabranjivao, a u raspravama koje su se vodile izmedju ashaba Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, o "privremenom braku" njegovi podrzavatelji pozivali su se na Kur'an i izjave Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve ali ni ve sellem, a oni koji su bili protiv, pozivali su se na izjave Omera, tj. na njegovu zabranu "privremenog braka."

 

Mi cemo ovjde, pozivajuci se na najvaznije i najispravnije knjige ehlu-sunneta ukazati na neke od ovih rivajeta.

 

Buharija u svome Sahihu na dva mjesta prenosi predaju od velikog ashaba Abdullaha ibn Mes'uda u kojoj je on rekao:

"Sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, smo otišli u jedan ratni pohod, a naše zene nisu bile sa nama. Pitali smo Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, da li mozemo sami sebe da ustrojimo. Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, nam je to zabranio, ali nam je dozvolio da se uz davanje odjece zenama privremeno zenimo. A zatim je Abdullah ibn Mes'ud proucio ovaj ajet: "O vjernici, ne uskracujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio."

[Buharija 3; kitabul-tafsir; ajet 87 sura Al-Ma'ida; i Muslim 2; kitabun-nikah, poglavlje nikabul-mut'e, hadis 1,2,3]

 

Ko malo više razmisli o ovom rivajetu, vidjece da veliki ashab Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, Ab'dullah ibn Mes'ud, govoreci da se casni 87 ajet iz sure Al-Ma'ida odnosi na "privremeni brak" i nazivajuci takav brak halalom, te jednom od lijepih stvari, zapravo odbacuje mišljenje nekih osoba koje privremeni brak smatraju haramom i kaze: "Bogom dati halal, ne cinite haramom, jer ga je Boziji Poslanik salallahu alejlhi ve alihi ve sellem, ucinio halalom. A iz konteksta predaje lahko se moze zakljuciti da je Abdullah ibn Mes'ud ovo rekao nakon smrti Bozijeg Poslanika, sallallahu alejlhi ve alihi ve sellem.

On, takodjer, istice da je privremeni brak Bogom dati halal i lijepa stvar, a ono sto je Allah ucinio halalom ne moze se smatrati haramom.

 

Buharija u svome Sahihu prenosi jedan rivajet od Seleme ibn Akva'a koji je rekao:

"Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je rekao: "Ako se muškarac i zena sloze, mogu tri noci zajedno da ostanu, a ako to zele, mogu taj period da produze ili da se rastanu." On dalje, kaze: "Ne znam da li je ovo bilo specijalno za nas ili za sve ljude."

[Buharija 3; kitabun-nikah; poglavlje Nahju Resulillah an nikahil-mut'e]

 

Buharija i Muslim od Dzabira ibn Abdullaha i Seleme ibn el-Akva'a prenose predaju u kojoj su oni govorili:

"Došao nam je glasnik od Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i rekao: "Boziji Poslanik , sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, vam je dozvolio muta brak."

[Buharija kitabun-nikah; poglavlje Nahju Resulillah an nikahil-mut'e, Muslim 2; kitabul-nikah; Nikahul-mut'e, hadis 4 i 5]

 

Buharija u svome Sahihu prenosi od Imrana ibn Hasina da je rekao:

"U knjizi Bozijoj je objavljen ajet koji govori o muta (privremenom braku) i mi smo kao i Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, praktikovali taj brak i sve do svoje smrti Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, ga nije zabranio, niti je objavljen neki ajet koji bi takav brak ucinio haramom. Neko je po vlastitom nahodjenju rekao ono sto je htio."

Buharija: "Kaze se da je taj neko bio Omer."

[Buhariju 3; kitabul-tafsir; tafsir sure Al-Bakare; Musned Ahmed ibn Hanbela 4/434; Tafsirul-Kebir Fahruddin er-Razi 1/49]

 

U ovom rivajetu, kojeg prenosi Buharija, Ahmed ibn Hanbel i Fahruddin er-Razi, prenosilac jasno izjavljuje da sve dok je bio ziv Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, nije nikada zabranio muta brak, vec je to ucinio neko drugi po vlastitom nahodjenju.

 

Muslim u svome Sahihu prenosi od Ata'a kako kaze:

"Dzabir ibn Abdullah el-Ansari (veliki ashab Bozijeg Poslanika) došao je da obavi umru. Okupili smo se oko njega i pitali ga o nekim stvarima, a izmedju ostalog pomenut je i "privremeni brak." On rece: "Da, mi smo u vrijeme Pejgambera s.a.v.a, Ebu Bekra i Omera praktikovali "privremeni brak."

[Muslim 2; kitabun-nikah, poglavlje nikahul mut'e hadis 6]

 

Ahmed ibn Hanbel u Musnedu od Ata'a prenosi:

"Dzabir ibn Abdullah el-Ansari je rekao: "Mi smo u vrijeme Bozijeg Poslanika, Ebu Bekra i Omera praktikovali "privremeni brak," sve dok ga na kraju Omer nije zabranio."

[Musnad Ahmeda ibn Hanbela; tom 3 str. 304]

 

Muslim od Ebu Zubejra prenosi da je cuo kako Dzabir ibn Abdullah el-Ansari kaze:

"Mi smo uz pregršt hurmi ili nešto brašna (kao vjencani dar) sklapali privremeni brak na nekoliko dana u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i Ebu Bekra, sve dok ga Omer nije zabranio u slucaju Amra ibn Hurejsa."

[Muslim 2; kitabun-nikah, poglavlje Nikalul mut'e. hadis 7]

 

Muslim od Ebi Nazare prenosi:

"Bio sam kod Dzabir ibn Abdullaha. Neko mu dodje i rece: "Ibn Abas i Ibn Zubejr su raspravljali o dvije mut'e (uzitka): privremeni brak i hadzdz tamattu'." Dzabir rece: "Obje mut'e smo mi u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, praktikovali, a onda nam ih je Omer zabranio, i mi to više nismo cinili."

[Muslim 2; kitabun-nikah, poglavlje Nikahul-mut'e. hadis 8]

 

Tirmizi u svom Sahihu prenosi:

Neki je covjek sa podrucja Sama upitao Abdullaha ibn Omera o "privremjenom braku" a ovaj mu na to odgovori: "Halal je." Covjek sa podrucja Sama mu rece: "Ali otac tvoj ga je zabranio." Sin Omerov odgovori: "Ukoliko je moj otac zabranio "privremeni brak," a Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, ga praktikovao, hoceš li ti onda da napustiš sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i da slijediš ono sto je rekao moj otac?" [Sahih Tirmizi 3; 185, 824]

 

Buharija od Ebi Dzumure prenosi da je rekao:"

"Cuo sam da je od Ibn Abasa trazen stav o "privremenom braku," pa ga je on dozvolio."

 

A Ibn Abbas je veoma poznat po svome stavu da ajet o privremenom braku (An-Nisa:24) spada u muhkem ajete koji se ne mogu derogirati [Et-Tafsirul-Kebir l/51; Tafsiru Taberi 5/9; Ed-Durrul-Mensur 8/l40; Tafsirul-Bagavi str. 133; Tafsirul-Hazin 1/266] i po svojoj zestokoj raspravi sa Ibn Zubejrom gdje Ibn Abas "privremeni brak" smatra dozvoljenim potkrepljujuci taj svoj stav Kur'anom i hadisima Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, dok se Ibn Zubejr poziva na zabranu privremenog braka od strane Omera i razlicitih hadiskih, tefsirskih i historijskih izvora koji su to prenijeli.

[Musned od Ahmeda ibn Hanbela tom 1/52, Muslim Kitabun-nikah poglavlje Nikahul-mut'e; kao i Muslim 6, Kitabul-hadzdz, poglavlje Mut'atul-hadz]

 

A medju onima koji su Casni 24 ajet iz sure An-Nisa ucili sa recenicom "Ila Edzelim Musemma" (do odredjenog roka) i smatrali da se ajet odnosi na "privremeni brak" su i Sudej, Mudzahid i Said ibn Dzabir" [Tafsiru Taberi 5/9, Ed-Durrul Mensur 8/140; Tafsirul-Kur'anil-Azim Ibn Kesir 2, 44.], a oni spadaju u red tabi'ina, a ne ashaba, što znaci da su zivjeli poslije smrti Bozijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem.

 

"Od Dzabiraibn Abdullaha se prenosi daje rekao:

"Mi smo zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, praktikovali mut'a brak, a kada je Omer postao halifa, rekao je: "Allah je svome Poslaniku halalio sve što je htio i kako je htio, pa je to na odgovaraju?im mjestima u Kur'anu objavljeno. Zato, hadzdz i umru radi Allaha do kraja obavite kao što je to Allah naredio, a brak sa zenama ovim ucinite trajnim, pa koga god mi dovedu da je stupio u privremenu bracnu vezu, ja cu ga kamenovati."

 

U ranijim izdanjima Buharije ova recenica je postojala kao što je egipatsko izdanje "Bulak" ali nazalost, zbog skrivanja istine, ove Buharijine izjave u današnjim izdanjima njegove zbirke hadisa više nema.

[Muslim 2; kitabul-hadzdz / babu fil mut'e bil hadzdzi vel-umre; Musneda Tijalusi str. 240; Sunenul-Bejheki 5/21]

 

Od Omera se prenosi da je rekao:

"Dvije mut'e su bile u vrijeme Poslanika i ja ih obje zabranjujem, a onoga, ko ih bude praktikovao cu kazniti, mut'etu hadzdz i privremeni brak."

[Zadul-Me'ad, Ibnul-Kajjim, ucenik Ibn Tejmijje 2/205; el-Mugni Ibn Kudame, glavni fikhski znalci vehabija 7/927; El-Muhalla, Ibn Hazm (Ali ibn Ahmed ibn Sa'id ibn Hazm umr. 456 h.g.) 7/107, Tafsirul-Kurtubi 2, 167; Tafsirul-Razi tom 3, str 201; Ahkamul-Kur'ani Dzessasul-Hanefi 1/279]

 

El-Bejheki u svome Sunenu od Omera prenosi:

"Za vrijeme Pejgambera, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, postojale su dvije mut'e i ja ih sada obje zabranjujem i zbog njihovog praktikovanja cu svakoga kazniti. Ko god se privremeno ozeni nekom zenom, a ja ga uhvatim, ucinit cu da pod kamenjem nestane." [Sunenul-Bejheki tom 7. str. 206]

 

I pored ovih predaja, jedan veliki broj sunnitskih alima u vezi s ovim je zauzeo svoj stav.

 

Neke od tih stavova cemo ovdje navesti, odnosno samo one primjere koje vehabije u potpunosti priznaju. Na 2 stranici "Velikog sejtana" navodi se neki hadis iz knjige "Tarihul-Hulefa" od Dzelaluddina es-Sujutija, a u istoj toj knjizi Tarihul-Hulefa Dzelaludin es-Sujuti kaze:

"Omer je prvi covjek koji je zabranio privremeni brak."

[Tarihul-Hulefa Dzelaludin es-Sujuti 128]

 

A, Ibnul-Kajjim el-Dzevzi, ucenik Ibn Tejmijjin koji je novotarije svog ucitelja nakon njegove smrti sacuvao u zatvoru halife i onda ih prenio na buduce generacije, u knjizi Zadul-Me'ad kaze:

"Rivajet u kojem je Omer rekao, da ukida privremeni brak , a da ce onoga ko ga bude praktikovao kazniti, sahih je." [Zadul-Me'ad tom 1; str. 444]

 

Fahruddin er-Razi veli:

"To što Omer kaze, u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, bile su dvije mut'e (privremeni brak i mut'etu hadzdz) i ja ih zabranjujem," dokazuje cinjenicu da Poslanik nije ukinuo privremeni brak, vec je Omer bio taj koji ga je zabranio."

[Et-Tafsirul-Kebir tom 1; str. 52]

 

Medju ashabima i tabi'inima ima mnogo osoba koje su se izjašnjavale da je privremeni brak halal i ta njihova mišljenja i imena su navedena u razlicitim knjigama hadisa tefsira i historija.

Imran ibn el-Hasin [Buharija i Muslim], Dzabir ibn Abdullah el-Ansari [Buharija i Muslim], Abdullah ibn Omer [Musned od Ahmeda ibn Hanbela i Sahihu Tirmizi], Ebu Said el-Hidri [El-Muhalla Ibn Hazm i Sarhul-Muvetta' ez-Zerkani], Seleme ibnu Umejje ibnu Half [El-Muhalla Ibn Hazm i šarhul-Muvetla' ez-Zerkani], Ma'bad Ibn Umejje i ez-Zubejr ibn el Avam [Ibn-el-Kajjim Zadul-Me'ad 1/219 i El-Ikdul-Ferid 2, 139], Amr ibn Hurejs [Muslim, Kenzul-Ummal], Ubej ibn Kab [Tafsirut-Taberi, Tafsir Ibn Kesir ....], Abdullah ibn Abbas [Muslim], Said ibn Dzubejr [El-Muhalla Ibn Hazm], Tavus el-Jemani [El-Muhalla Ibn Hazm] i drugi.

 

S obzirom na prethodno izlozeno, da li je privremeni brak samo obicni blud kojeg su šije izmislile i pripisale Kur'anu, Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i Imamima Ehlul-Bejta a.s. i optuzile Omera za njegovo zabranjivanje? Zar su to Buharija, Muslim, Ahmed ibn Hanbel, Fahru Razi, Ibn El-Kajjim, Es-Sujjuti, Ibn Hazm, Ez-Zerkani, Taberi, Et-Tirmizi, Ibn Kudame, Kurtubi, El-Bejheki ... bili šije kad su u svojim knjigama zabranjivanje privremenog braka pripisali Omeru? Zar vehabije stvarno nemaju pojma o svemu ovome?

 

Zar uistinu za njih nije sramota što nemaju pojma šta se nalazi cak ni u sadrzaju Buharije, Muslima i Musneda Anmeda ibn Hanbela? Zar nije sramota da nemaju pojma o Tefsiru Ibn Kesira, a da u isto vrijeme sebe smatraju jedinim i nezamjenljivim alimima Bosne? Zar je rezultat osmogodišnjeg, desetogodišnjeg, cetrnaestogodišnjeg studiranja u Rijadu, Medini i Jordanu uticalo na otudjivanje od Kur'ana i hadiskih zbirki prvog stepena? Ili mozda oni sve ovo znaju, samo se prave i namjerno lazima ih poricu kako bi pronašli neki izgovor za napad na šije? Da li vehabije zaista ne znaju ove stvari ili oni iz temelja poricu vjerske principe da bi zbog šitskog vjerovanja u njih, što zešce napali na sije?

 

Na kraju ovog poglavlja, ukratko cemo pojasniti sta je to u stvari privremeni brak.

 

Za privremeni brak potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uvjeta:

- Sam cin sklapanja bracne veze, akd (vjencanje) mora da bude zasnovan na slobodnoj volji obiju strana, u smislu jedna strana zatrazi brak, a druga prihvati. Akd (vjencanje) mora biti iskazano rijecima, tj. usmeno i mora biti na zadovoljstvo obiju strana.

- Kod zene ne smiju postojati nikakve smetnje za stupanje u brak, kao što je to da bude mahram osobi za koju zeli da se uda i naravno da vec nije udata, te da ne bude sestra zene onoga s kim treba da se vjenca, itd ... (svi uvjeti koji su potrebni za trajni brak).

- Odredjivanje vremena trajanja tog braka.

- Po okoncanju privremenog braka zena je duzna isto kao i prilikom razvoda kod trajnog braka, cekati Serijatom odredjeni period (iddet) i ne moze se prije ispunjenja ovog perioda cekanja vjencati ni trajno ni privremeno.

- Ako u privremenom braku zena zatrudni, novorodjence ce po zakonu pripasti muzu, tj. svu brigu i staranje o tom djetetu duzan je da preuzme otac i takvo dijete se tretira isto kao i ono iz trajnog braka, te uziva sva djecija prava.

Prema tome, privremeni brak je potpuno isti kao i trajni s jedinom razlikom što se za privremeni brak odredjuje vrijeme koliko ce on trajati.

 

Zašto je islam dozvolio privremeni brak i da li se u tome moze naci neka skrivena mudrost?

 

Mozemo li prihvatiti da islam kao vjera bogobojaznosti, cistoce i cednosti, dozvoli nešto kao što je privremeni brak? U odgovoru na ovo pitanje potrebno je obratiti paznju na sljedece napomene:

 

PRVO: Islam je cjelovit i svestrani program upute, odgoja i covjekovog zivljenja, sve do Sudnjeg dana. Covjek u svojoj unutrasnjosti, duhovnih aspekata ima i razlicite prorodne nagone i sklonosti. U svom zivotu nadje se u raznovrsnim okolnostima, usponima i padovima, bogatstvu i siromaštvu, te raznim krizama.

 

Stoga je samo onaj plan i program savršen koji u sebi sadrzava sve moguce pretpostavke i koji predvidja razlicite i razne okolnosti u covjekovom zivotu, te koji nudi spreman odgovor i rješenja u skladu s ciljem kojemu taj plan i program streme.

 

Pogledajmo još jedanput sta je kazano u hadisima.

U trecem tomu knjige kitabu Tafsir, tefsir ajeta 87, sure Al-Maida, Buharija od casnog i velikog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, ashaba Abdullaha ibn Mes'uda prenosi da je rekao:

"Sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, smo bili u jednom ratnom pohodu ali naše zene nisu bile s nama. Upitali smo Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, da li nam je dozvoljeno da sami sebe (radi kontrole strasti) ustrojimo?

On nam je to zabranio, ali nam je dozvolio da se uz davanje neke odjece zenama privremeno zenimo....."

 

Isti ovaj rivajel prenosi i Muslim, kao i Ahmed ibn Hanbel.

Buharija i Muslim, takodjer u svojim Sahihima u kitabun-nikah od Sa'da ibn Ebi Vekkasa prenose da je rekao:

"Da je Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, dozvolio rastavljanje od zena mi bismo sami sebe utukli (ustrojili)."

[Buharija 3; kitabun-nikah; poglavlje kerahatu tebattul vel-hisa'; Muslim 2, kitabun-nikah]

 

Zar ove predaje ne govore o veoma jasnim cinjenicama? Zar prirodni instinkt seksulane strasti u ljudskom bicu (bilo muško, bilo zensko) nije jedna nepobitna stvarnost? Zar za ovu veoma ozbiljnu stvarnost nije potreban jedan savršeni, precizan i sveobuhvatan program sa svim predvidjenim okolnostima, a sve to s ciljem ostvarenja programskih ciljeva? Nema sumnje da je nagon seksualne strasti jedan od najjacih nagona u prirodi ljudskog bica. To je jedna nepobitna cinjenica koja se na osnovu zakona koje je Allah ustanovio u ljudskoj prirodi ispoljava u odredjenom vremenskom periodu i neopozivo trazi odgovor na svoje trazenje, te obicno ovlada covjekovim bicem.

 

Moguce je da u pogledu intenziteta kod razlicitih osoba jacina ove strasti varira, medjutim, da je to jedan prirodni instikti jedan od najjacih, nema nikakve sumnje. Ranije pomenute predaje govore da se budjenje ovog nagona moze desiti u razlicitim situacijama, i da to ne poznaje ni siromastvo ni bijedu, ni nemoc, ni putovanje, ni bojno polje, nista .... i moze u raznim zivotnim okolnostima od covjeka da zatrazi umjesan i logican odgovor. Hadis prenesen od Ibn Mes'uda ukazuje na cinjenicu da je moguce da seksualni nagon izazove toliki pritisak na covjeka, pa makar taj covjek bio i veoma pobozan i cedan, kao što je Ibn Mes'ud, te da bude spreman radi sprecavanja krize i upadania u grijeh, upustiti se u onako opasan i nehuman cin, (naravno u slucaju da je to vjera dozvolila).

 

Prema tome, islam kao najsavršeniji program covjekovog zivljenja (bilo muškarca ili zene), trebalo bi da ima odgovor na sva pitanja u covjekovom zivotu do u najsitnije detalje, te da odredi pravila i zakone koji ce odgovarati svim mogucim uvjetima i okolnostima.

 

Ako je seksualni nagon jedan nepobitni faktor ljudske prirode, te ako ljudi dolaze u veoma raznovrsna slanja i situacije, onda i islam treba imati odgovarajuci program za upucivanje tog instikta u skladu sa datim uvjetima i za sve moguce pretpostavke ponudili pravi odgovor. Ukoliko musliman hoce da bude cestit i cist od grijeha, ali iz nekog razloga nema mogucnosti da se trajno ozeni, bilo da se našao u situaciji kao što je Abdullah ibn Mes'ud, ili u tolikom siromaštvu da nije u stanju obezbijediti sredstva za jedan stalni brak i zasnivanje porodice, ili ga je na putovanju zatekao kakav problem, pa se za duze vrijeme ne moze vratiti svojoj familiji, ili je student koji ukoliko zasnuje porodicu nece moci da nastavi studije, ili je pak osoba kod koje je seksualna strast toliko jaka da je ne moze zadovoljiti ni jedna stalno vjencana zena, ni dvije, ni tri, pa cak ni cetiri (kao što je to slucaj sa Abdulazizom Saudom, Fahdovim ocem), kakvo onda rješenje islam nudi za takve slucajeve i okolnosti? Mozemo li reci da islam, neuzubillah, nema rješenje?

 

Ili, da li mozemo reci da osobe u takvim okolnostima sa stanovišta islama treba da trpe? I koliki je postotak ljudi koji ce moci da se suprotstave zestokoj najezdi seksualne strasti, pogotovo u ovom današnjem vremenu kada neprijatelji covjecnosti šire nemoral i prostakluk i to u obliku programiranog rada ne razmišljajuci koliko ce ljudi, poreci sve te propagande, moci da zaobidje grijeh? Zar nije uskracivanje jednog razumnog i logicnog rješenja za takve slucajeve i okolnosti išto što i guranje ljudi u grijeh?

 

Odgovor na ova pitanja moguce je naci u veoma sadrzajnoj, dubokoj i logicnoj recenici poštovanog Imama Ali ibn Ebi Taliba a.s. koji je prema sahih hadisu od Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, kapija grada Poslanikovog, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, znanja, a na osnovu onoga što su po ispravnom lancu prenosilaca prenijeli i sunnilski i šitski alimi. Imam Ali ibn Ebi Talib a.s. je rekao:

"Da Omer nije zabranio privremeni brak medju muslimanima ne bi pocinio blud niko do samo neki nesrecnik."

[Dzami'ul Bejan tom 5; str. 10; Et-Tafsirul-Kebir tom 10; str. 50; Ed-Durrul-Mensur tom 8; str. 141; u šitskim zbirkama El-Kafi 5/1. 44; El-Tahzib 7. 250; El-Istibsar tom 3; str. 141]

 

Prema tome, ako privremeni brak uzmemo kao sastavni dio sveobuhvatnog islamskog odgojno-obrazovnog programa, te ga shvatimo djelom najsavršenijeg, Bogom datog Plana za covjekov zivot, a ne samo kao dio privatnih pitanja bogobojaznosti i licnog morala neke osobe, onda je "privremeni brak" vrlo dobar nacin za rješavanje jednog velikog problema u društvu.

 

Upravo zbog toga ibn Abbas, poznati ashab i mufessir prve etape islama, na osnovu hadisa koje prenose sunnitski alimi, kaze:

"Neka se Allah smiluje Omeru! "privremeni brak" je bio jedna milost kojom se Allah bio smilovao Muhammedovom, sallallahu alejhi ve alibi ve sellem, ummetu i da ga on nije zabranio ne bi niko imao potrebu da cini blud, doli neki nesrecnik."

[Tafsirul-Durrul-Mensur, Dzelaluddin es-Sujuti tom 8. str. 141. El-Dzami'u li Ahkamil-Kur'an; el-Kurtubi 5/135]

 

A Abdullah ibn Mes'ud, veliki ashab i ucac Kur'ana prvog perioda islama u predajama prenesenim u Buhaiji i Muslimu kaze:

"Privremeni brak je lijepa i Bogom data halal stvar koja se ne moze uciniti haramom."

 

U knjizi "El-Fikhu 'Alal-Mezahibil Arbe'a" (Fikh cetiri mezheba: hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski) ukazujuci na cinjenicu da je "privremeni brak," u prvom periodu islama, bio halal, pisac nastoji da opravda njegovu dozvoljenost u to vrijeme, opravdavajuci to neimaštinom i velikom potencijalnom moci instinkta seksulane strasti koji su bili dva vazna faktora za odobravanje privremenog braka u to vrijeme.

[El-Fikhu 'Alal-Mezahibil-Arbe'a tom 4, kitabun-nikah str. 60; pisac Abdur-Rahinan el-Dzeziri; Izdanje Daru Ihja'it-Turasil-Arabij; Bejrut 1976]

 

Medjutim, ova dva faktora postoje i danas, oni nisu specificnost jednog vremena.

 

DRUGO: Islam je Bozija vjera koja u svrhu odgoja covjeka i ljudskog društva ima savršen i sveobuhvatan program i koja je uzela u obzir razlicite duhovne i fizicke potrebe ljudi. Prema tome, ne moze se na "privremeni brak" gledati odvojeno od ostalih islamskih komponenti, vec se na njega mora gledati jednako kao i na sve nadahnjujuce, moralne, obredoslovne i odgojne zakone i odredbe islama te ga smatrati logicnim odgovorom na jednu nepobitnu fizicku potrebu u ljudskom bicu.

 

Musliman koji se sa takvim gledištima odgaja u okrilju islama, on postize visoke moralne vrijednosti i sebe priblizava duhovnim sferama. Kao što trajni brak shvata jednim odgojnim korakom pomocu kojega izbjegava padanje u klopku grijeha i stranputice i kojim se koristi u granicama razuma i logike, a ne zato da cijeli svoj zivot poklanja zenama, takav musliman i privremeni brak, uzima kao halal sredstvo i kao zaštitu od grijeha i pokvarenosti, a ne kao nacin za provod i uzivanje.

 

Islam, takvo što ima u vidu. U casnoj knjizi Kafi, sa ispravnim lancem prenosilaca, od Alija ibn Jaktina prenosi se predaja u kojoj on kaze:

"Imama Ebul-Hasana Musaa ibn Dzafera a.s. upitao sam za "privremeni brak." Imam a.s. je rekao: "Zašto o tome pitaš, Allah te je ucinio nepotrebnim za "privremenim brakom." Rekoh: "Samo sam htio da znam pravilo u vezi s tim."

[El-Kafi 5, El-Furu' 5, 452. 1]

 

I od Fetha ibn Jazida prenosi daje rekao:

"Imama Ebul-Hasana Musaa ibn Dzafera sam pitao o privremenom braku, a Imam a.s mi je rekao: "Privremeni brak je halal i dozvoljen je za onoga kome Allah nije dao mogucnosti da se trajno ozeni, tako da moze posredstvom "privremenog braka" da sacuva cednost i svoju cistocu od grijeha, a onome kome je Allah Milostivi dao mogucnost da se trajno ozeni, dozvoljeno je da se u slucaju kada ne moze doci do svoje supruge, (kao na dugom putovanju) privremeno ozeni." [El-Kafi, El-Furu' tom 5, str. 452/2]

 

Pisci "Velikog šejtana" koristeci se obmanjivackom propagandom, "privremeni brak" zele prikazati kao brak u kojem se gazi dostojanstvo i cast zene i kao cin kojim se iskljucivo koriste muškarci, (str. 88. red 12 ... str. 90. red 18 ...)

Da li se uistinu time gazi cast zene? Zašto? Zar zene nemaju seksulani instinkt? Zar su zene obavezne da prihvate privremeni brak? I zar je sklapanje privremenog braka zbog zadovoljenja strasti, bilo od strane muškarca, bilo od strane zene, gazenje casti suprotne strane?

 

Ako pomno razmotrimo ova pitanja doci cemo do veoma jasnog odgovora. Kako god muškarac ima seksualni nagon i zene, takodjer, posjeduju istu snagu u sebi te kako god muškarac nije obavezan da sklapa "privremeni brak," tako ni zena nije obavezna da to prihvati. Ako se stupanjem u trajni brak, radi zadovoljenja te strasti ne gazi po necijem dostojanstvu, tako ni sklapanje privremene bracne veze radi zadovoljenja tog nagona, ne znaci gazenje po necijem dostojanstvu.

 

Ocuvanje ili gazenje casti zene, u stvari, nema nikakve veze sa stupanjem u bracnu vezu (bila ona trajna ili privremena), vec ono što ima veze sa ocuvanjem odnosno gazenjem njene casti, jeste nacin shvatanja zene.

 

Ako zenu shvatimo potpunim ljudskim bicem koje umije da misli i razmišlja i da razdvoji dobro od lošeg, te bice koje moze da odlucuje o sebi, pa prihvatimo da i ona, takodjer, ima seksualne strasti, onda cemo vidjeti da sasvim slobodno i na dobroj volji zasnovano prihvatanje braka od strane zene, ali naravno, u okvirima vjerskih propisa, privremenog ili trajnog braka, ni najmanje ne narušava njenu cast i dostojanstvo.

 

Ali, ako zene ne shvatamo kao potpuno ljudsko bice koje moze da misli i razluci dobro od lošega i koje moze o sebi da odlucuje i suprotstavimo tome muškarca, a njegovo htijenje shvatimo kljucnim, a zenu na bilo koji moguci nacin obaveznom da prihvati brak (bilo silom, zloupotrebom naivnosti i djetinjaste pameti, varanjem putem novca, i si.), u tom slucaju zeni nismo sacuvali nikakvu cast ni dostojanstvo (pa bio to trajni ili privremeni brak).

 

Vehabijski stav prema zenama je upravo ovaj drugi.

 

To ne odgovara odnosu prema ljudskom bicu, jer oni ne smatraju da zena ima vlastitu misao, razumijevanje, da sama odlucuje i da ima osjecanja. Oni vole da se zene sa djevojcicama od 14, 15 i 16 godina, kako bi, pored ostalog, koristili njihovu nezrelost i djeciju naivnost, jer ne smatraju da zena moze imati svoj stav, razum, osjecanja i odluke, a sebe u braku vide neprikosnovenim, glavnim i mjerodavnim. 1 upravo zbog toga traze da se zene sa više zena, jer ne pridaju nikakve vaznosti shvatanju i osjecanjima zene, mada je svijet zena, svijet emocija i dubokih osjecanja.

 

Allah je uzimanje više zena uslovio poštivanjem pravednosti i jednakim odnosom prema svakoj od njih.

 

Prema tome, ako muškarac sebe smatra glavnim i jedino mjerodavnim, a zenu, na bilo koji nacin, vidi obaveznom da sluzi muškarcu, onda je brak gazenje dostojanstva zene.

 

Dakle, ukoliko privremeni brak, koji je potpuno isto što i trajni, zahtijeva ispunjenje istih uvjeta, s razlikom što se ovdje odredjuje vrijeme trajanja braka, dok u stalnom braku toga nema, bude sa razmišljanjem i slobodnom voljom prihvacen od strane neke zene, njenu cast ni u kom slucaju ne moze da ukalja, jer seksualni nagon je cinjenica koja postoji, kako kod muškarca tako i kod zene, a takvo stanje u granicama razuma i logike islam prihvata. Iako se privremenim brakom zadovoljava seksualni instinkt, to takodjer, ne znaci gazenje bilo cije casti, jer u stalni brak vecina ljudi ulazi sa ovakvom namjerom. I u hadisima Poslanikovim, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, se dosta potice na trajni brak radi zadovoljavanja seksualne strasti. Npr. Buharija u svome sahihu, na pocetku kitabun-nikaha, tom 3, prenosi neke hadise u vezi s tim. I zaista, da li je brak sklopljen na odredjeno vrijeme ili za stalno tu nema nikakve veze sa bojaznošcu od gazenja necije casti.

 

TRECE: na osnovu objašnjenja postaje jasno kakav je stav šija i kakvo je stanovište islama prema "privremenom braku."

 

Prema tome, o ovom pitanju, kao i u drugim slucajevima, šije se cvrsto drze Kur'ana i Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem jer su uvjereni da:

"Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta."

(Al-Ahzab:36)

 

Svih nepravdenih se, pa cak i zlonamjernih prijekora kroz historiju, šije nisu bojale, niti se boje, jer Kur'an casni o osobinama onih koje Allah voli i koji Njega vole, ovako kazuje:

"... oni se na Allahovom putu bore i nicijeg se prijekora ne boje."

(Al-Maida:54)

 

Dok Zapovjednik Vjernih, Ali a.s. u veoma vrijednoj knjizi Nehdzul-Belaga, kaze:

"... i nemoj da te odvrati prijekor bilo ciji, od Boga." [Nehdzul-Belaga. pismu 31. str. 197.]

 

Šije se ne boje prijekora nedostojnih pojedinaca, oni se cvrsto drze vjerskih principa objavljenih posredstvom Poslanika Muhammeda. sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i cvrsto su predani svemu tome, te uz blagonaklonost porodice Poslanikove a.s. ostali su imuni vod slijedjenja novotarija koje su se pojavljivale tokom islamske povijesti. Šije smatraju "privremeni brak" dozvoljenim, zato što su ga Kur'an i Boziji Poslanik salallahu alejhi ve alihi ve sellem, ucinili dozvoljenim. Ne smatraju da je haram, a Omer je bio taj koji ga je zabranio (u skladu sa navedenim argumentima i stavovima Ehlul-Bejta a.s. i šitskim izvorima).

 

Mustehab namaz u blagoslovljenim nocima mjeseca ramazana, šije ne obavljaju u dzema'tu jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, naredio da se ovi namazi obavljaju pojedinacno, a Omer je bio taj koji je ove namaze poceo da obavlja u dzema'tu (skupno).

[Buharija 1. kitabus-soum poglavlje fadlu men kame ramazan. Muslim l; kitabu salati l-musafirin ve kasruha, puglavlje targib fi kijami ramazan]

 

Šije prilikom uzimanja abdesta ne peru noge vec ih potiru mokrom rukom (pogledali u knjizi "Veliki šejtan" str. 8 red 7-9) jer se u šestom ajetu sure Al-Ma'ida jasno kaze:

"O vjernici, kada hocete da molitvu obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite a dio glava svojih polarile i noge svoje do iza clanaka."

 

I ni pod kojim uvjetima se iz ovog ajeta ne moze razumjeti da prilikom uzimanja abdesta, umjesto potiranja treba oprati noge. [Et-Tefsirul-Kebir, Fahruddin er-Razi tom 11; str. l6l.]

Sahih hadisi kao i mišljenje velikog broja ashaba jasno govore o potiranju nogu prilikom uzimanja abdesta.

[Sunenu Ebi Davud, kitabut-tahare hadis 164, Sunen Ibn Madze. (Muhammed ibn Jazid el-Kazvini umr. 27S. h.g.) I. str. 156 i 458, Musned Ahmed ibn Hanbela tom 1, str. 9S.

Musnedul-Hamidi tom 26. str. 47; Musned Ebi Ja'la (Ahmed ibn 'Ali el-Musanna el-Museli umr. 307. h.g.) tom 1. str. 287, hadis 86; i tom 1. str. 455, hadis 353; es-Sunenul-Kubra tom 1. str. 44; ed-Durrul-Mensur tom 3, str. 28-29]

 

Šije sedzdu cine samo na zemlji ili na onome što je u biti od zemlje (pogledali u knjizi "Veliki šejtan" strana 90. red zadnji i strana 91. red prvi) jer je Poslanik s.a.v.a sedzdu cinio samo na zemlji i nije dozvoljavao da se sedzda cini na dijelu odjece i on je svojim ashabima naredio da svoje amame podignu sa cela prema gore, tako da ona, prilikom cinjenja sedzde, ne smeta da celo dotakne zemlju.

[Buharija tom 1; kitabus-salati; poglavlje fadlus-sudzud; Muslimi, 2, 109; Musned Ahmed ibn Hanbel tom 1, str. 100, 269, 353, 3S8, tom 6. str. 179, 302. 331-335, S77, Musned Ahmed tom 3, str. 327, Sunenul-Bejheki tom 1. str. 439, tom 2, str. 105 i 106, Et-Tabekatul-Kubra tom 1, str. 151 itd.]

 

Šije smatraju da je dozvoljeno spajati podne i ikindiju, akšam i jaciju (pogledati u knjizi "Veliki sejtan" str. 91. red 3.) jer je i Poslanik, sallallanu alejhi ve alihi ve sellem, spajao ove namaze.

[Buharija 1, Kitabu mevakitis-salati, poglavlje, Vaktul magreb; Muslim, pojjlavlje El-dzem'u bejnis- salatejn fil hadar, Musned Ahmed ibn Hanbrla tom 1, srr. 2Z1; El-Muvetta' el-imam Malik tom 1, str. 144 kitabu kasris-salati fis-eferi, el-dzem'u bejnus-salatejni fil hadari ves-seler]

 

Prema tome, ako na šije, zbog njihovog cvrstog drzanja do jasnih vjerskih principa, koji su bili ustanovljeni u doba Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, napadaju na jedan krajnje vulgaran i bestidan nacin, to onda moze da bude samo razlog kojim šije mogu da se ponose.

 

Mi smo vec ranije pominjali Ibn Tejmijju koji kaze:

"Mada je potrebno salavat slati kako na Poslanika s.a.v.a tako i na njegovu porodicu, ali pošto to cine šije onda to nije mustehab."

On, takodjer, nabraja mnogo slicnih islamskih pitanja koje zbog šilskog drzanja do njih zanemaruje i daje prednost suprotstavljanju šitima nad postupanjem u skladu s tim islamskim principima. [Pogledati u knjizi Minhadzus-Sunna Ibn'Tejmija, tom 2, str. 143 do 147]

 

Kada se susretnemo sa vehabijama u svakoj njihovoj recenici mozemo cuti rijec "sunnet" i oni samo sebe smatraju sljedbenicima "sunneta" Pejgamerovog, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem", a ostale muslimane sljedbenicima novotarija. Oni cesto pominju hadis: "Svaka je novotarija u vjeri zabluda koja vodi u vatru."

 

  • Zar teravija u dzema'atu nije bid'at (u Buhariji jasno je kazano da je to djelo Omera)?
  • Zar zabranjivanje privremenog braka od strane Omera nije bid'at, novotarija.
  • Zar zabranjivanje hadzdza temettu'a od strane Omera nije novotarija? [Muslim, kitabul-hadzdz]
  • Zar nije bid'at zabrana spajanja podnevskog i ikindijskog namaza, te akšamskog i jacijskog (s obzirom na izvore na koje smo ukazali)?
  • Zar cinjenje sedzde na tepihu, odjeci i sedzadi nije novotarija (s obzirom na predaje na koje smo ranije ukazali)?
  • Omerovo umetanje recenice Es-Salalu hajrum-minen-neum u sabahski ezan, zar nije novotarija? [Elt-Muvetta' lil Imam Malik. poglavlje Ma dza'e minen-neda'i fis-salat, hadis 8 i Šarhul Muvetta'ez-Zerkani 1.150]
  • Izbacivanje recenice "Hajja ala hajril amel" iz ezana, zar nije novotarija? [Sarhul-Tadzrid, Mabhasul-lmamet el-Kuš'dzi. Fs-Siretul-Halabiija, poglavlje-Bed'ul-ezan 2.110]

 

Kao i na desetine drugih primjera koji su preneseni u sahih zbirkama ehlu sunneta? Zar sve ovo navedeno nisu novotarije? I ukoliko su ovi primjeri novotarije, da li se onda u gornji hadis ubrajaju i sljedbenici ovih novotarija? A ako nisu novotarije, je li to onda sunnet? Ciji sunnet?

 

Sunnet Pejgambera, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, koji je u skladu sa najznacajnijim knjigama ehlu sunneta (Buharija, Muslim, Musned Ibn Hanbel, Muvetta ...) zar nije bio u suprotnosti sa ovim?

 

Zar u Kur'anu Casnom nije kazano:

"Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom naho?enju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta."

(Al-Ahzab:36)

 

I zar u Kur'anu Casnom nije kazano:

"Oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio pravi su nasilnici."

(Al-Ma'ida:45)

 

CETVRTO: Pisci knjige "Veliki šejtan," pozivajuci se na šitske izvore, te iskrivljeno prikazujuci neke od šitskih hadisa o "privremenom braku," pored ismijavanja Imama Ehlul-Bejta a.s. i šija, veoma priprostim rijecima, nalik na psovacke, izvode zakljucke. Na neke od njih smo vec ukazali, kao što su: "Sije vole mlado meso; šije uspijevaju zato što dozvoljavaju seksualnu slobodu; rodjeno 300.000 "kopiladi" iz privremenog braka itd.

 

Mi cemo ovdje pomenuti nacin pristupa autora ovom pitanju te ukazati na dvije stvari:

 

Prvo: Pisci pokazuju totalno neznanje jer se pozivaju na hadise iz šitskih knjiga i uz pronalazenje nekih slabih rivajeta i njihovo iskrivljavanje zele da napisu roman kojim bi osramotili i bacili ljagu na šije. Oni su mislili da se na hadiske zbirke kod šija gleda isto onako kao i kod pripadnika ehlu-sunneta.

 

Medjutim, u šitskoj školi mišljenja, zbog postojanja razlicitih rivajeta na istu temu i razlicitosti sadrzaja, lanca prenosilaca vremena i uvjeta nastanka tih rivajeta, sem za to specijaliziranih osoba i mudztehida, niko sebi ne daje za pravo da se samostalno obraca na hadise i postupa u skladu sa onim što je sam razumio iz njih.

 

Zbog preciznosti velikog broja tih pitanja i raznovrsnosti predaja, doci do jednog do u detalje provjerenog i korijenitog rezultata za nespecijalizirane osobe nije moguce. Upravo zbog toga, šitski fakihi su obavezni da nakon dugog perioda izucavanja islamskih znanosti i sticanja neophodnih znanja o nacinima idztihada, posebno o nacinu raspoznavanja sahih hadisa od onih koji su daif, itd ... i rezultate svojta proucavanja uredno i razumljivo predoce, odnosno stave na raspolaganje narodu.

 

Ono što oni predstave u ovim fikhskim knjigama, fikhski je stav šija i šije rade po tim nalozima. Na primjer knjiga "Tahrirul-Vasile" takva je jedna zbirka fikhskih pravila od Imama Homeinija i šije postupaju u skladu s njom. Privremeni brak je u potpunosti fikhsko pitanje, prema tome šije se o ovom pitanju ni pod kojim uvjetima samostalno ne obracaju na hadise vec se moraju obratiti na flkhske knjige koje su rezultat izucavanja i strucnih studija šitskih fakiha, kao što je "Tahrirul Vasile."

 

Tvrdnje koje se nalaze na stranicama 87 do 91 "Velikog šejtana" pripisuju šijama, ne postoje u ovoj knjizi, (Pogledati knjigu "Tahrirul Vasile" tom 2 str. 289 do 292, a sve što se tice privremenog braka stalo je na ove cetiri stranice) a da postoji sigurno bi pisci sve svoje tvrdnje potkrepljivali navodima iz ove knjige Imama Homeinija koga su oni ucinili jednom od glavnih meta u svojim napadima.

 

Jedina stvar koju su mogli iskrivljavanjem i potpunim mijenjanjem iskoristiti protiv Imama Homeinija iz njegove knjige "Tahrirul Vasile" (str. 292 tom 2), jeste predmet koji se nalazi na 91 stranici "Velikog šejtana" red 12. do 14. : "... mogu li privremeno "ozeniti" prostituku?

"Jakako," veli naš poznanik Homeini....."

 

U 18 pitanju, jednim od zadnjih koja se ticu "privremenog braka" u knjizi "Tahrirul Vasile" Imam Homeini kaze: "Mekruh je da dodje do sklapanja "privremenog braka" sa zenom koja je prethodno pocinila blud."

 

A sada uporedimo ovo sa onim što su oni napisali na stranici 91 u knjizi "Veliki šejtan" te sa stavovima u nekim sunnitskim knjigama u kojima se dozvoljava brak sa prostitutkom (obratiti se na Sunenun-Nesa'i 6. kitabun-nikah, poglavlje tazvidzuz-zanijeti, brak sa prostitutkom hadis br. 2 gdje Nesa'i navodi da je hadis ispravan, tj. sahih).

 

Drugo: Vehabije su mislile da je iskrivljavanje znacenja rijeci i recenica, te njihovo prekrivanje u upadljive termine, bacanje ljage na šitske hadise velika pobjeda i da predstavlja dobro i pohvaljeno djelo, medjutim, izgubili su iz vida cinjenicu da ukoliko bi neko htio da postupi onako kako oni postupaju u knjigama koje sami priznaju mogao bi da nadje na desetine hadisa koji nemaju nikakve veze s razumom, potpuno neprihvatljivih i praznovjernih na osnovu kojih se mogu pisati romani. Zar glavni izvori na koje se oslanja otpadnik Salman Rušdi u svojoj knjizi "Satanski stihovi" nisu hadisi iz knjiga koje sami priznaju?

 

Zar naziv knjige "Satanski stihovi" Salmana Rušdija nije jedan od laznih rivajeta prenesenih u Tarihut-Taberi, Tefsiru Taberi, Tabekatu Ibn Sa'd i Asbabut-Tanzil el-Vakedi koje spadaju u vazne knjige sunnita, a njihovi pisci su alimi ehlu sunneta, i u "Velikom šejtanu," takodjer, na više mjesta, strana: 28, 66, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 77, 79, pisci kao argument navode knjigu Tarihut-Taberi.

 

Ovaj rivajet koga Taberi prenosi kako u svome Tarihu tako i u svome Tefsiru poznat je pod nazivom Legenda Garanik, a govori o tome kako je Boziji Poslanik salallahu alejni ve alihi ve sellem, nakon objavljenih kur'anskih ajeta u suri An-N'edzm, 19 i 20 (neuzubillah), izgovorio dvije recenice koje mu je šejtan došapnuo i to u znak pohvale mušrickim kipovima, zbog cega su mušrici bili njime zadovoljni! [Et-Taberi tom 2/75, izdanje Mu'asesetul A'lemi lil Matbu'at Bejrut, kao i Tafsirul-Taberi, Taf'sir sure An-Nedzm]

(Mi cemo o Tarihu od Taberija govoriti kada budemo raspravljali na temu bajke, Abbdullah ibn Saba')

 

U knjizi "Satanski stihovi" naici cemo na prljave i odvratne klevete koje Salman Rušdi iznosi na casnog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i na njegove ciste supruge, a ciji korijeni se uglavnom mogu naci u knjigama ehlu sunneta.

 

U knjizi "Satanski stihovi" na nekoliko mjesta se Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, pripisuje, neuzubillah, pijanstvo i izmedju ostalog kaze: Ebu Sufjanova zena Mahundu, koji se bio tek otrijeznio i sebe našao golog u kuci Ebu Sufjana, kaze: "Sinoc sam šetala ulicama Medine radi posmatranja ... tebe sam našla na zemlji kako si od jacine opijenosti bio izgubio pamet poput ...."

 

U Sahih Buhariji, tom 3, Kitabun-nikah poglavlje, En-naki'u veš-šerabul-lezi la juskiru lilurs, prenosi se kako je na svadbi Ebu Usejda es-Sa'edija, mlada Pejgambera, s.a.v.a usluzivala vinom.

 

O polozaju Majke Vjernika, Aiše, kafir Salman Rušdi, kaze:

"... prostitutka koja je imala petnaest godina, u odnosu na druge prostitutke je kod ljudi koji su davali novac imala više ugleda, poput one Aiše po kojoj je ova prostitutka sebi nadjenula ime, a koja je imala više ugleda od ostalih kod Mahunda (ovako otpadnik Salman Rušdi naziva casnog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem), tako je Aiša prostitutka polahko pocela da osjeca zavist prema Aiši najvoljenijoj ...."

 

A najvoljenija zena Poslaniku sa stanovišta 'Amr ibn el-'Asa, Mu'avijinog zamjenika, je Aiša [Buharija 2, kitabu bed'il-halk fadlu Ebi Hekr ba'den-Nebij] kao i sa stanovišta knjige "Veliki šejtan1" strana 77 red 19 i ova ljubav nije logicna, vec je u potpunosti osjetilna. [Buharija tom 3, kitabu bed'il-hakl, fadlu Aiše]

Mada Buharija od Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, prenosi predaju u kojoj kaze: "Najbolja od svih zena svijeta ili ummeta Isaovog a.s. je Merjema, a najbolja od svih zena svijeta ili islamskog ummeta je Hatidza. [Buharija 2, kitabu bed'il-halku, poglavlje Tazvidzuhu Hadidze ve fadluhu]

 

U istom tom poglavlju prenosi tri rivajeta od Aiše gdje kaze:

"Mada se Pejgamber, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, sa mnom ozenio tri godine nakon smrti Hatidze, ja nisam ni prema kojoj zeni osjecala toliku zavist kao prema Hatidzi, zbog toga što ju je Boziji Poslanik salallahu alejhi ve alihi ve sellem odvec cesto spominjao, do te mjere da kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, klao kurban naglašavao bi da treba dati kurban poznanicima i prijateljima Hatidzinim." Zbog toga se Majka Vjernika ljutila i u prisustvu Pejgambera, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je vrijedjala i napadala na Hatidzu, a zatim bi govorila: "Allah je tebi dao bolju od nje".

[Buharija 2, kitibu bed'il-halk, poglavlje Tazvidzuhu Hadidze ve fadluha]

 

Buharija zadnji rivajet prekida na sredini i ne prenosi Pejgamberov, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, odgovor Aiši, ali Ahmed ibn Hanbel u nastavku hadisa veli da je u odgovoru Aiši, Boziji Poslanik salallahu alejhi ve alihi ve sellem, rekao:

"Allah meni nije dao bolju od nje, ona je u mene povjerovala kada mi drugi nisu vjerovali, ona je mene potvrdjivala kada su me drugi u laz utjerivali ...."

[Musned Ahmed ibn Hanbel tom 6, str. 117 kao i Sunenat-Tirmizi, poglavlje Ma dza'e fi husnil-'ahd, Ibn Madze kitabun-nikah, poglavlje El-gejrat]

 

Iako Buharija od Pejgambera, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, prenosi hadis u kojem je on pokazao na kucu Aiše i tri puta rekao: Fitna se ovdje nalazi, fitna se ovdje nalazi, fitna se ovdje nalazi ..." [Buharija tom 2, poglavlje Fardul hums, poglavlje Ma dza'e fi bujuti azvadzin-Nebijji, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem.]

 

Mada je po 'Amr ibn el-'Asovoj predaji Aiša najvoljenija Poslanikova sallalahu alejhi ve alihi ve sellem, zena, ipak u Kur'anu casnom se jasno govori suprotno tome. Svi munadisi, mufessiri i historicari se slazu u tome da su 3, 4, i 5 ajeti sure At-Tahrim objavljeni u odnosu na Majku Vjernika, Aišu i Majku Vjernika, Hafsu. [Buharija 3, kitabut-tefsir babu tefsiru suretit-Tahrim, Tafsir Ibn Kesir tom 4, Tafsiru suretu Tahrim]

"Kada je Vjerovjesnik jednoj od svojih zena jednu tajnu povjerio pa je ona odala, a Allah je to otkrio, on joj je jedan dio kazao, a ostalo prešutio....

Ako vas dvije ucinite pokajanje Allahu, pa, kajat se i trebate, jer srca vaša dva krivo su bila nagela. A ako se protiv njega vas dvije pomagale budete, pa, zbilja je Allah zaštitnik njegov, a i Dzibril i vjernici dobri ...

I Gospodar njegov ce mu, ako vas on pusti, zena boljih od vas dati, onih Allahu predanih, vjernica, ...."

 

Vidimo da u 5 ajetu te sure Allah Uzvišeni kaze, da ukoliko Poslanik s.a.v.a njih dvije pusti postoje mnoge koje su bolje od njih.

 

U svakom slucaju korijeni prljavog i prokletog romana Salmana Rušdija mogu se pronaci u nekim od hadisa iz knjige koju vehabije smatraju najvjerodostojnijom. Rušdijevo zlonamjerno tumacenje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, višezenstva i pripisivanje seksualne opsjednutosti: "... ali nakon smrti njegove zene on je izgubio svoju cistocu i cednost, jer se Mahund u Medini susreo sa zenama koje se dopadoše njegovim pozudama ... i bile su u stanju da njegovu crnu bradu osjede i da ga iscrpe..."

 

Taj bestidni kafir na najgori moguci nacin nastavlja svoje podmuklo klevetanje. Ranije smo vec pominjali hadis u kojem se kaze:

"Poslanik je u jednom satu noci imao bracne odnose sa svojih jedanaest supruga, a ashabi medjusobno o ovome raspravljaju, tako da neki izrazavaju cudjenje, a Enes ibn Malik im kaze: " Nema razloga za cudjenje, Allah je njemu dao moc od trideset ljudi!"

 

U istoj zbirci postoji poglavlje, Men tafe ala nisa'ihi fi guslin vahid, u kojem Enes ibn Malik kaze:

"Poslanik, sallallahu alejhi ve alibi ve sellem, je u jednoj noci imao bracne odnose sa svim svojim zenama, njih je bilo devet."

 

 

To su dakle, bili neki od primjera.

 

Prema tome, neka vehabije, koje poticu razdor i fitnu znaju da je put kojim su krenuli, put otpadnika od vjere i neka budu svjesni da ukoliko i dalje šitske rivajete, koji su daif (slabe vjerodostojnosti), budu iskrivljavali i upotrebljavali ih kao sredstvo za napad na šije, pokazat cemo im da u zbirkama hadisa kao što su Sahih Buhari, Muslim i Musned Ahmed ibn Hanbel ima na desetine više takvih predaja.

 

PETO: Nakon ove rasprave, u odgovoru na optuzbe i lazi, te iskrivljavanje vehabija i sramno predstavljanje seksualnog pitanja, kao zakljucak napominjemo da bestidnost vehabija kojim je prozeta cijela njihova knjiga, njihovo ruzno i prostacko unošenje izmjena i korišcenje pogrdnih rijeci, te pretjerano insistiranje na stvarima vezanim za seks, najbolje pokazuje karakter i svijest vehabija. Oni nesvjesno i pretjerano pominju nastranosti, zaokupljeni su time kao da i sami imaju necistu savjest.

 

Vehabije su toliko zaokupljeni zenskim pitanjima da su se vratili na onaj period odnosa Arapa prema zenama jos iz predislamskog doba dzahilijjeta.

 

Tada su Arapi svoje djevojcice zive zakopavali u zemlju jer su na njih gledali sumnjivo, misleci kako je moguce da one u svojoj buducnosti zapadnu u prljave seksualne nastranosti i tako donesu sramotu porodici.

 

Vehabije danas svoje zene ne zakopavaju zive u zemlju, ali ih prisiljavaju da iz kuce ne izlaze, ili ako im vec dozvole da izadju onda moraju u potpunosti bili "upakovane" jer, oni na svakoga gledaju sa sumnjom i sve druge okrivljuju i s obzirom da su oni zaokupljeni tim nagonima, misle da su svi ljudi kao i oni.

 

Na kraju je potrebno napomenuti da ovakvo vehabijsko spominjanje seksualnih pitanja i govorenje pogrdnim rijecima, stavlja ih u red onih kojima se Kur'an obraca 19 ajetom sure An-Nur u kojem se kaze:

"One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, ceka teška kazna i na ovom i na onom svijetu, Allah sve zna, a vi ne znate."

(An-Nur : 9)