Vehabije i negiranje odlika Ehlul-Bejta (as)

 

Vehabije u knjizi "Veliki šejtan" pored direktnog i indirektnog izrazavanja neprijateljstva prema Ehlul-Bejtu Poslanikovom a.s. i izrazavanja prijateljstva prema njihovim neprijateljima, neke od odlika Ehlul-Bejta otvoreno poricu, a neke nastoje da prikazu veoma beznacajnim.

 

Na primjer na 139 stranici kazu da Ehlul-Bejt obuhvata i supruge Bozijeg Poslanika i potomke njegovih amidza Ebu Taliba, Abbasa i Akila!! (nigdje u historiji nije zabiljezeno da je osoba po imenu Akil bila amidza Bozijeg Poslanika, a samo je brat hazreti Alija i sin Ebu Talibov nosio ime Akil)

 

Naziv Ehlul-Bejt se spominje u 33 ajetu sure Al-Ahzab:

"Allah zeli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti."

 

Prema tome Ehlul-Bejt su osobe koje je Allah dz.š. udaljio od svih vrsta grijeha, pokvarenosti i necistoce, dakle to je odabrana skupina od nekoliko osoba. Slijedi da te osobe moraju da budu, kao prvo odredjene i znane licnosti i kao drugo mora da postoji neki vazan cilj u njihovom odabiranju izmedju ostalih i udaljavanju njihovom od svih vrsta grijeha, pokvarenosti i necistoce.

 

I Poslanik sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, koji je glavni tumac Kur'ana, obje ove stvari je obznanio i jasno kazao ko su oni koje obuhvata pojam Ehlul-Bejt, a koji nisu i pojasnio šta je cilj odabiranja ovih nekoliko osoba od strane Allaha, dz.š.

 

Na osnovu mutevatir predaja Poslanik sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je Alija, Fatimu i njihovu djecu okupio pod svoj ogrtac a onda rekao: "O Boze! Ovo je moj Ehlul-Bejt, odstrani od njih nevaljalost i necistocu i ucini ih casnim i cistim," a onda je objavljen 33 ajet sure Al-Ahzab.

Ummu Seleme kaze: "Upitala sam Poslanika: "O Boziji Poslanice, da li sam i ja clan Ehlul-Bejta"? Poslanik joj odgovori: "Ne, ali i ti ceš imati lijep kraj.

 

U drugom rivajetu stoji da je Aiša zatrazila da udje pod ogrtac, medjutim Poslanik je rekao: "Ostani gdje jesi. Ti si na dobru."

 

S obzirom da je ovo mutevatir hadis, prenijeli su ga skoro svi prenosioci hadisa osim Buharije. Ukazujemo na neke od izvora koji su prenijeli ovaj hadis: Muslim tom 4 Kitabu feda'ilus-sahabe Babu feda'ili Ehlul-Bejt; Et-Tirmizi 2, 29, 209, 319; Mustadrekus-Sahihejn tom 2, str. 416, tom 3, 147 i 158; Musned od Ahmeda ibn Hanbela 1, str. 330, tom 2, str. 252, tom 4, str. 107, tom 6, str. 292 i 306; Hasa'isun-Nesa'i 4, Sijeru A'lamin-Nubela 3, str. 283; Es-Sava'ikul-Muhrike bab 11, str. 143; Usdul-Gabe tom 4, str. 29; El-Hasa'isul-Kubra od Sujutija 2, str. 464; Ed-Durrul Mensur 5, 198 tefsir ajeta 33. sure Al-Ahzab; Tefsirut-Taberi tom 7, str. 22; Es-Sunenul-Kubra 2, str. 150; Tarihu Bagdad od Hatiba tom 10, str. 278; El-Isti'ab tom 2, str. 598; Musned Ebu Davud et-Tijalusi 8, 274; Kenzul- Ummal tom 7, str. 92; Madzma'uz-Zava'id tom 9, str. 169; Tafsiru Ibn Kesir tom 3, Tafsiru ajet 33. Al-Ahzab ....

 

I na osnovu mutevatir predaja cilj odabiranja odredjene skupine kao Ehlul-Bejta bilo je vodjenje ummeta, cuvanje vjere i objašnjavanje Kur'ana, jer Poslanik sallallahu alejhi ve alihi ve sellem je rekao:

"Dvije skupocjene stvari ostavljam medju vama, a to su Kur'an i moj Ehlul-Bejt i sve dok se cvrsto drzite ovoga dvoga necete zalutati s pravog puta."

 

I ovaj rivajet, osim Buharije, ostali prenosioci hadisa su prenijeli: Et-Tirmizi 5, Kitabul-menakib 663; Muslim 4, Feda'ilus-sahabe bab feda'ili Eblul-Bejt; Mustadrekus-Sahihejn 3, 148; Musned Ahmed ibn Hanbela, tom 5, str. 182 i 189, tom 3. str. 14 i 17, Feda'ilus-Sahabe, tom 2, str. 603; El-Hasa'isun-Nesa'i str. 21; El-Ikdul-Ferid tom 4, str. 126; Tafsiru Ibn Kesir 4, str. 144; Mesabihus-Sunna tom 6, str. 185; Es-Sava'ikul-Muhrike Bab 11, str. 149; El-Dzami'us-Sagir 1, 244; Ed-Durrul Mensur, tom 2, str. 285; El-Hasa'isul Kubra 2, str. 466; Tafsirur-Razi, tom 8, str. 163... .

 

Posebna licnost hazreti Alija a.s. koja ni u jednom vremenskom periodu za neprijatelje Elul-Bejt a nije bila podnošljiva i uvijek su protiv te licnosti borbu vodili pa cak i ime Ali zabranjivali da se nadjeva djeci, i u ovoj knjizi takodjer je postala predmetom posebne direktne i indirektne mrznje vehabija.

 

Medju drugim osobinama Alija, kao što su hrabrost, pravda, ahlak, ibadet, razumnost, skromnost i dr... ilm-znanje je odlika koju mu je Allah dz.š. posebno podario. Mada je politika uspjela da fizicki ukloni Alija s politicke scene historija veoma jasno pokazuje da je Ali bio taj koji je rješavao probleme balifa.

 

Es-Sujuti u Tarihul Hulefa prenosi da je Omer govorio: "Utjecem se Bogu od problema kojeg Ebul Hasan (Ali) ne bi mogao da riješi."

 

Sujuti, isto tako veli: "Niko medju sahabijama nije rekao "Seluni" (Pitajte me), do Ali."

[Tarihul Hulefa Es-Sujuti 160]

 

Omer je govorio: "Da nije bilo Alija, Omer bi propao." [El-Isti'ab 3, 39]

 

A Aiša bi govorila: "Covjek koji najbolje poznaje sunnet je Ali."

[El-Isti'ab 4. 38; El-Bidaje ven-Nihaje 7, 359]

 

Bilo kako bilo, Alijevo znanje jedno je od tajni jedinstvene Alijeve licnosti, na što Poslanik u brojnim svojim badisima ukazuje rijecima: "Medju mojim ashabima, Ali je od svih uceniji."

[Musned od Ahmeda, tom 5, str. 26. El-Isti'ab tom 3. str. 36]

 

Vehabije u "Velikom šejtanu" (strana 113, red 9) da bi negirali ovu veliku odliku Alija a.s. porekli su jedan sahih hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejbi ve alibi ve sellem, nazvavši ga jednim od izmišljenih hadisa. To je badis:

"Ja sam grad znanja, a Ali je njegova kapija pa ko hoce u grad neka udje na vrata njegova."

 

Pomenuti hadis je jedan od najpoznatijih hadisa o odlikama Alija a.s. i najveca ulema ehlu-sunneta koja je podrobno upucena u hadisku znanost, ovaj hadis smatra sahihom.

 

Alimi koji su izricito rekli da je ovaj hadis sahih su: hafiz Ebu Zekerija Jahja ibn Ma'in el-Bagdadi, umro 233 godine, jedan od najznacajnijih ucenjaka u oblasti hadiske znanosti ehlu-sunneta.

Njegova potvrda o ispravnosti ovog hadisa prenosi se u knjizi Tarihu Bagdad od Hatiba el-Bagdadija 4, 348; Ebu Dzafer Muhammed ibn Dzarir et-Taberi umro 310 godine u knjizi Tahzibul-Asar; Ebu Abdullah el-Hakim en-Nejsaburi umro 405 u knjizi Mustadrekus-Sahihejn 3, 126; hafiz Hatib el-Bagdadi, umro 463, u Tarihu Bagdadi u tomu 4, 348, tom 7, 172 i tom 11, 49 prenosi ovaj hadis; hafiz Ebu Muhammed el-Hasan es-Samarkandi, umro 491, u knjizi Bahrul-Esanid; Tazkiretul-Huffaz tom 4, str. 28; Medzduddin el-Firuz Abadi, umro 816, u knjizi Nakdas-Sahih; hafiz Dzelaluddin es-Sujuti, umro 911, u knjizi Dzami'ul Dzevami' tom 6, str. 401.

 

Rivajet je takodjer prenesen u: Miustadrekus-Sahihejn 3, 126, Tarihu Bagdad od Hatiba el-Bagdadija tom 2, tom 4, tom 7, i tom 11; Tahzibul-Tahzib tom 6, str. 32O, tom 7, str. 427; Kenzul-Uminal tom 6, str. 152; Fejdul-Kadir tom 3, str. 36; Madzma'uz-Zava'id tom 9. str. 114; kao i Feda'lus-Sahabe od Ahmeda ibn Hanbela tom 2, str. 6S5, 576, 581, 595, 675, 646, 647, 654, 699, 716, 719, 723, 764, i isto tako El-Isti'ab 2, 38, 39, 4S, 44; Nurul-Absar str. 79; El-Bidaje ven-Nihaje Ibn Kesir 7, 358; Usdul-Gabe 4, str. 100; Es-Sava'ikul Muhrike str. 188; i dr...

 

Kad vehabije vec tako olahko taj hadis nazivaju izmišljenim, zar je moguce da velike licnosti kao što je Ibn Ma'in, Hakim, Taberi, Hatib Bagdadi i Sujuti izmišljenu predaju proglase ispravnim i sahih hadisom?

 

Medjutim, ono što vehabije ni pod kojim uvjetima ne mogu da podnesu jeste trajno, vrijedno djelo Alija ibn Ebi Taliba "Nehdzul-Belaga."

 

To je knjiga koja ne doseze do rijeci Bozije, ali blista u vrhuncu gnoze, mudrosti i visoke filozofske misli, akaida, ahlaka, politike, prava i knjizevnosti. Nehdzul-Belaga je knjiga koja najbolje predstavlja visoku, besprijekornu licnost Alija nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i pokazuje njegov polozaj u nauci, duhovnosti i knjizevnosti, kao i njegove politicke stavove te mudre nadljudske misli. Nehdzul-Belaga uistinu pokazuje da je Ali kapija grada znanja Poslanikovog sallallahu alejhi ve alihi ve sellem.

 

Sta misle oni koji su u jednom historijskom razdoblju pravljenjem svetih licnosti od vladajucih politicara i to putem hadisa i izmišljanjem odlika u njihovu korist i kao protuteze Alijevim odlicnim svojstvima, pokušali blistavu licnost Alija na taj nacin da zasjene i sve postojece kontradiktornosti uzeli zdravo za gotovo i ponekad išli tako daleko da su tim licnostima dali prednost cak i nad Poslanikom sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, uraditi sa izuzetnom, trajno vrijednom ostavštinom Alija, Nehdzul-Belagom?

 

Zar oni misle da mogu novcem da potkupe izmišljanje knjige na nivou Nehdzul-Belage pa da je onda u ime nekog halife ili sahabije ... a u svrhu bacanja sjene na Alijevo djelo, besplatno razdijele narodu?

 

Jedan od dokaza mu'dzize Kur'ana Casnog na što i sam Kur'an ukazuje jeste nemogucnost donošenja necega slicnog Kur'anu ili na nivou Kur'ana od strane covjeka. I niko do sada za Nehdzul-Belagu nije izrekao takav izazov, a da je bilo moguce da napisu nešto kao što je Nehdzul-Belaga, a prokleta "politika" bi to do sada sigurno izdala u ime nekog halife ili sahabije.

 

"A Allah zeli da vidljivim ucini svjetlo svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima."

(At-Tavba : 32)

 

Nedzdanski misionari vidješe kako im Ibn Tejmijje za svaki hadis koji mu se ne dopada jednostavno veli: "Izmišljen je" pa i oni krenuše njegovim putem i za Nehdzul-Belagu veoma jednostavno kazu da je izmišljena skidajuci tako teret sa sebe.

 

Pogledati 20 stranicu, red 20 (gdje od prevelike svoje nacitanosti, sakupljaca Nehdzul-Belage rahmetli cijenjenog Šerifur-Razija nazivaju Serif Rida) a još zanimljiviji je tekst na kraju 133 stranice, gdje oni po svom uobicajenom metodu Nehdzu-l-Belagu nazivaju "Otrov": "... Nehdzul-Belaga ... Zamislimo samo neukog citaoca koji bude citao ovaj otrov ..." [Evo mi zamisljamo kako izgleda kada najuceniji alim za jednu knjigu po svom naucno-istrazivackom metodu kaze "to je otrov" i tako jednostavno skine teret sa sebe. Ako nek hoce da bude kriticar i ako nece da bude neuk onda treba da nauci metod od ovih "nasih najucenijih alima"]

 

Nehdzul-Belaga je jedan dio odgovora, pisama i kratkih izreka Alija ibn Ebi Taliba, koje je sakupio jedan od velikih šitskih alima, Ebul-Hasan Muhammed ibn Husejn ibn Ahmed eš-Serifur-Razi. Ovaj veliki covjek rodjen je 359 godine po hidzri, a 406 godine je preselio sa ovog svijeta. Njegova rodbinska veza posredstvom pet predaka dolazi do sedmog Imama iz Ehlul-Bejta Musaa ibn Dzafera a.s.

 

On je kao veliki knjizevnik i poznavalac jezika, sakupio neke od govora, pisama i kratkih izreka hazreti Alija, koji su se nalazili u razlicitim knjigama i sa knjizevnog aspekta ih odabrao i sakupio u jednu knjigu koju je nazvao "Nehdzul-Belaga" (Staza rjecitosti).

 

Nehdzul-Belaga je u svoje vrijeme izazivala paznju velikih alima i još od tog vremena su pisani brojni komentari i pojašnjenja Nehdzul-Belage, tako da je do sada na ovo jedinstveno djelo napisano više od 350 komentara, istrazivanja i prevoda, a jedan znatan broj tih komentara napisan je od strane uleme ehlu-sunneta.

 

Jedan od najboljih komentara na knjigu Nehdzul-Belaga napisao je od veliki alim šafijskog mezheba Ibn Ebil-Hadida. On je sa ovog svijeta preselio 655 godine. Svoj komentar Nehdzul-Belage, koji je dozivio nekoliko izdanja, napisao je u 20 tomova.

 

Prije 50 godina, 1378 godine po hidzri, uz studiju egipatskog ucenjaka Muhammeda Ebul Fadla Ibrahima njegov predgovor i fusnote, ovaj komentar je štampan u Egiptu u 20 tomova, a nakon toga je dozivio brojna izdanja u Egiptu i Libanu.

 

Sejh Muhammed Abduhu (1849-1905) egipatski muftija, jedan od najvecih boraca protiv kolonijalista u Egiptu i student Sejjid Dzemaluddina Afganija, kada zbog progona engleskih kolonijalista dolazi u Liban, se tamo prvi put susrece sa knjigom Nehdzul-Belaga. On o toj knjizi piše:

"Na temelju sudbine i sasvim slucajno sam se upoznao sa knjigom Nehdzul-Belaga. Ovaj slucajni susret se desio u vrijeme kada mi je pamet bila pomucena i kada više nisam znao šta da radim. Knjiga Nehdzul-Belaga mi je bila kao sredstvo za smirenje duha i nacin uklanjanja neraspolozenja i tuge ....

... Ovim proucavanjem Nehdzul-Belage došao sam do sigurnog uvjerenja da je skladatelj ove drzave i junak ove hrabrosti pobjedonosni nosac zastave Zapovjednik Vjernih, Ali ibn Ebi Talib ...

Ja nisam kadar da ovu knjigu hvalim i predstavljam više nego je ona predslavljena samim njenim nazivom, niti sam u stanju da govorim o odlikama ove knjige više od onoga što je sakupljac njen Serifur-Razi u njenom predgovoru rekao o njoj ...."

 

Jedan od najpoznatijih komentara Nehdzul-Belage jeste "Komentar" šejha Muhammeda Abduhu, koji je do sada na desetine puta štampan u Egiptu i Libanu.

[El-A'lam ez-Zirikli 6, str. 252; Predgovor na Nehdzul-Belagu od Muhammned 'Abduhu Darul-belage Bejrut 1989]

 

Doktor Subhi Salih, veliki alim ehlu-sunneta u Libanu napisao je veoma dobar naucni rad o Nehdzul-Belagi. On je sve teze rijeci iz Nehdzul-Belage izdvojio i objasnio, a zatim uredio nekoliko listi sadrzaja iz knjige sa odgovarajucim redoslijedom tema, kao što je sadrzaj kur'anskih ajeta koji se pominju u knjizi, sadrzaj akaidskih tema, fikhskih pravila, sadrzaj rijeci i recenica poput filozofskih i teoloških, sadrzaj društvenih naucavanja, dova, pjesama, muških i zenskih imena, sadrzaj plemena, naroda i narodnih skupina, sadrzaj imena zivotinja, imena biljaka, zvijezda i planeta, sadrzaj plemenitog kamenja i dragulja, sadrzaj imena gradova i zemalja, sadrzaj historijskih dogadjaja, a uredio je i detaljan sadrzaj na osnovu broja stranica te uz odgovarajuci predgovor štampao takvu Nehdzul-Belagu u Libanu koja je sa njegovim studijskim radom do sada dozivjela 15 izdanja.

 

Doktor Subhi Salih, koji je napisao više od dvadeset djela u oblasti hadisa, hadiske znanosti, historije i teologije, jedan je od protagonista islamskog jedinstva.

On u predgovoru Nehdzul-Belage piše:

"Moja ljubav prema Aliju i prema cistom i casnom Ehlul-Bejtu kao i prema svakom iskrenom borcu na Bozijem putu koji dize zastavu islama potice me da pozivam sve muslimane i istoka i zapada da dodju i ujedine se pod zastavom jedinstva (tevhida), jer od vremena otkako je vodja pravog puta postao šehid, kao i njegov sin na Kerbeli, prolazi vec 13 vijekova i u ovom dugom vremenskom periodu veze jedinstva muslimana su raskinute, a sa druge strane se pojavljuju razne skupine, razlicite ideje i mišljenja. Danas je svaki dobronamjerni poznavalac historije, iz bilo kojeg mezheba ili grupe, duzan da rasvijetli historijske cinjenice, ali ne radi davanja prednosti i nadmoci jedne skupine nad drugom, vec u korist pozivanja na oprost i zaboravljanja onih krvavih tragedija u prošlosti ... ."

[Uvod u Nehdzul-Belagu, Subhi Salih]

 

Izgleda da je baš iz ovog razloga 1986 u Bejrutu nad njim izvršen atentat. Bozija milost neka je s njim. [Et-Tawhid 25/17l]

 

U svakom slucaju, prevod i štampanje Nehdzul-Belage na našem jeziku otvorilo je put za bolje upoznavanje našeg naroda sa visoko vrijednim, znacajnim i sadrzajnim govorom i izrekama hazreti Alija. Na osnovu iznesenih mišljenja velikog broja bosanskih knjizevnika i ucenjaka, ovaj prevod Nehdzul-Belage smatra se velikim dogadjajem.

 

Vehabije na 81 stranici, red 14, prenose hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, o hazreli Aliju i ukazuju na šitsko dokazivanje da je Ali nasljednik Poslanika sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, iznoseci neke argumente kao da su šitski i to na takav nacin da se lahko mogu odbaciti, da bi ih zatim jednostavno odbacili i tako sebe rasteretili.

 

Isto kao što su uradili u primjeru kojega smo ranije naveli, kada su preveli Kašfe Asrar od Imama Homeinija i u tom prevodu Ebu Bekra i Omera nazvali "idolima kurejšija," a onda to pripisali Imamu Homeiniju i poceli da ga psuju.

 

Ovo je hadis o kojem je rijec:

"Boziji Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, hazreti Aliju a.s. je rekao:

"Zar nisi zadovoljan da tvoje mjesto prema meni bude kao mjesto Haruna prema Musau, s razlikom što poslije mene nema poslanika?"

 

Ovo je mutevatir hadis i sve hadiske zbirke i knjige historije ga prenose. To je hadis kojeg prenosi cak i Buharija kome se obicno ne dopada da prenosi hadise koji govore o odlikama Alija a.s. a još zanimljivije i cudnije u pogledu prenošenja ovog hadisa jeste to što ga pored desetine sahabija prenosi cak i Muavija, najljuci Alijev neprijatelj, a biljezi ga i Buharija.

 

U svakom slucaju iz vehabijskog izlaganja o ovom hadisu razumije se sljedece:

1. Pejgamber je ovo Aliju rekao jedanput i to prilikom odlaska u Bitku na Tebuk.

2. Sije kazu da je Harun nakon Musa'a bio ziv, bio bi Musa'ov nasljednik, što znaci da i Ali treba da bude nasljednik Muhammeda, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem.

3. Poslanik je ovo rekao da bi smirio Alija i utolio njegovu zelju da ide u rat.

4. Poslanik je ovom recenicom ukazao na privremeno Harunovo zamjenjivanje Musa'a koji je otišao na Sinajsku goni, i on je Alija za kratko vrijeme ucinio svojim zamjenikom.

5. Allahov Poslanik je i u razlicitim ratnim pohodima ostavljao i druge osobe koje su ga zamjenjivale, što znaci da bi svi oni, na osnovu šitskog dokazivanja trebali nakon njegove smrti da budu Poslanikovi nasljednici! Pa prema tome, dokazi šija su neispravni!

 

Skoro sve što su vehabije mudro zakljucile je pogrešno i laz, jer Poslanik sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, nije samo jedanput ovo rekao Aliju, vec više puta u razlicitim prilikama i mnogo ranije od Bitke na Tebuku.

 

Ukazujemo na neke od ovih prilika a koje su sa ispravnim lancem prenosilaca prenesene u vjerodostojnim knjigama ehlu-sunneta.

 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je dva puta medju ashabima napravio ugovor o bratstvu, prvi put u Mekki, a drugi put u Medini pet mjeseci nakon hidzre. U oba slucaja Poslanik se pobratimio sa Alijem i u oba slucaja je Aliju rekao:

"Tvoj odnos prema meni je kao odnos Haruna prema Musa'u sa razlikom što poslije mene nema poslanika."

[Kenzul Ummal 5, str. 40; posredstvom Ahmeda ibn Hanbela u njegovoj knjizi Menakibu Ali i posredstvom Ibn Asakira u njegovom Tarihu, str. 4l posredstvom Ibn Adija.]

 

Kada je izmedju Alija, Dzafera i Zejda došlo do razlike u mišljenju o tome ko ce da se brine o kcerki Hamzinoj, Poslanik se umiješao i Aliju rekao:

"O Ali, tvoje mjesto prema meni je kao mjesto Haruna u odnosu na Musa'a."

[El-Hasa'is od Imama Nesa'ije br. 19]

 

Omer je rekao:

"O Aliju sam od Poslanika Bozijen cuo tri stvari od kojih ako bih imao samo jednu, za mene bi bilo bolje od svega onoga što sunce obasjava.

Bili smo ja, Ebu Bekr i Ebu Ubejd i još nekoliko ashaba kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, oslonio na Alija ibn Ebi Taliba, a zatim rukom udario po njegovom ramenu i rekao:

Ti si prvi vjernik i prvi musliman," i još je rekao: "Ti si meni kao što je Haran bio Musa'u, i slagao je onaj koji misli da mene voli, a prema tebi se odnosi neprijateljski."

[Kenzul Ummal tom 6, str. 395]

 

Ovim postaje jasno da je i treca njihova tvrdnja takodjer lazna i netacna, jer kao prvo:

Poslaniku, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem nije bilo prvi put da kaze to što je rekao. A da je on to i cinio da bi umirio Alija zbog toga što ne ide u borbu i da bi ga privolio da ostane u Medini u vrijeme pohoda na Tebuk, to se onda ne bi smatralo trajnom i velikom odlikom u korist Alija. Medjutim svi muslimani su iz toga razumjeli najvecu odliku za hazreti Alija kao što smo prenijeli od Omera koji je to priznao, a takodjer i Muslim u svome Sahihu od Sa'ada ibn Ebi Vekkasa prenosi da mu je Muavija rekao:

"Zašto neceš da grdiš Alija?"

Sa'ad je tada odgovorio: "Sjecam se da je Poslanik za Alija rekao tri stvari, a da ja imam bar jednu od njih bolje bi mi bilo .... iz tog razloga ja necu da grdim Alija.

Kada mu je prilikom jednog od ratnih pohoda Poslanik rekao da ostane u Medini, Ali ga je upitao: "Zar ceš mene ostaviti sa zenama i djecom. Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem mu je rekao:

"Zar nisi zadovoljan da ti meni budeš isto sto je i Harun bio Musa'u s tom razlikom što pcslije mene nema poslanika?"

[Muslim 4, kitabu feda'ilus-sahabe / bab Odlike Alija ibn Ebu Taliba]

 

Hatib Bagdadi od Mehdi Abasija prenosi:

"Sufjan es-Suri mi je došao i ja sam mu rekao: "Reci mi koja je najveca Alijeva odlika?"

Šufjan es-Sevri je sa svojim lancem prenosilaca prenio od Alija da mu je Poslanik rekao:

"Ti si meni isto sto je Harun bio Musa'u, sa razlikom što poslije mene nema poslanika."

[Tarihul-Bagdadi od Hatiba el-Bagdadija 4/71]

 

Prema tome i cetvrti njihov zakljucak je pogrešan i lazan, jer Poslanik je ovu recenicu izrekao, ali ne radi privremenog Alijevog namjesništva u Medini, tj. dok traje Bitka na Tebuku, jer i prije toga Poslanik sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je isto to govorio Aliju i nikome od onih koje je do tada u Medini postavljao za svoje zastupnike nije izovorio tako što, vec je ovo izjavio da bi munaficima koji su zbog Alijevog ostanka u Medini poceli širiti razne glasine dao do znanja koliko znacajno i vazno mjesto ima Ali kod Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem. [Et-Tabeatul Kubra 3, str 14 i 15]

 

Kako ove Poslanikove rijeci Aliju nisu bile izrecene zbog njegovog kratkotrajnog ostanka u svojstvu namjesnika u Medini, onda i njihov peti zakljucak postaje neispravan i lazan, jer sljedbenici Ehlul-Bejta nikada nisu ni tvrdili da se Alijevo pravo na hilalet nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, zasniva na tome sto je Ali za kratko vrijeme ostao u Medini kao njegov namjesnik, vec se šije pozivaju na one znacajne i velike rijeci koje je Poslanik rekao Aliju, a koje nemaju baš neke posebne veze sa Alijevlm ostankom u Medini.

 

Allahov Poslanik, sallallahu aleihi ve alihi ve sellem, u ovom hadisu kojega je tokom godina nekoliko puta ponavljao, odnos Alija prema sebi predstavlja kao odnos Haruna prema Musau a.s. sa razlikom sto Ali, u odnosu na Haruna a.s. nije poslanik, što znaci da sve veze i svojstva koja je Harun imao u odnosu na Musa'a ima i Ali u odnosu na Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem.

 

Kur'an Casni, veoma jasno govori o odnosu Haruna prema Musa'u:

"Idi Faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio! Gospodaru moj, rece Musa, ucini prostranim prsa moja... i podaj mi za vezira iz porodice moje, Haruna, brata mog, osnazi me njim i ucini ga saucesnikom (drugom) u zadatku mome, da bi smo Te mnogo hvalili i da bi smo Te mnogo spominjali, Ti uistinu znaš za nas. Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!"

(Taha: 24-25; te 29-36)

 

Isto tako u 35 ajetu sure Al-Furkan se kaze:

"Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna vezirom ucinili."

 

Prema tome, Ali nije poslanik, ali sva svojstva koja je imao Harun ima i Ali u odnosu na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem. Ranije smo rekli da je Ali iz porodice Poslanikove, a.s. i takodjer smo rekli da je Ali brat Poslanikov.

[Mustadrekus-Sahihejn 3, 14 ili dva sahih lanca prenosioca; Es-Sava'ikul-Muhhrike poglavlje 9, str 73; Et-Tabekatul Kubra 8, str 14; Et-Tirmizi tom 2, str 299; ibn Madzdze 1, 12; Feda'ilus-Sahabe 2 str 617; Musned Ahmed ibn Hanbel tm 1, str 230]

 

Dakle, Ali je vezir (pomocnik) Poslanika Bozijeg, osnazitelj njegov u pozivanju na pravi put i vodjenju ljudi i saucesnik je u Muhammedovim sallallahu alejhi ve alihi ve sellem zadacima.

 

Kur'an takodjer veli:

"Pomoci cemo te bratom tvojim, rece On, i obojici cemo vlast dati, pa vam se oni nece usuditi prici, s našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postacete pobjednici."

(Al-Kasas : 35)

 

Ako je polozaj Haruna prema Musa'u takav, u slucaju da Musa nije tu ko ce onda da bude na mjestu njega?

Kur'an kaze:

"A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!"

(Al-A'raf : 142)

 

Prema tome, u slucaju kada nema našeg Poslanika sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, na osnovu pomenutog mutevatir hadisa, Ali je onda njegov zakonski i istinski nasljednik.

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je u drugom poznatom i ispravnom hadisu kojega historicari i mufessiri prenose uz ajet: "Opominji rodbinu svoju najblizu," (Aš-Su'ara:214) ukazujuci na isti onaj predmet iz hadisa o odnosu Alija prema Poslaniku i ajeta o odnosu Harunovom prema Musa'u, za Alija rekao:

"Ovo (Ali) je moj brat, moj nasljednik i moj halifa (zastupnik) medju vama, slušajte šta vam on bude govorio i pokoravajte mu se."

[Tafsirul-Taberi 19, str 74; Es-Siretul-Halebija 1, str 460; Tafsiru Ibn Kesir 3, tafsiru suretus_Suara; El-Kamil-fit-Tarih 2, str 63; Musned Ahmed ibn Hanbel 1, str 111; Mustadrekus-Sahihejn 3, str 125; Tarihul Bagdadi od Hatiba 11 str 112; Tabekatu Ibn Sa'd 1, str 124 idr]

 

Kada su pisci knjige "Veliki šejtan" shvatili da ne mogu poreci ispravnost hadisa koji je išto tako mutevatir, poznat pod nazivom "Gadir" pokušali su da ga protumace netacnim i bezvrijednim kako bi sa jedne strane smanjili njegov znacaj i vaznost, a sa druge negirali da taj hadis moze da bude dokaz Alijevog prava na hilafet nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem."

 

U tu svrhu su iz opširnog hadisa "Gadir" prenijeli samo jednu kratku recenicu i namjerno je pogrešno preveli, jer da su cijeli hadis prenijeli samu tu recenicu ne bi mogli pogrešno prevesti.

Knjiga veliki sejtan str 82

... Drugom prilikom je Boziji Poslanik sallallahu alejhi ve selem, rekao za Alija: "Kome sam ja prijatelj, i Ali mu je prijatelj."

Rafavida pokušavaju i ovdje naci dokaz za svoje tvrdnje, pošto rijec "mevla" osim što znaci "prijatelj" moze znacili i "gospodar"

 

Kao i obicno, osim Buharije, svi sunnitski muhaddisi su prenijeli ovaj poznati hadis Gadir.

 

Do tada najveci broj hadzija došao je u Mekku, prilikom Poslanikovog hadzdza zadnjih dana njegovog zivota, poznatog kao Hadzdzetul Veda ili Oprosni hadzdz. U povratku za Medinu uz Poslanika sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je bilo na desetine hiljada muslimana. Kada su stigli do mjesta u kojem je bilo nešto malo vode i rastinja, a koje se zvalo Gadir Hum, Allahov Poslanik sallahu alejhi ve alihi ve sellem, je u toj hidzaskoj pustinji i po veoma vrelom danu naredio da se svi tu zaustave. Naredba je došla sasvim iznenada kao da je Poslaniku sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, u tom momentu spuštena objava. Na osnovu predaja velikog broja sunnitskih mufessira, objavljen je 67 ajet sure Al-Malda:

"O Poslanice, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, - ako ne uciniš, onda nisi dustavio poslanicu Njegovu - a Allah ce te od ljudi štititi. Allah zaista nece ukazati na pravi put narodu koji nee da vjeruje."

 

Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem je trebao odmah da prenese narodu vrlo vaznu puruk.

[Nuzulul Kur'an od hafiza Ebu Nu'ejma 2 str 298; Et-Tafsirul Kebir od Fahruddina er-Razija 12. str. 50; Tafsirul-Minar od Rešida Reze 6, str. 463; Tarihu Damask od Ibn Asakira 2 str 86; Fethul Kadir Sevekanija 2 str 60, Jenab'ul Mevedde od Kanduza el-Hanefija str 119; El-Milel ven Sihal od Sehrestanija 70; Ruhul-Me'ani od Alusija 6, str 193]

 

Zaustavili su se i sacekali da svi pristignu. Poslanik je naredio da naprave jedan mimber od sjedaljki koje su nosile kamile, tako da bi svi mogli vidjeti Poslanika.

 

Poslanik se popeo na mimber i poceo da govori:

"O narode, uskoro cu biti pozvan i pozivu cu da se odazovem. Ja cu biti pitan, a i vi cete biti pitani. Pa šta velite?"

Oni rekoše: "Svjedocimo da si dostavio Boziju poslanicu 1 trudio se i dobro si zelio, neka te Bog svakim dobrom nagradi."

Zatim rece: "Zar ne svjedocite da nema Boga sem Allaha, da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, i da je Dzennet istina i Dzehennem da je istina, smrt i prozivljenje poslije smrti da je istina i da ce sigurno doci do Smaka svijeta te da ce Allah mrtve iz grobova da ozivi?"

Oni odgovoriše: "Da, svakako da svjedocimo!"

Poslanik rece: "Boze, budi svjedok!"

Zatim je dodao: "O ljudi! Allah je moj zaštitnik, a ja sam zaštitnik vjernicima i ja sam njima preci od njih samih, prema tome kome god sam ja zaštitnik i ovaj Ali je njegov zaštitnik. Boze moj! Voli onoga koji njega voli i mrzi onoga koji njega mrzi."

Potom je rekao: "O narode, ja cu prije vas da odem i vi cete da dodjete kod mene kod Izvorišta (Havda)

Kada budete ulazili u Izvorište, pitat cu vas kako ste poslije mene postupili sa dvije skupocjene stvari, jedna od te dvije stvari je Knjiga Allaha Uzvišenog i Velicanstvenog koja je sredstvo cija je jedna strana u rukama Bozijim, a druga strana je kod vas. Cvrsto se prihvatile nje da ne biste zalutali. A druga (skupocjena stvar) je moja porodica Ehlul-Bejt. Zaista je mene Allah, Plemeniti i Sveznajuci obavijestio da su Kur'an i Ehlul-Bejt uvijek zajedno dok mi se ne pridruze kod Izvorošta."

[Es-Savaikul Muhrika poglavlje 1, str 25 to smatra sahihom; Madzma'uz Zava'id 9, str 164; Tarihu Damask od Ibn Asakira 2, str 45; Et-Tirmizi 2, str 298; El-Bidaje ven-Nihaje od Ibn Asakira 5, str 209 i 7 str 348; Es-Siretul Halebijja 3, str 301, i ovaj hadis je sa odredjenom razikom prenesen u svim hadiskim zbirkama kao sto su Muslim, Mustadrakus-Sahihejn, Musned Ahmed ibn Hanbel, Feda'ilus-Sahabe Ahmed ibn Hanbel, El-Hasa'isu Nesa'i, Kenzul-Ummal, Ensabul esraf, Er-Rijadun Nadire, Hiljetul Evlija, Tazkiretul Havaz]

 

Prenosi se da je Boziji Poslanik kada je rekao: "Kome god sam ja zaštitnik i Ali je njegov zaštitnik," visoko podigao Alijevu ruku tako da svi okupljeni mogu da vide [Sunnena Ibn Madzdze 12; Musned Ahmed ibn Hanbel 4, str 281; Kenzul-Ummal 6, str 397; Mustadrakus-Sahihejn 3, str 109 i 533] a nakon ovog dogadjaja neki od ashaba su prišli Aliju i cestitali mu.

 

Nakon Poslanikovog govora, kada je Omer vidio Alija rekao mu je: "Neka ti bude sa srecom sine Ebu Talibov, postao si zaštitnik svakog vjernika i vjernice!"

[Musned Ahmed ibn Hanbel 4, str 281; Et-Tafisu-Kebir od Fahruddina er-Razija, tefsir ajeta 67, sure Al-Ma'ida]

 

Omer je još rekao:

"Blago tebi, o sine Ebu Talibov, postao si moj zaštitnik i zaštitnik svakog muslimana."

[Tarihu Bagdadi od Hatiba el-Bagdadija 8 str 290]

 

Kada su Ebu Bekr i Omer saslušali Poslanikove sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, rijeci rekli su Aliju:

"O sine Ebu Talibov, postao si zaštitnik svakog vjernika i vjernice." [Fejdul-Kadir 6, str 217; Es-Savaikul Muhrike str 26]

 

Poslanik sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je rekao: "Ja sam zaštitnik vjernicima i preci sam im od njih samih."

Da li to znaci prijateljstvo? Zar je neki vaš prijatelj preci u vašim privatnim stvarima od vas samih "Sta vam je kako rasudjujete?"

 

Zar Boziji Poslanik ono što kazuje o sebi isto to ne potvrdjuje i za Alija? Zar nije rekao: "Kome god sam ja zaštitnik i Ali je njegov zaštitnik."

 

Zar Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, nije rekao da to što je on mevla znaci da je on u poslovima vjernika preci od njih samih? Kako to da se onda Poslanikove rijeci o Aliju tumace sa prijatelj? Zar Buharija nije rekao da rijec "mevla" znaci biti preci nekome ili necemu?

[Buharija 3, Kitabut-Tafsir, tafsiru sureti al-Hadid]

 

Zar šije hoce da dokazu nešto drugo do onoga što je iz znacenja hadisa jasno kao dan? Sije kazu: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem je muslimanima preci od njih samih."

 

Prema tome svi poslovi muslimana su u rukama Allahovog Poslanika. I Poslanik, neposredno prije svog preseljenja na onaj svijet, nakon što obavještava narod o svojoj skoroj smrti i nakon što ljudima napominje da je on taj koji vlada svim poslovima muslimana, kaze: "Kome god sam ja mevla, i Ali je njegov mevla," znaci da onaj ko je prihvatio da mu ja budem preci od njega samog, neka zna da mu je i Ali takodjer preci od njega samog.

 

Ali ako kazemo da rijec mevla znaci prijatelj, zar je razumski prihvatljivo da kazemo da je Poslanik u najosjetljivijem periodu svoga zivota (pred smrt) kada svoj ummet treba da pripremi za vjecni rastanak na onom vrelom pjesku suhe hidzaske pustinje zadrzao na desetine hiljada muslimana, samo da bi im rekao: "Ali je vaš prijatelj?"

 

Zar onaj koji Poslanika sallallahu alejhi ve alihi ve sellem poznaje kao pametnog i mudrog covjeka i zna da "On ne govori po hiru svome - to je samo Objava koja mu se obznanjuje (An Nagm : 3-4) moze prihvatili da u onakvim uvjetima uzima Alija za ruku samo da bi rekao: "Ovo je vaš prijatelj."

 

Zar Kur'an nije rekao i više od toga:

"A vjernik i vjernice su prijatelji jedni drugima."

(At-Tawba : 71)

 

I zar Kur'an nije rekao cak i više od ovoga:

"Zaista su vjernici braca."

(Al-Hudzurat : 10)

 

Ako je Kur'an jasno objelodanio da su vjernici i vjernice prijatelji jedni drugima, dali su muslimani mislili da im je Ali neprijatelj, pa da ih Poslanik sallallahu alejhi ve alihi ve sellem zbog toga zaustavlja usred pustinje i kaze im: "Ali je vaš prijatelj?"

 

Zašto su Ebu Bekr i Omer cestitali Aliju? Ako im je receno: "Ali je vaš prijatelj" zar se tu ima šta cestitati?

 

Da bi dokazali da hadis nema znacenje vlasti vehabije se pozivaju na rijeci nekog nepoznatog covjeka po imenu Hasan sin Hasana. Sta moze biti vrijednije poricanje tog covjeka od poricanja vehabija. Zašto ne obracaju paznju na rijeci Alija i njegovog sina Hasana koji se pozivaju na ovaj hadis da bi dokazali hazreti Alijevo a.s. pravo na hilafet? Ibn Asakir u svome Tarihu prenosi da je Ali u Kufi u svrhu dokazivanja svoga prava na hilafet upitao:

"Tako vam Allaha neka svaki musliman koji je bio na dan Gadira od Poslanika i cuo ono što je on rekao ustane i neka posvjedoci ali samo onaj koji je svojim okom vidio i svojim uhom cuo (bez posrednika)?

Ustalo je trideset sahabija od kojih su dvanaest bili borci na Bedru i posvjedocili su da je Boziji Poslanik podigao Alijevu ruku i obrativši se okupljenom narodu rekao: "Dali znate da sam ja vjernicima preci od njih samih?

Oni su odgovorili: "Da, Boziji Poslanice."

Poslanik im je nato rekao: "Kome sam ja bio zaštitnik onda mu je i ovaj (Ali) zaštitnik."

[Tarihu Damask od Ibn Asakira 2, str 7 hadis 503]

 

Sunnitska ulema prenosi da je i na dan vijecanja za izbor Omerovog nasljednika, Ali svoje pravo branio takodjer ovim hadisom. [El-Menakib ud Havarezmi el-Hanefija str. 217. Sarhu Nehdžul- Belage od Ibn Ebil Hadida eš-Safe'ija 2. str. 6l]

 

I vecina historicara i mufessira su prenijeli da je 3 ajet sure Al-Ma'ida objavljen nakon završetka govora Allahova Poslanika u Gadir Homu. [Tarihu Ibn Asakir 2. str. 75. Menakibu Ali ibn Ebi Talib od Ibn el-Megazeli eš-Saf'e'ija]

"Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat, svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera."

 

Ovim postaje jasno da ono što je Poslanik objelodanio u Gadir Homu umnogome prevazilazi neucinkovito pitanje "prijateljstva" i ti?e se buduceg vodjenja islamskog društva uz odredjivanje od strane Allaha, a obavezu koja je Poslanik sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, na osnovu 67 ajeta sure Al-Ma'ida trebao da ispuni, objavljivanjem Alijevog vilajeta je doveo do kraja tako da je time vjera usavršena i upotpunjena.