Naziv knjige - "Veliki Šejtan"

 

Naziv knjige je zanimljiv i vrijedan paznje, ali ne zato što je to jedna kradja u oblasti kulture i knjizevnosti (jer takve stvari vehabije i ne razumiju), i ne zato što taj naslov nema nikakve veze sa sadrzajem knjige, vec zato što on na jedan vrlo razgovjetan nacin razotkriva namjere i interese onoga ili onih koji su u pozadini knjige.

 

Svaki musliman cim cuje ovaj naslov on ga odmah podsjeti na nešto što se krije iza kulisa ove knjige, a kada je procita jasno shvati da je ona napisana samo radi jedne neukusne i neprikladne odbrane onoga ili onih koji se kriju u pozadini knjige.

 

Pobjedom islamske revolucije na medjunarodnom nivou pojavio se niz izraza i pojmova iniciranih ovom Revolucijom, jedan od njih je i "fundamentalizam". Ovaj pojam Zapad je iskoristio kako bi islamsku revoluciju i zelju za islamizacijom prikazao u lošem svjetlu. Pri tome su za ovaj pojam vezali niz laznih i izmišljenih karakteristika. Uz jaku propagandu ovaj pojam se raširio tako da se danas pod ovim pojmom podrazumijevaju oni koji zastupaju islam.

 

Pored ovog, na medjunarodnom nivou je prihvacena i sintagma "Veliki Šejtan" kojom je Imam Homeini, poslije pobjede islamske revolucije, nazvao Ameriku. USA i njihovi prijatelji su u pocetku mislili daje to samo neka vrsta politicke kletve Imama Homeinija, koju je on izrekao zbog mrznje i neprijateljstva prema Americi, kao što obicno neprijatelji medjusobno izmjenjuju pogrdne izraze.

 

Medjutim, Imam Homeini ni za trenutak nije odstupao od stava da je ovo najispravniji opis USA, jer nigdje u svijetu ne postoji neka smutnja i nered, a da šejtanska ruka Amerike nije umiješana u to. Upravo zato je ovaj naziv prihvacen i duboko ukorijenjen medju muslimanima u svijetu. Cak i letimicni pregled muslimanskih novina i štampe diljem svijeta ce to potvrditi. I muslimani u Bosni i Hercegovini su, takodjer, culi za ovaj pojam, a u njegovu ispravnost su se mogli uvjeriti u slucaju kada su Amerikanci, pod raznim izgovorima, izbjegavali izvršiti svoje obecanje opremanja federalne armije, sve dok Saudijska Arabija i Kuvajt nisu platili ovo naoruzanje. Tek nakon toga pristupili su dopremi naoruzanja (doduše dotrajalog i vec prevazidjenog), podijelivši ga izmedju Armije BiH i HVO-a. Stoga i sam naziv knjige "Veliki šejtan" u prvi mah citaoca asocira na to da knjiga govori o Americi, medjutim kada je procita shvati da ovaj naziv, uopce ne odgovara njenom sadrzaju, te da je ona napisana samo radi neukusne i neprikladne odbrane onih koji se nalaze u pozadini ove knjige.

 

Placenik Velikog Šejtana, braneci svoje ozloglašene gospodare, u vezi sa s pravom poduzetim potezima iranskih studenata muslimana uvezi sa zauzimanjem americke špijunske jazbine u Teheranu koja je nakon pobjede islamske revolucije postala centar zavjere protiv islamske revolucije, i nastavila da radi kao vazno uporište CIA-e u tom regionu, sasvim bestidno piše:

 

Knjiga "Veliki Šejtan" str. 7

"Mogao je naravno tadašnji americki predsjednik zatvoriti iranske diplomate u Vašingtonu, i na taj nacin natjerati irance da puste americke diplomate, ali to nije ucinio, zelivši im dokazati da je kršcanstvo bolje od islama."

 

U svojim bilješkama koje je americki magazin "Time" štampao u svom 18 broju od oktobra 1982 - Jimmy Carter piše: "... to je bio pocetak najtezeg perioda u mom zivotu ..." misleci pri tom na zaposjedanje americke ambasade u Teheranu od strane iranskih militanata koji su amerikance uzeli kao taoce. Bilo je to 14.11.1979 godine i trajalo narednih 444 dana. "Ja sam razmatrao svaki prijedlog za oslobadjanje talaca, bez obzira koliko on bio izopacen, ukljucujuci i bacanje atomske bombe na Teheran"

 

Zar je bacanje atomske bombe na Teheran, kao što je to ucinjeno na Hirošimu i Nagasaki u Japanu, takodjer u cilju pokazivanja da je kršcanstvo bolje od islama?!

I da li nam vehabije mogu reci, kako to da se junacki upad njihove brace u ured UN-a u Kabulu radi hapšenja Nadzibullaha (bivši predsjednik Afganistana) moze opravdati i biti prihvatljiv, dok se ulazak Iranskih studenata u americku ambasadu u Teheranu i uzimanje amerikanaca za taoce, radi prinudnog povratka Šaha, kome je Amerika dala utocište, ni pod kojim uvjetom ne moze opravdati, niti moze biti prihvatljivo?

 

Je li tajni ulazak velikog broja americkih ratnih aviona i helikoptera sa podrucja juzne pustinje u Iran sa zadatkom bombadaovanja Teherana i Koma te radi oslobadjanja njihovih talaca što se desilo 1979 godine, opet bilo u svrhe pokazivanja da je kršcanstvo bolje od islama.

 

Da li je moguce opravdati bezbrojna zlodjela vehabijskih gospodara tj. ozloglašene Amerike koju ne drzi ni do vjere (pa makar ona bila i kršcanstvo), niti do humanizma? I da li je rušenje iranskog putnickog aviona(sa 290 putnika od kojih su 65 njih bili djeca, a 53 su bile zene dok su 37 putnika bili neiranci, medju kojima je bilo i jugoslovena. Linija leta je bila Iran-Ujedinjeni Arapski Emirati ujutro 3 jula 1988 godine u 10 sati i 22 minute posredstvom, kako sami kazu najsavremenijeg navigacijskog ratnog broda, koji u istom trenutku moze da gadja 5 razliciti ciljeva, najmodernijim raketama, kada je ubijeno svih 290 putnika - takodjer bilo obavljeno radi pokazivanja kako je eto kršcanstvu bolje od islama?

 

Sramni robovi Amerike u znak odbrane svoga ozloglašenog gospodara takodjer pišu:

Knjiga "Veliki Šejtan" str 7

"Po povratku u Ameriku svaki od taoca pozvan je na bezbrojne priredbe na kojima je imao svaki od njih prilike govorili o divljaštvu i barbarstvu muslimana i nepoštivanju zaštite stranih ambasada, što je mogao cuti putem televizije citav americki narod."

 

Zar se nakon nanošenja jednog od velikih udaraca na pogled Velikog sejtana i otkrivanje djavoljih radnji Amerike u cijelom regionu srednjeg istoka (samo dio od preostalih dokumenata americke ambasade u Teheranu koje nisu mogli da unište sakupljen je u više od 65 tomova debelih knjiga o Iranu i razlicitim zemljama srednjeg i bliskog istoka od kojih su: Afganislan, Kuvajt, Irak, Turska, Pakistan, Egipat, Liban, Izrael, Saudijska Arabija i dr.) moze ocekivali da Amerikanci govore dobro o Iranu i Irancima?!

 

I kada su taoci po povratku u Ameriku mogli tako govoriti o divljastvu i nepostivanju zaštite stranih ambasada u Teheranu, zar ne bi bilo dobro da vehabije svoje gospodare upitaju: da li je zracni napad na prijestolnicu Libije i specijalno na stan libijskog vodje Muamera El-Gadafija, covjeka koga postuje i uvazava narod te zemlje, civilizacijski ili je to cin divljaštva i barbarizma?

 

Zar je široki americki napad sa kopna, mora i iz vazduha na teritoriju Paname i zarobljavanje predsjednika te drzave, te odvodjenje istog u zatvor u Ameriku civilizacijski cin ili barbarski? Kako to da se moze opravdati da cijeli narodi u ostalim zemljama ne budu sigurni od zlih namjera Amerike, a da se nepoštivanje zaštite stranih ambasada u Teheranu, kako to kazu Amerikanci, ne može opravdali!?

 

Knjiga "Veliki Šejtan" str 7

"Veli doktor Graham Fuler strucnjak za islam u americkoj vladi: "Americke ograde prema islamu su pocele otkad nas je Homeini nazvao "Velikim šejtanom"... "

 

Knjiga "Veliki Šejtan" str 21

"... Ovaj (Luis Farhan, vodja "The Nation of Islam" - "islamskog ummeta" - u Americi) je pocetkom 1996 ucinio neke znacajne propagandne poteze, poput "okupljanja miliona crnih muškaraca", što je uzdrmalo rasne odnose u USA. [Pošto je vehabijama teško palo to da cnuci njihovu dragu Ameriku nazivaju "velikim šejtanom" pravedni pokret crnaca za borbu protiv aparthejda su prozvali rasislickim, i kao što je to uobicajno kod vehabija od stranice 46 do 49 pokušavaju ih proglasili nevjernicima.]

Potom je posjetio ... a u Iranu se pridruzio psovanjima "Velikog šejtana".

 

Kada su USA uvidjele da je pojam "Veliki šejtan" zaista, prihvacen medju muslimanima, pocele su ulagati velike napore kako bi taj naziv sa sebe skinuli ili ga ucinili nedjelotvornim. Knjiga "Satanski stihovi" u kojoj se Kur'an naziva šejtanskom knjigom, a Poslanik šejtanom, u kojoj se napadaju Kur'an, Poslanik, sallallahu alejlhi ve alihi ve sellem, ashabi, islamska revolucija i Imam Homeini, jedan je od primjera ovih napora. Nastojanje USA da smanji uticaj Islamske Republike Iran u Bosni i Hercegovini i štampanje, od strane americkih placenika knjige "Veliki šejtan" pokazatelji su stvarnog lica vehabijske sekte i njene zavisnosti od USA.

 

Uostalom, sam Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, je još prije 14 vijekova vehabizmu, tj. smutnji koja je došla s podrucja Nedzda dao ime "šejtanski rog", što je zabiljezeno i u hadisu koji se nalazi u Buhariji.

 

S obzirom na ulogu koju rog ima kod zivotinja, ovakvo imenovanje smutnje iz Nedzda nije bezrazlozno. Rog kod zivotinja ima dvije osobine. On je sastavni dio tijela, ovisan o njemu, i istovremeno sluzi za napad i odbranu. Historija vehabizma pokazuje da je on u svom pocetku bio oslonjen na Britaniju i sluzio za svrgavanje Osmanskog carstva, da bi nakon toga, odmah po izbijanju Amerike u prvi plan, poslao njeno sredstvo za napad i odbranu USA, Velikog šejtana današnjice.